Nastupiti na nečemu kao što je bio šou Hrvatska traži zvijezdu može svakako povećati popularnost. Gledano iz ugla perfidne marketinške strategije, važno je samo da se o nekome priča. Nebitno, bilo da je u negativnom ili pozitivnom smislu. Ali pridonijeti afirmaciji u ozbiljnog muzičara, to može više ili čak samo otpomoći. Koliko je to isto pomoglo frontmenu ovog valpovačkog benda, Juraju Jurlini ostaje tako vrlo upitno. Bilo je to 2010., njegov matični bend Off Duty je već tada imao iza sebe nekoliko godina postojanja. Nastupa po gitarijadama, motorijadama i drugim manifestacijama, nagrade i priznanja. Vjerojatno je tada došlo njegovo ime ispred izvornog imena benda (Juraj Jurlina & Off Duty), da bi se nekako kapitalizirala njegova novo stečena popularnost. Sasvim opravdano, jer ljudima će zvučati odnekle poznato i više prihvatljivo. Iako iznad toga svega poput Damoklova mača visi ime "Zoran Mišić" kao upozorenje i znak "Stop", ovaj Valpovčanin nije imao toliki "uspjeh" kao njegov gore spomenuti prethodnik. Srećom, inače danas ne bi ovdje pisali o njemu.

Ostao je vjeran svom izvornom bendu. Iako su se tijekom godina dešavale velike promjene u samoj postavi. Danas je to peteročlani sastav, koji njeguje tradicionalnu varijantu, doduše nešto tvrđeg hard rocka. Iako su uvijek jučerašnji postulati muzičkog žanra kome su se pripisali u posljednjih nekoliko godina podaleko zašli u mediokritetnu slijepu ulicu. Gdje se samo lica mijenjaju, a pjesme ostaju većinom iste ili slične, na svom debitantskom albumu "Neki drugi svijet" ovi Valpovčani pokazuju da nastoje pronaći neku svoju vlastitu crtu. U centru ovih jedanaest pjesama stoji Jurlinin vokal, koji je izrastao u čvrsti i stabilni rockerski glas, koji se dobro snalazi kako u bržim tempima, tako i u sporijim baladama. I sada po ničemu ne zaostaje za ostalim konkurentima iz scene. Ali ga od ostatka također ističe njegova mladalačka energija i vitalnost s kojom pristupa cijeloj stvari.

Aranžmani ovih pjesama su dosta filigrani i svjedoče o dužem procesu njihovih priprema. Ništa nije prepušteno slučaju, što će svakako obradovati perfekcioniste. Cjelokupni rezultat je dobar uradak uglavnom mainstream (hard) rocka, kakvog bi čak mogli prigrliti i većinom beznadno autistični radio urednici. Pri tome se prvenstveno misli na konfekcijsku robu ispunjenu sentimentalnim patosom kao što su pjesme "31 dan", "Znak za ljubav" ili "Dva oblaka". U kojima je ukupna kvaliteta albuma žrtvovana zarad njegova mogućeg komercijalnog uspjeha. Ali u stvarima poput "Živimo san", "Neki drugi svijet" i posebno u "Kaos" ovi Valpovčani predvođeni mastermindom Jurlinom izvlače veći kalibar energičnih riffova i glasnih ritmova i pokazuju svoju žešću, više rockersku stranu, koja donekle revidira prethodno navedene kolateralne ustupke. Ostatak album se kreće otprilike između ove dvije krajnosti, gdje, doduše vrlo spretno, hodaju po tankoj žici. S jedne strane im prijeti pad u više unosne ali bezlične mainstream vode, dok s druge pak imaju izbor postati koliko toliko autentičan i kvalitetan rock bend, koji utire svoj, neizvjestan ali ipak vlastiti put. Vrijeme će pokazati svoje.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 15/02/2013