Više ništa nije sigurno kad je u pitanju Burzum. Otkako se vratio iz zatvora, preselio se u Francusku sa svojom suprugom relativno vrlo uspješno plasirajući povratničke albume koji dolaze i do britanskih, pa čak i američkih lista naprodavanijih independent izdanja. Posao mu ide.

Ali izgleda ide mu ide i stari hobi. Francuska policija ga je u ljeto 2013. uhvatila zbog osnovane sumnje da planira neki teroristički napad prateći ga i špijunirajući unazad tri - četiri godine. Njegova supruga Marie Cachet koju je policija također uhvatila, kupila je 4 puške, te su usljedili pretresi stana u potrazi za oružjem i eksplozivom. Još ranije je Varg Vikernes stupio u vezu s Andersom Behringom Breivikom koji je 2011. izvršio onaj strašan masakr na norveškom otočiću Utoya ubivši 77 ljudi. Njih dvojica su raspredali o Breivikovom manifestu prije nego što se uopće znalo za njega, te postoje određene indicije da mu je upravo Varg savjetovao niz stavaka iznesenih u njemu. Nakon što se desio masakr, Varg je na svojoj internet stranici komentirao manifest kritizirajući ga samo zbog toga jer su nastradali nevini ljudi.

Vratimo se na glazbu. Prije nego što je objavljen ovaj album, na youtube je postavio pjesmu "Back to the shadows" izjavivši da mu je to posljednja black metal stvar, te da se više neće vraćati na komponiranje metala izazvavši pravu pomutnju kod fanova. Iznenađenje ili ne, ovaj album je instrumentalna elektronika, prvi takvih performansa nakon "Dauđi Baldrs" (1997) i "Hliđskjalf" (1999) koje je snimio na synthu u vrijeme odsluženja robije. Ali ne treba očekivati previše.

Minimalističkim gradacijama s vrlo tromim melodijama Burzum je nafilao ambijenata s elementima neo-folka raspredajući koncept istraživanja poganskog spiritualizma. Muzika jest blijeda, zarobljena u par akorda s tek ponekim intrigantnijim bojama synthova i povremenim efektima, a naslovi pjesama i albuma ('istočno od sunca, zapadno od mjeseca') na norveškom jeziku tek samo djelomično mogu dočarati da je autor uronio u neku imaginaciju. Tu se u nazivima instrumentala spominju starodrevni poganski bogovi, požari na grobnim humcima, pećine predaka, medvjeđi brlog, potraga za otkrivanjem tajni... U konceptualnom pogledu zna se vrlo dobro na kakav šamanski povratak aludira, no sve to skupa je vrlo dosadno i monotono ispod bilo kakvog, pa čak i ispodprosječnog ambijentalnog albuma Brian Enoa, Vangelisa ili Tangerine Dream. Instrumentalizacije su plitke i površne, linije harmonija se čak ne trude niti da budu mračnog ili sakralno-mističnog ugođaja, tako da bi mu ipak najbolje bilo da se ponovno prihvati gitare, metala i niskih štimova.

Muzika je priređena kao soundtrack za film "ForeBears" kojeg pripremaju on i njegova supruga. Ima nekog smisla.

Naslovi: 1.Sol austan, 2.Runar munt bu finna, 3.Solarras, 4.Haugaeldr, 5.Fedrahellir, 6.Solarguđi, 7.Ganga at solu, 8.Hiđ, 9.Heljarmyrkr, 10.Mani vestan, 11.Solbjorg

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 08/09/2013