Drugi poznati Kanađani unutar tjedan, nakon Fucked Up-a imamo tu Močvari Comeback Kid-a, kao headlinere večeri posvećene hardcore straight-edge-u, među ostalim koji nastupahu te večeri, Have Heart, Rise and Fall, Shipwrecked i Debeater. Nažalost, čuo sam samo headlinere i Have Heart, tako da će mnogobrojni fanovi ovih drugih morati se snaći za kritiku, a nadam se sam da su ujedno svi bili na Događaju, pa i ne trebaju čitati recenziju. Stvarno je bilo krcato ljudi, i to kakvih, pravih hardcore jezgrenih navijača ove glazbe, koji znaju koji je običaj da se neprestano skače s bine, jer ako postoji razmak od 3 sekunde između svakog stage-divinga, bend prestaje svirati i smatra se vrhunskom uvredom. Sva sreća Močvarci te večeri bili su k'o u najboljim danima Kovačeve Štale kada nakon cajke dođe Fear of the dark pa se unutar 3 sekundi okupi 30ak metalaca mašući repovima gore-dolje. Tu sam koristio metodu jednostavne komparacije, nadam se da istinski jezgreni HC fanovi neće shvatiti ovo na krivi način, na koji ne želim ni da metalci shvate. Bilo je baš žestoko i nikome nije bilo jasno gdje je nestao vokal u jednom trenutku, ili je bio slučajno zadajvao sa stage-a ili je ostao pokriven od svih močvaraca koji su navalili na binu. Pričam generalno i za Comeback Kid i Have Heart, jer za oba vrijedi ista priča. Mogu zamisliti da je belgijski Rise Against sa švedskim utjecajem, bio ista priča također. Ma to nije priča, to je haos kako bi rekli susjedi sa Istoka.

Gornja usporedba s metalcima i nije tako loša sad kad gledam, vokali stvarno se doimaju onima kakvima čujemo na death partyjima, međutim tu je muzika koja je prilagođenija jedno melodičnom slušatelju, kakvima nas je ipak većina, mogu to komotno upriličiti. Tako ću početi s analizom predzadnjeg nastupajućeg benda, Imaj Srca. HH su čim su došli, shvatili su u čemu je bitak. Već im dobro poznata figura ljudi, sve je kako treba. (a ja se bojah da u Hrvatskoj neće biti tako ludih fanova, joj tu otkrivam koliko dobro poznajem HR HC scenu. Nikako ne poznajem!) Have Hearćani predvođeni liderom Pat Flynnom, po zadnji put u karijeri, zbog njihove zadnje turneje po svijetu, išli su pokazali obožavateljima da im je zadnji put dovoljno stalo da im se obrate ravno u facu. Pjevač bijaše nabrijan, baš kako i priliči, iako nije tako izgledao, naime, izgledao je pijan i nesposoban, te nekomunikativan nadasve, ali na kraju suprotnost. Vidjelo se da se trudi prići publici, divljao je, pružao mikrofon svako malo, i doživljavao svoj vikend u Hrvatskoj u punom smislu te fraze, baš kako češki turisti koriste svaki dan svog godišnjeg da pojedu ono što im je ostalo u frižideru tokom godine. Ne bih htio opet da se Flynn ili bilo koji obožavatelj uvrijedi, uglavnom vidjelo se da frajer Pat uživa i to mi je drago za vidjeti. Još da je malo svratio do naše obale, to bi ga dodatno uveselilo siguran sam, budući su dečki iz Massachusettsa nenavikli na plavu zastavu i toplo more (točna lokacija New Bedford, 51 miles south of Boston). Vjerujem da bi im u tom pogledu i Jarun bio dovoljan za samozadovoljenje i upotpunjeni vikend. Da ne govorim za CBK iz ledene Kanade.

HH su pokazali srce, dali su ono što imaju, istinski HC straight-edge, premda nisu izravno promovirali vegetarijanski lifestil, niti mi se činilo da su apstinirali u piću, iako ako griješim, ovo može ispasti strašna uvreda X stilu života. Uglavnom, lagano proučavajući taj pojam, najjača i najtvrdokornija X scena već je prošla, tako da je danas mnogo liberalnije sve to, mislim da sada mogu članovi redovno piti osvježavajuća alkoholna pića tijekom svoje gaže, i da pritom ne moraju zalagati vegetarijanstvo. U svakom slučaju, prenabrijan koncert. CBK iz Manitobe, Winnipeg, nisu toliko duugo na sceni, ali su prvorazrednom svirkom uspjeli popesti se na sam vrha genre-a sa odnedavno novim pjevačem Andrew Neufeldom koji stvarno mi se čini, dostojno upriličuje odbjeglom Scotta Wade-a. Majice su im doduše, prvorazredne, imaju dobar logo, dobar naziv, inače Comeback kid je nadimak Williamu Clintonu bio kad se rekandidirao za predsjednika demokrata 1992-e. Teško je doduše vidjeti poveznicu između dvoga navedenoga. Skroz nije teško shvatiti da novi pjevač ima karizmu gotovo jednaku onom starome, jer ga publika prihvaća iz prve ruke, a sposobnosti letenja po pozornici nisu mu ništa slabije. Moram priznati, od CBK sam čak znao jednu pjesmu, i to Broadcasting sa samog Broadcasting albuma. Hebeni performans, prava atrakcija. Na kraju mi je samo žao onih koji su skočili nebrojeno puta, prilikom čega im je jedini oslonac koji ih je dočekao dolje bila vlastita glava, leđa ili u najboljem slučaju dupe. A shvaćam i jedne i druge, tj. one koji skaču i one koji dočekuju dolje. Svi se ponašamo u skladu lijene filozofije, svi volimo dok traje, a za posljedice se ne brinemo, neka netko drugi čisti, u ovom slučaju jadni skakač, prepušten da koristi glavu u druge svrhe kad je nije koristio prije nesmotrenog skoka uništa. Svejedno, mislim da tko kod ide skakat, pun je adrenalina i ne može mu ništa ni KGB u trenutku delirija.

Da samriziram, sva žestina ove noći može povući jedino da ovo morate doći i vidjeti, to bih ja jednostavno nazvao ''dečki i mačke naglavačke'', ali najbolje je doživjeti to za sebe. Zato pogledajte slike koje nadomijestuju skromne riči, a za ostala pitanja i komentare dečke možete zatražiti na web-u, vrlo su lako dostupni, ipak su to amerikaneri i kanađani, stalno online itd. Predivno, žestina u art izdanju, tnx @ CBK & HH!

marin // 27/07/2009

> vidi sve fotke // see all photos