Otvaranje 11. Žednog uha prošlo je u veseloj atmosferi. Gužva nije bila onako epska kao na prošlogodišnjem otvaranju kada su zasvirali
Butthole Surfers, ali bila je poprilična. Ovoga puta zvijezde večeri bili su Deerhoof. No prije njih, s dvije gitare i samplerima, na pozornicu su se popeli High Places, eksperimentalni electropop duo iz Brooklyna koji čine Mary Pearson i Rob Barber. Slušajući ih na myspaceu nisam očekivala neku ludu zabavu, ali kako to često zna biti slučaj, High Places u živo uopće nisu loši.
high places © ulysea
Nježni glas Mary Pearson pratilo je mnoštvo efekata, delaya, reverba i samplova, s naglašenim basevima, a na nekoliko pjesama i Rob i Mary zasvirali su gitare. Iako im je nastup bio vrlo simpatičan i zanimljiv, s vremena na vrijeme su znali malo udaviti, ali sva sreća brzo bi promijenili ritam i ponovo razbudili publiku.
mary pearson (high places) © ulysea
U svom prilično sramežljivom nastupu Mary Pearson i Rob Barber su u par navrata i popričali s publikom pa smo saznali da je Mary požalila što je kupila crnu trzalicu jer je nikad ne može naći, a Rob je svoju uzeo u crven-bijeli-plavi kombinaciji da ga podsjeti gdje se nalazi, ako kojim slučajem zaboravi (?!). High Places su izašli i na bis kojim je završila njihova jednosatna svirka.
high places © ulysea
Drugi bend večeri bili su američki Deerhoof, bend kojeg obožava popriličan broj mojih prijatelja, bend čiji vokal je meni teško probavljiv, dok mi je muzika genijalna. Zamislite prekrasne zvuke distorziranih gitara i pomahnitalih bubnjeva dok vam preko njih netko pušta vokal iz japanskih crtića. E tako zvuče Deerhoof, volite ih ili mrzite. Ja sam ih u ponedjeljak do kraja zavoljela.
deerhoof © ulysea
Deerhof su svoj set započeli pjesmom ''Panda Panda Panda''. Basistica i vokal Deerhoofa, malena japanka Satomi Matsuzaki, veselo je poskakivala na pozorici sa svojim ogromnim basem s coflekom, koji je prijetio da će je prekobicnuti svaki but kad je poskočila, i dječjim glasićem pjevušila ''Panda Panda Panda'' što se na kraju pretvorilo u ''Panda Panda Huala''. Da nije jedina koja zna nešto hrvatskoga pokazao nam je i Greg Saunier, pravo bubnjarsko čudo, koji svira toliko energično i uživljeno da je izgledao kao da će se svaki tren raspasti na sastavne dijelove zajedno s bubnjevima.
greg saunier (deerhoof) © ulysea
Vrlo simpatični Greg nas je nakon pandi pozdravio sa 'Dobra večer Zagreb! Hvala! Mi smo Deerhoof!' i onda nam na engleskom objasnio da je to sve što zna reći na hrvatskom. Nakon povika iz publike da neka onda sve kaže još jednom Greg se vratio za bubnjeve da bi ponovo izletio do mikrofona i totalno uživljeno ispalio svoje tri hrvatske rečenice od kojih je svaka popraćena burnim pljeskom. Nakon toga je izrazio zadovoljstvo što su ponovo u Zagrebu nakon 7 godina i pozvao nas da u utorak na Žednom uhu pogledamo njihovu prijateljicu Carlu Bozulich kojoj je uputio mnoštvo lijepih riječi.
deerhoof © ulysea
Nakon veselog početka Deerhoof su nastavili u tom tonu što je uključivalo i sviranje gitare plišanom patkicom. Puno simpatičnije od
pileće nogice s The Magik Markersa. Uz Satomi Matsuzaki i Grega Sauniera na pozornici je bio još i gitaristički duo John Dieterich i Ed Rodriguez, a kako su pjesme prolazile svi su se zajedno mijenjali na instumentima i za mikrofonom. Satomi Matsuzaki je bila posebno simpatična kad se ostavila bas gitare i otpjevala ''Basketball Get Your Groove Back'' imitirajući zečiće uz uvrnutu aerobik koreografiju.
deerhoof © ulysea
Pred kraj za mikrofon se stao John Dieterich i Deerhoof su zasvirati Ramonese, pjesmu ''Pinhead''. Genijalno. Obrade su se nastavile s ''Going Up The Country'' Canned Heata, pjesmom preko koje sam nedavno otkrila odlične
Kitty, Daisy & Lewis. Ovaj put za mikrofonom se našao Greg Saunier, a Satomi Matsuzaki je sjedila za bubnjevima.
deerhoof © ulysea
Nakon sat vemena odlične i vesele svirke Deerhoof su izašli na prvi bis na kojem su odsvirali jednu pjesmu, ''The Perfect Me'', da bi na uporno dozivanje publike izašli na još jedan kratki bis i tu je bio kraj. Iako sam na koncert došla s poprilično sumnji u to da li ću i ja na kraju ipak postati fan Deerhoofa, s koncerta sam otišla s ogromnim osmijehom na licu jer Deerhoof zaista jesu poseban bend, isto kao što je Žedno uho poseban festival.
ana // 28/04/2010
> vidi sve fotke // see all photos