Počnimo u stilu "Red Carpeta", "Ekskluziva", "Eksploziva" (ili kako li se te emisijice već ne zovu) i kažimo kako se Devendra Banhart, prijatelj grupe Vetiver i, što je najbitnije, dečko Natalie Portman, nije ukazao i u Zagrebu, iako vrlo često zna hodočastiti s dečkima iz naslova. Ne znam da li je on bio razlog onakve lude posjećenosti te večeri, ili naprosto činjenica da zagrepčani (i hrvati) vole americana izvođače. A da je ljubav obostrana potvrđuju nam i redovito dobri nastupi takvih bandova u Zagrebu. Slično je bilo i sa Vetiver. Raspoloženi dečki (i djevojka) imali su solidan nastup i odsvirali izbor četiriju studijskih albuma (od 2004 naovamo) odajući dojam kako itekako znaju što rade, no jedna je činjenica koja kvari tu idilu, a provlači se cijelim njihovim stvaralaštvom: Vetiver radi ili odlične ili vrlo dosadnjikave pjesme. I to na svakom albumu. A onda je logično da mu pridjev "kompilacijskog" ili "best of" banda odlično sjeda i da je to put kojim treba prodirati do njihove glazbe. Slično je bilo i na koncertu, pa iako je publika svaki potez banda često nepravedno nagrađivala gromoglasnim pljeskom, band je kao špagom vezivao jednu izvrsnu pjesmu s jednom dosadnjikavom i tako u krug. Sreća je da je pred kraj špage ponestalo, pa je boljih pjesama ipak bilo kudikamo više, a i te dosadne nisu dosadne odmah, već sa zadrškom, stoga koncert svakako trpamo pod rubriku "vrlo dobar". Ako k tome dodamo i nekoliko odličnih obrada (između ostalog i prastari single Grateful Dead "Don't Ease Me In"), nabrijanu publiku i dva bisa, mislim da krajnjim nezadovoljnicima neće biti mjesta.

danko // 20/11/2009