Malo koji glazbeni sastav je tako aktivan kao što je to Klopka Za Pionira iz Pančeva. Njihovo najnovije, čak četrnaesto po redu izdanje datira iz siječnja ove godine i nosi naziv "Živa Sila". Radi se EP-u s četiri pjesme i jednim instrumentalom. Sveukupnog trajanja od 38 minuta. EP je snimljen u Sloveniji u okviru festivala Koperground. Na njemu je, pored ustaljene ekipe, učestvovao kao gost i Stefan Malešević iz benda Bicikl. Klopka Za Pionira također posjeduje i svoju vlastitu net etiketu, koja se zove Net-ton. Pod kojom je objavljeno i ovo izdanje.

S tim da je ovo jedan kratki EP, pruža se idealna prilika ući nešto detaljnjije u njegovu materiju. Koja, kako će se još ispostaviti, uistinu i zavrijeđuje jedno preciznije posmatranje. Kao prva posebnost ovog izdanja je njegova nešto "normalnija" melodijska konstalacija. U kolikom se, sudeći po njihovim dosadašnjim radovima, taj nesretni izraz može uopće primijeniti zajedno u kontekstu s ovim sastavom. Naime, Klopka Za Pionira njeguje jedan od najčudnijih i najegzotičnijih glazbenih izričaja na ovim ludim prostorima. To je jedna zanimljiva stilska fuzija, koja se uspješno opire bilo kakvom grupiranju i svrstavanju. Ali, pošto u ljudskoj prirodi leži taj neutaživi poriv svemu i svačemu prišivati neko ime, upotrijebit ću na ovom mjestu žanrovske kategorije poput electro rock, noise rock, industrial, ambiental, post-punk, eksperimental, drone i psychedelic u svrhu lakšeg predočavanja njihove glazbe. A razlog zašto je upravo ovo izdanje nešto "staloženije" od prijašnjih je taj što u njemu nema nekih sumanutih glazbenih orgijanja, koje znaju otići u potpunu krajnost i za rezultat imaju neku euforičnu hipnotiziranost. Poslije koje se osjećate kao da ste glavu držali sat vremena u bubnju podivljale perilice rublja. Ja osobno uživam u tome. Ali, nema razloga za paničarenje - ovdje nema toga. Ali zato dočekuje jedan melodičan i ritmičan noise/electro rock, ispunjen vibrirajućim, uzavrelim i isprepletenim zvukovima od nekih zlonamjernih duhova zaposjednute, do nepripoznatljivosti isdistorzirane gitare. Na čemu bi čak pozavidjeo i Sonic Youth. Tempo kompozicija sačinjavaju repetitivni, malte ne tribalni udarci ritam mašine i prostrane, krupne linije basa. Na to sve dolazi vokal Mileta Mijatovića. Koji je više narativnog karaktera, nego ono što se to obično podrazumijeva pod terminom vokal. Koji koristi jednu izravnu liriku brzonogih udaraca riječima. Tekstovi, ili bolje rečeno, tematike pjesama sadrže u sebi jednu, nazvao bih to kao filozofija mentalnog iskoraka. Koja, ako se dovoljno dugo i iscrpno istrenira, kroz sagledavanje stvari iz potpuno drugačije perspektive i ugla može priuštiti potpuno nova viđenja i polučiti sasvim drugačije, neobičnije stavove od onih ustaljenih. U kojima se svi tako ugodno i bezbijedno osjećamo. Kao idealan primjer za to nudi, po meni najbolja pjesma EP-a, "Živa Sila". U kojoj se uloga onih nekoliko postotaka populacije vladajuće kaste svemoćnika okreće naglavačke. U pjesmi se elitarna klasa sarkastično naziva "živom silom". Ali ovdje se ona ustvari povinjuje zakonima mase ostatka naroda (onih preko devedeset posto populacije). U ovoj pjesmi se ona, tako rekući, savjetuje kako da preživi i što dalje od sebe drži nadmoćnu snagu naroda; da oko sebe plaćaju skupa obezbijeđenja, žive u zgradama koje su poput malih utvrđenja, kreću se samo u određenim društvima i na sigurnim lokacijama, ljetuju na odvojenim plažama, voze brza kola da bi lakše pobijegli od gnjeva naroda, da se druže samo i isključivo međusobno jer 'opasnost je svugdje', da ne zalaze u sporedne ulice i sumnjive kvartove i parkove i nikako da ne ulaze u prigradske kafane - 'kretanje minimalno a obezbijeđenje stalno'. I da se nikada ni slučajno ne zajebu i prekršu jedan od ovih "savjeta". Pjesma "20 Minuta"je jedna naelektrizirana i intenzivirana, skraćena verzija filma "Strah i prezir u Las Vegasu ".

"Imali smo dvije vrećice trave, sedamdeset pet kuglica meskalina, pet listova ekstra jakog acida, pola solenice kokaina i cijeli spektar upper, downer, screamers, laughers ... kao i jednu litru tekile, bocu ruma, gajbu piva, nerazrijeđenog etera i dva tuceta poppersa. Sve ta sranja smo nakupili večer prije, divljom vožnjom kroz pakao cijelog Los Angelesa, od Topange do Wattsa sve smo uzeli što se moglo pronaći. Nije da su sve te stvari stvarno i potrebne za trip, ali ako doista želite sakupiti jednu solidnu zbirku droga, onda se može lako desiti i da postanete u tome ekstremni."

- Hunter S. Thompson: Strah i prezir u Las Vegasu -

Mislim da je s ovim citatom dovoljno rečeno o tome filmu. U pjesmi se oslikava pojedinac potpuno pao pod kotače današnjeg nehumanog sistema. O da, on je zaposlen i posjeduje čak i bankovnu karticu! Ali cijeli njegov istinski doživljaj života, da je uopće živ, se svodi na onih dvadeset minuta u kojima je na bilo kojoj vrsti droge (po mogućnosti na kokainu). Užitak toga doživljaja, vrhunac osjećaja u kojem se on vidi kao centar svijeta jedino mu još može priuštiti upravo i isključivo delirijum. Rastrgan između straha od otkaza i samoubilačkih namjera usred pregoleme emocionalne krize, i želje da u tih dvadeset minuta iskusi sve ono što mu moderni način života uskraćuje; esencijalni doživljaj vlastite egzistencije kao gole borbe za opstanak i istinskog užitka trijumfa nad suparnicima. U pjesmi "21 Vek" se pokopava cijela prošlost. I opisuje se ovo nam predstojeće stoljeće kao radikalna prekretnica u povijesti čovječanstva. U kojem će se izbrisati sva "moderna dostignuća", na koja smo svi tako ponosni. U njoj Miletov glas postaje glasom nietzscheansko Zarathustrinova proroka iz budućnosti. Koji samozadovoljno upozoruje 'da i ne znamo što nas sve još čeka'. Sve norme i zakoni, tradicionalna stajališta, države, religije i ideologije će biti spaljeni na lomači zaborava. A zamijenit će ih jedna tehnološka utopija. U kojoj će biti prerezana vrpca s našim biološkim precima i svom njihovom duhovnom ostavštinom. Te će vladati anarhija subjektivnosti i individualnosti. Uvodna pjesma EP-a, "Kodeks Novinara" izlaže uvrnutu i pervertiranu ulogu današnjeg mediokritetnog novinarstva. Glavna obilježja toga novog i vladajućeg "novinarskog kodeksa" su korumpiranost, izokretanje istine (to jest laganje), podilaženje nadređenima, političarima i biznismenima. U kojem je novinarstvo postalo samo pukim instrumentom za postizanje vlastitih ciljeva. Pri tome ne prezajući od načina. Jedina mana ovog EP-a je što se na njemu nalazi jedan, preko dvanaest minuta dugi instrumental, koji ne odgovara zajedno u kontekstu s ovim pjesmama.

EP "Živa Sila" nudi četiri direktne i bolno iskrene pjesme pripitomljene Klopke Za Pionira. I sigurno spada među njena najbolja ostvarenja. U kojem ipak i dalje pokazuju da su sve drugo samo ne jedan konvencionalan bend. Koji i dalje servira jedno neobično glazbeno iskustvo s vrlo inteligentnim tekstovima.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 19/11/2011