Prošlog četvrtka nije bilo boljeg rješenja za izlazak od Medike.
. Štoviše, nije bilo nikakvog drugog rješenja. Naime, u petak je padao praznik, tako da je vikend izlazak započeo već u četvrtak, a solidan line up (hrvatsko-češko-američka kombinacija) u ovom zagrebačkom utočištu onih koji se ne zadovoljavaju ponudom jarunskih i sličnih klubova, obećavao je dobru zabavu, tj. dobar pogo. Naime, imali smo prilike gledati tri benda. Hrvatski bend Sentence bio je taj kome je pripala čast otvoriti ovu grandioznu priredbu međunarodnog karaktera. Svojom svirkomdečki i curke iz benda izazvali su neskriveno oduševljenje publike, koja je kasnije hvatajući dah u dvorištu sabirala dojmove sa svirke. Dok je rokestar redao skladbe pouzoru na hardcore bendova "from A to Z", bilo je poganja na život i smrt, koje je obilježen kung-fu potezima. Na kraju su Lana i Vanja pozvale na circle pit po prostoru koji je završio kaosom, a vokal se, između refrena, davio od smijeha pričajući viceve o narodima bivše Jugoslavije. Nakon toga su svi skupili opremu i otišli s pozornice šutke, kao što su i došli… Gledajući malu Vanju kako sa svojom sviralom na leđima odlazi u mrak dvorišta Medike, cijeli koncert mi je bio nestvaran do te mjere kao da ga uopće nisam ni gledao. Fascinantno! E, nakon njih uštekavaju se Česi, Mad pigas iz brna. Inače kad god imaš prilike čuti uživo češki, mađarski ili poljski bend, to je veća stvar od božjeg blagoslova. No kako boga ionako nema, ajmo mi na konkretne stvari. Mad pigs sviraju klasični street punk u američkom stilu, ne slijedeći fazone svojih sunarodnjaka (totalni nasazeni, Kriticka situace, Seks deviants) koji piče punk u nekom totalno čudnom češkom stilu. Ovi kao da su se odrekli originalnosti i zabrijali da su iz, nemam pojma, valjda Chicaga. Ako je to njihov izbor, okej, jer iako zvuče kao kopija nekog američkog benda, svejedno zvuče itekako odlično (dakle, kao dobra kopija). Već sa prvim taktovima ljudi su se bacili u pogo, koji su neki pojedinci kombinirali sa baletnim potezima i inim plesnim elementima koji se baš i ne viđaju na punk svirkama. Tekstovi su im i češki i engleski, a na repertoaru su imali najjače stvari (Co bude zitra, Kultura, Tohle je Brno ne LA, Plastic surgery society). Inače dijlili su pozornocu u svojoj dosadašnjoj karijeri s mnogim velikanima koji im spadaju u rang idola (Lower class brats, Casualties, Unseen… Uglavnom, ostavili su pozitivan dojam. Jedino su mi, poput većine takvih bendova, pali u očima na distribuciji prodajući muda pod bubrege, tj. CD koji ih u štampanju košta manje od deset kuna za cijenu od 70-80 kuna. Za nekomercijalni bend koji se protivi glazbenoj izrabljivanju, prilično velika marža! Zamislite, siguran sam da ni porez ne plaćaju, pa ni harač ZAMP-u… Ma dobro, ajmo dalje. Dečki su solidno odsvirali, a nakon njih na binu izlazi američki Evacuate s Mikeom iz mnogo poznatijeg benda Virus (Philadelphia) na vokalu. Virus smo slušali kao klinci, mislim da su jedno vrijeme izdavali za istu kuću kao i Casualties pa smo ih iskopali na toj web stranice i slušalo lo-fi mp3-ce (e da, tu je bio i bend Devotchkas, sjećate ih se?). Mike je bio i član benda Cheap sex, ako niste slušali, čekirajte jubi tubi.. Zabavni street punk koji vas natjera da plešete po sobi i brijete si da ste na Bakterijama u Starom hrastu. Ejoj, to su bila vremena… No da ne duljim previše, Evacuate je jedan tipični američki street punk bend. Dobar, aravno, ali apsolutno ni p čemu drugačiji od drugih. Čak bih išao u tu krajnost i rekao da, ako su Mad pigs dobra kopija američkog street punka, onda su Evacuate prosječna kopija spomenutog žanra. Ubijte me na drugom koncertu ako vas je volja, no to je meni tako… Odsvirali su Sick and tired, Give you nothing, Mankind disease, City on fire, bila mi je interesantna poruke pjesme "What happened to hardcore?", bila je i jedna od Virus ali ne mogu se sjetiti naslova da me ubiješ, a neda mi se ponovno preslušavati cijelu diskografiju da bih vas zadovoljio naslovom pjesme koji vam ionako ne znači mnogo u životu. Iako sam proglasio Evacuate prosječnim izdankom američkog street punka koji uglavnom gura zbog slavnog vokala, opet su mi nekako neloši baš zato jer se i inače napaljujem na američki street punk podjednakim intenzitetom kao i na irokezaste žene. I na kraju, isprika ljepuškastom organizatoru koji nam je priuštio ovu kulturom i plesom ispunjenu večer - zbog putovanja preko produljenog vikenda izvještaj malko kasni. Živjeli!

matej perkov // 11/10/2010