E bogami, tog jedanaestog jedanaestog je u Močvari bilo toliko malo ljudi da se ispred pozornice moglo baciti na dva mala. Da li je tome uzrok bio "Žedno uho" festival u SC-u ili nedovoljna reklama, teško je reći. Svakako neopravdano, jer dočekao nas je odličan (i k tome još hrvatski) postrock band "Man Zero", za sve one koji nisu stigli otići na promociju albuma dvadesetak dana ranije u Ksetu, te su pjesmama s prvijenca još jednom pokazali kako i hrvatska može (kad hoće) iznjedriti jednako kvalitetne bandove inozemnim. Pa ipak, radi se samo o još jednom izvrsno svirajućem, ali tipičnom postrock bandu što, bojim se, u napola posrnulim vodama postrocka nije sasvim dovoljno, jer je takvih bandova "ko šalate", a i sam postrock, ukoliko se ne unese neki odmak ili nešto što će ga "razbuditi", vrlo brzo pređe u letargiju. A ta letargija nije bug već feature kod zvijezda večeri, švedskih "Jeniferever", koji su, i pored malobrojne publike, imali vrlo upečatljiv (što glazbeno, a što vizuelno - u pozadini je bilo zvjezdano nebo sa naslovnice njihova posljednjeg albuma), ali i ne-za-svakog nastup, prvenstveno uzrokovan činjenicom da je njihova glazba itekako ne-za-svakoga. Da se ne ponavljam (pogledajte recenziju njihovog "Spring Tides") ustvrdit ću samo da koncertno zvuče praktički identično studijskom, što je bilo više nego dovoljno da podijele i tu malobrojnu publiku na svoje poklonike, ali i protivnike, koji su, vidno žureći, ubrzali prema izlazu močvare nakon bis-a, pobojavši se valjda da bi mogao uslijediti i drugi! Sve u svemu, odgledali smo dva vrijedna banda, sa smanjenim doživljajem uzrokovanim smanjenim odzivom. Na nekom drugom mjestu u neko drugo vrijeme stvar bi bila kudikamo drugačija.

danko // 13/11/2009