Julie Baenziger aka SEA OF BEES, amerikanka je s navršenih 26 godina i svojim je debi albumom dobro uzburkala strasti na indie sceni. Vokalno mješavina Alison Shaw (Cranes), Kazu Makino (Blonde Redhead) i Kate Bush, a glazbeno negdje između akustičnog popa i indie-a daje dovoljno uzbuđenja i pruža svakom ponešto.

Priča je krenula kad se Julie s 16 godina zaljubila u djevojku koja je pjevala u lokalnoj crkvi, čije je pjevanje kasnije pokušala imitirati. Prošlo je 8 godina selidbi, traženja i svirki po lokalnim bendovima dok je na nekoj probi u Sacramentu nije zapazio John Baccigaluppi, producent koji je odmah čuo potencijal u njenom slatkastom i, na trenutke, infantilnom vokalu, te je pozvao da snimi demo snimke. Većinu instrumenata, osim bubnjeva, odsvirala je sama, a to se dogodilo i na debi albumu koji je uslijedio.

Gnomes uz Cowboy Junkies pratnju lebdi na Julijinom eteričnom vokalu, Wizbot možda je najljepša i najnježnija pjesma na albumu s predivnim upečatljivim refrenom, a ujedno se plasirala u top 5 najboljih pjesama o istospolnim ljubavima.

Could it be something in your eyes
Could it be something in your smile
Could it be something that can change my point of view
Could it be the lost that I have found
Could it be the way that I'm nailed straight to the ground
Could it be that your the one for me,
Help me please

Najbrža Sidepain vuče keltske korijene i mami osmijeh na usta i po prvi puta tjera na cupkanje, a Willis ubacuje lagano psihodeličnu notu uz dozu elektronike koja nikome ne bi trebala smetati.

Teško je zamisliti da je ovo Julijin debi album, jer Song for Ravens je zreo album koji Vam je jedini prijatelj u trenucima samoće i novi prijatelj u veselom društvu.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 08/05/2011

PS: Obavezno slušati: Gnomes, Wizbot