NA PUTU PREMA GORE
Nakon izvrsnog koncerta u Tvornici prije godinu dana, astronauti predvođeni Dubravkom Ivanišem slijeću ponovo u Zagreb točnije u Boogaloo kako bi nam dali kozmičku lekciju kakvu i zaslužujmo. Klub je oko deset sati bio sablasno prazan što je povuklo raspravu o posječenosti ovog koncerta, no rasprava se ubrzo pokazala besmislena jer je ekipa u rekordnom broju u potpunosti ispunila prostor kluba. Publika, mahom mlađa generacija, bila je iznimno nabrijana što je moglo značiti samo jedno, koncert će biti odličan.
pips chips & videoclips © ulysea
Pipsi izlaze na stage sada već po običaju sa jelenjim rogovima i započinju koncert ovaj put sa accapella verzijom "Prvi joint u ustima" umjesto "Motora". Čim su stupili na stage vidjelo se da je bend, vjerojatno ponešen publikom, raspoložen za svirku i zajebanciju. Mora da su fanovi konačno apsorvirali pjesme s posljednjeg, iznimno podcijenjenog albuma "Pjesme za gladijatore" jer je cijela dvorana odlično regirala na genijalne "Teroriste" i "Popravak" te na "Foxtrot" odsviran pred sam kraj koncerta.
pips chips & videoclips © ulysea
Sam kostur koncerta su pak očekivano činile stvari s albuma "Fred Astaire" i "Bog" koje su Pipse naravno i učinile Pipsima. Iznenađenje večeri je bila izvedba pjesme "Jedan od nas" koja jako dugo nije bila na repertoaru benda. Više ovakih bisera s njihovih kultnih albuma ne bi škodilo. Za kraj regularnog dijela ostavili su 15 minutnu ekstazu uz "Narko" i "Bog". Publika je očekivano htjela još a bend im daje "Ljubav" i "Mafiju" u nešto izmjenjenom aranžmanu, a za sam kraj predivnu "2x2" i simboličnu "Na putu prema dolje" s kojom su definitivno zaključili jedan od njihovih najboljih koncerata kojima sam nazočio u posljednje vrijeme.
pips chips & videoclips © ulysea
Pokazalo se kako Dubravko Ivaniš najbolje funkcionira bez astronautske spike i kada je samo frontmen jednog od najboljih bendova u regionu. Naravno bilo je te večeri i Liam Gallagherovske folirancije i prenemaganje, ali to smo mu već odavno oprostili i prihvatili kao normalno. Njegovo egotripanje i prenemaganje, kroz sve ove godine, znalo je toliko ići na jetra da je na kraju postalo užasno simpatično, barem meni.
pips chips & videoclips © ulysea
Svirka je bila na onom nivou na koji smo od njih več naviknuli, izuzetno precizna, kvalitetna i nabrijana i bez ikakve sumnje u motivaciju benda. Palac gore za ovaj koncert koji bi bio još i bolji da su odsvirali još koju stvar sa "Drveća i rijeka" ili "Boga", jer mislim da su Pipsi odavno prošli fazu "Nogometa" i "Sexa u školi" i kada ih danas sviraju djeluju pomalo komično a u svome opusu imaju takvih bisera koje bi svaki fan volio čuti na njihovom koncertu.
pips chips & videoclips © ulysea
Ma neću cjepidlačiti.
Izvrstan koncert.
vedran ž. // 19/05/2010
> vidi sve fotke // see all photos