Koncertna 2009. godina u Hrvatskoj, tj. Zagrebu bila je iznimno bogata. Nakon desetaka koncerata koje smo obišli po kojekakvim klubovima, rupama i livadama Lijepe naše, došlo je vrijeme da godinu zaključimo žestokim hardcore koncertom u Mediki.

Dva zagrebačka benda poslužila su kao odlična predgrupa nizozemskoj hardcore atrakciji Gewapend beton. Naime, zbog radnog dana koncert je trebao početi ranije (kako bi ranije i završio), no došlo je do kašnjenja. Smotani Nizozemci bili su toliko uzbuđeni svojim prisustvom u Zagrebu da su u GPS, umjesto adrese Medike, ukucali privatnu adresu organizatora i pojavili se u pravo vrijeme, ali na drugom kraju grada, te bauljajući pred mamuticom tražili pankere i koncert. Na kraju im je netko pokazao pravi put (a nije Isus) pa su došli gdje su trebali. Pred stotinjak okupljenih pankera koji ionako nisu znali kamo će sa sobom tog rosnog utorka otpočeo je HC spektakl. Večer su otvorili Overdose, mladi zagrebački hc/street punkeri koji su se predstavili dobrom, žestokom svirkom i dignutim irokezama (kako tko). Multimedijalni sektor "Hranjec" strateški se rasporedio u prve redove. - Točno su svirali 18 minuta! - svečano su objavili ugasivši kameru, a nažalost zbog kašnjenja svirka se morala maksimalno skratiti. Nešto autorskih stvari, nešto obrada (Antidote) bilo je sasvim dovoljno da se publike zagrije za nastavak.

Drugi bend bio je zagrebački Daily trash, ortodoksni hardkoraši u maniri respektabilnih bendova sabranih u dokumentarnom uratku American hardcore (ako niste pogledali, svakako preporučujem). Kratke pjesme, žestoke, pjevač koji većinu koncerta odradi među publikom u prvom redu, buka, agresija, iskrenost. Nedavno su imali koncert u kutinskoj Baraki, nisam imao prilike otići ondje, no drago mi je da sam dobio priliku vidjeti ih večeras. I oni su bili kratki, na binu se nakon njih penju Gewapend beton iz Amsterdama, a momčić koji je organizirao koncert počeo se tresti od nervoze hoće li policija prekinuti koncert koji je debelo premašio uredovno vrijeme trajanja. No, već na prve taktove momčić se bacio u pogo i zaboravio na sve brige. Gewapend beton su bili odlični, pankeri su plesali pogo cijelo vrijeme (i dva propala pokušaja circle pita, no ne prolazi to baš tu). Pjevač Douwe, žut kao pile, solidno je odradio svoj posao, a dugokosi bubnjar Ming također me iznenadio svojom energičnom svirkom. U nešto više od pola sata odsvirali su što su imali, uključujući i stvari koje možete preslušati na myspace profilu benda (Stik er in, Alles in de fik, Get a grip…).

Koncert sam odgledao s bine (nulti red, ha ha) jer me multimedijalna ekipa Hranjec potjerala da snimam (jer se njima nije dalo). Nema veze, nije mi teško palo jer je uvijek gušt snimati ovako dobar bend, koji napravi rusvaj i na pozornici i u publici. Nakon koncerta uslijedio je event poznat kao "afterparty" , koji se sastojao od ispijanja piva i žestoke muzike u pozadini. Zbilja ugodno provedena večer, a prostor u kojem se koncert održao svakako je bolji od onog u prizemlju (gdje smo lani gledali Stage bottles). Ovog puta je izostao pakao povratka doma pješice, jer me jedno ljubazno malo stvorenje strpalo u veliki auto i dostavilo me na kućnu adresu. S obzirom da mi je ovo zadnji ovogodišnji report, svima sve najbolje u novoj godini želim - kruha rada i panka!

matej perkov // 31/12/2009

PS: A ako Vam nije dosta ovaj izvjestaj, evo jos jedan