Ima točno dvadeset godina kako mi je jedan strastveni obožavatelj Laibacha (iz Koprivnice) donio cd "Asgard live" Dražen Franolić & Vesna Gorše rekavši 'ovo ti je nešto fenomenalno, sigurno će ti se dopasti'. Međutim, nije mi 'sjeo' isto kao niti na prvo slušanje ova nova kombinacija u kojoj Franolićevom staccato oudu (orijentalna lutnja) parira Kamenko Ćulap na udaraljkama. Poslušao album jednom, dva, tri, četiri, pet puta... i ti bokca, prosvijetlilo me sunašce. Alahovo, Kristovo ili Božje, svejedno je. Ovo uopće nije dosadno ili monotono kao što sam nekad mislio, dapače, odlično je.

Franolić je postao jedno od unikatnijih, prividno 'ozbiljnijih' i artističkijih imena hrvatske etno/world-music scene koketirajući s klasicizmom rafinirane poante nastupajući i po nekim velikim svjetskim pozornicama uključujući i domicilno prestižni KD Vatroslav Lisinski. Izborio se svojom virtuoznom svirkom ovog orijentalnog i malo korištenog žičanog instrumenta, a ja doduše osim spomenutog "Asgard live" ništa drugo i nisam slušao, pa stoga i nisam adekvatan da tumačim njegov rad, ali kako mi je album dostavljen, učiniti ću to s uobičajenim stavom i razumom glazbenog kritičara.

Dakako, u prvom planu je Franolićeva igra u kojoj neprekidno fiksira orijentalne arabeske; neke su sporije ("Jasmin", završna "Hum/ vrt" s virtuoznim tehnikalijama), neke malo brže ("Put", obrada "Stade se cvijeće rosom kititi"), pa čak i plesnije ("Sab-A'a", "Mahala"), pak i arhaično obredne ("Vrelo"), a neke u čudnovatim 3/4 ritmičkim tretmanima 'kreni-stani' (uvodna naslovna "Bujrum") koliko to dva štura instrumenta mogu dozvoliti. Ako izuzmemo moju neupućenost u pogledu ovakvog spoja koji je na Bliskom istoku i nekim zemljama sjeverne Afrike tradicijski uvriježen, nemam pojma koliko uopće vrijedi jednom zapadnjaku raspravljati o ovakvoj kombinaciji gdje ne postoje niti najmanje primisli oko 'pop' ili 'rock' aranžmana. Naravno, to je nebitno u cijeloj ovoj priči koja iznosi nešto manje od 45 minuta gdje osnova leži na tenziji funkcionalnog poziva egzotike islamskog folka s kojime Franolić ima očito jake i duboke poveznice, te ga s neskrivenim afinitetom plasira kao domaći proizvod na hrvatsko tržište, na svu sreću, još uvijek nezaraženo svjetskim trivijalnim i novinarskim bedastoćama o 'teroristima' iz tamo nekih mrskih zemalja koje dižu pobunu protiv glavnog svjetskog šerifa na izdisaju - USA.

Meni se osobno čini da ovakva glazba u Americi nije dobrodošla upravo zbog svega što se nalazi u njoj; ekstremisti kakvi jesu, a kakvih se nađe i kod nas (osobito u medijima), mogu je sasvim krivo protumačiti - opasnom prijetnjom slobodnoj demokraciji. Ha-ha-ha! Ma nemoj mi reći. Koja glupost za umjetnost.

Ustvari, Franolić osim virtuoznih detalja kroz svih 11 instrumentala donosi i svoj kreativan, strogo postavljen i visoko pozicionirani duh samosvojnog umjetnika koji lebdi visoko iznad trivijalizma pučke r'n'r, pop, etno i cjelokupne medijske kuhinje. On ne pripada evidentno niti jednom miljeu, a ponajmanje stavovima segregacije i semitizma gdje su kultorološki spojevi oprečnih i zaraćenih strana nemogući. Kod njega prevladava ljubav, imaginacija i opčinjenost detaljima slobode duha, a nikako konzervativizma kao što to uče i naukuju mediji o, opet, nekim tamo mrskim, da ne kažem talibanima koji ugrožavaju naš zapadni, a inače veoma pokvareni sistem.

Franolić još odavno na fini način demantira sukob Orijenta s cijelim svijetom, pokazuje na svoj zdrav način stav ka omalovaženoj i degradiranoj islamskoj zajednici iz koje uglavnom crpi autohtone stilizacije i nimalo ga ne brine što bi se možda mogao zbog umjetničkog rada pronaći na 'crnoj' listi dušebrižnika ili nekoga tko se skriva iza paravana neke kultorološki osvještene stranke. Fuj!

Njegova glazba nije nikakva sofisticirana prijetnja, ali je hipnotički jasno usmjerena ka onima koji razumiju poantu ovog nadasve pokvarenog i zaraženog zapadnog svijeta, očišćena je od bilo kakvih molekula koje ugrožavaju planetarni sustav i doima se kao idealan filter koji racionalno i umjetnički rafinira one komercijalno pohlepne strepnje spram iskonskog značaja glazbe kakva ona u osnovi i jeste.

Naslovi: 1.Bujrum, 2.Vrelo, 3.Sab-A'a, 4.Jasmin, 5.Put, 6.Karavana, 7.Al-Batra, 8.Sablja, 9.Stade se cvijeće rosom kititi, 10.Mahala, 11.Hum/ vrt

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 06/01/2014