Nakon burnog i zanimljivog vikenda u Rijeci, sa svih strana sve što sam mogla čuti bile su samo riječi hvale i oduševljenja. I sitne zamjerke i nezadovoljstva jednostavno se utapaju u moru veselja, dobre zabave, raznoraznih izvođača i zanimljivih lokacija. A kada smo već kod lokacija, mislim da je prostor Hartere, cjelokupno uređenje i atmosfera jedan od velikih pluseva za ovaj festival. Trud se isplatio.
Iako je mjesto događanja bivša Tvornica papira, ona nije negdje izvan grada na nekom teže dostupnom mjestu, već u neposrednoj blizini centra, u onom lijepom kanjonu Rječine kojeg ste sigurno zamijetili kad ste dolazili autom ili busom u Rijeku. Cjelokupan razmještaj prostorija je u najboljem smislu riječi zanimljiv i mnogo neobičniji od ostalih festivala, a o razrađenosti uređenja inter- i eksterijera da ne pričam. Kad smo stizali na festival, nismo ni znali gdje da krenemo prvo. Prije tunelića koji vodi prema glavnoj hali (koji je naravno isto uređen, osvijetljen) prvo je tu Hartera hotel, višenamjenski prostor, mjesto za šatore i svojevrsni dnevni boravak pun improviziranih foteljica, ogromnih kipova i svačega nečega, sa šankom za kojim se mogao popiti i koktel. Jedno od najzanimljivijih dijelova je svakako tzv. elektro-svetište - nekakav tunel poput katakombi sa puno malih prostorijica s lijeve i desne strane nalik malim svetištima, oslikanih i obojanih, punih svijeća, zvijezdica i Isusa, naravno, i ogromno srce iz kojeg isijava. Stvarno čudno je bilo onako malo opijen u tom mračnom prostoru uz neke zvukove promatrati to sve. Na putu do tamo bila su i stara, ali nikako zaboravljena, računala, inače dio postave muzeja starih i rabljenih računala Peek & Poke, na kojima si mogao surfati ili odigrati neku retroigricu. Lijepo da se netko sjetio toga svega i uložio toliko truda u uređenje.
Prvi dan kad smo stizali na glavnom stageu (ogromnoj, prostranoj hali, s više ulaza) već su rokali Let 3, ali kako sam njih već dosta puta gledala, nisam se tu puno zadržavala. Trebalo se kupiti bonove za cugu, što mi se činilo kao jako loša ideja i, koliko znam, već je propala na nekim festivalima, ali na kraju i nije bilo strašno jer je šank bio na svakom koraku tj. uz svaku prostoriju festivala tako da se velika gužva nije ni stvarala, bar kad sam ja išla po cugu. Na manjoj veseloj pozornici, koja je bila na nekoj vrsti 1. kata, na putu do terase, nije bilo toliko gužve i taman je svirao Kandžija, pa mi je tu odgovaralo za lagani početak i veselo ljuljuškanje uz smiješnog repera i njegov bic :). Nakon njega na stage stupa Diyala. Iako sam ju već gledala u Zagrebu, ostala sam jer je opet izvela jeben show. A to se moglo primijetiti i na ljudima, to da ju mnogi vole, hvale i podržavaju. Nakon toga dobro je došao mali odmor iznad glavne hale na terasi, u čijem središtu se vrtio ogroman kip konja i na kojoj je bio veliki videozid i prijenos svega što se događa na glavnom stage-u. Predobro mjesto za zapalit cigaretu, malo sjesti na pod i pratiti što se događa na glavnoj pozornici i dočekati elektronski dio programa, koji me više zanimao. Alex Metric-a nisam do sada posebno slušala, ali me ugodno iznenadio. Veseo i raznolik electro set digao je na noge i ljude koji inače ne slušaju previše elektronsku glazbu. Tako da, za Alexa sve pohvale. A zatim ono što sam najviše iščekivala - Simian Mobile Disco, jedno od najjačih imena na festivalu. Za njih sam očekivala da će biti jako dobri, ali su me malo razočarali. Bilo je okej jedno vrijeme cupkati i plesati u rulji, ali je nakon nekog vremena postalo dosta jednolično. A baš sam mislila da će oni, iako je bio DJ set, biti zanimljiviji i raznolikiji. Unatoč svemu dobro su zabavili ljude i dosta dugo su svirali, tako da sam nakon njih, već pomalo umorna, krenula lagano prema doma i okončala ovaj prvi dan festivala...

Drugi dan je, izgleda, bio jači i dosta popunjeniji. Svi su se sletili da vide jednu od većih atrakcija na Harteri - Röyksopp. U glavnoj hali bila je tolika gužva da nisi mogao ni ući, tako da su ih ljudi koji se ne vole previše gurati mogli promatrati jedino sa terase. Koliko sam čula od ljudi koji su bili u masi, Norvežani su bili odlični u live verziji. Uspjeli su iznenaditi i one kojima nisu bili glavni razlog dolaska na festival. Nije onda nikakvo čudo da ih je publika dozvala još na 2 bisa. Nakon Röyksopp-a svojim DJ setom party je nastavio Britanac Adam Freeland. Iako je i dalje bilo puno, uspjela sam se ugurati među ljude i isplesati na electru na kojem su ipak malo više uživali partijaneri. Nekako mi je to sve dosta dugo trajalo, ali uspjela sam dočekati Boys Noize, jedva. Polako se bližilo jutro. Tko je mogao, izdržao je. Ja već polako nisam imala ni pojma tko je, ni što je, ni na što to ja plešem, pa sam morala bježati u krevet da ne bi zaspala negdje putem.
Sve u svemu, da Klaxonsi nisu otkazali, vjerojatno bi i prvi dan bila užasna gužva kao na Röyksopp-u. Ali, mislim da su ljudi zadovoljni i ovako i da nikome nije jako smetalo što nisu mogli doći. Jer, provod je bio dobar i vrijedilo je barem doći, pogledati kako sve to izgleda i uživati u atmosferi. Osobno mi je festival bio taman, ni prevelik ni premalen. Moram reći da mi je laknulo što ni bilo velike gužve, kao što obično zna biti, na WC-ima i šanku. Jer, što se mora, mora se, ali ako se mora dugo čekati na to i propustiti zbog toga nešto zanimljivo, onda već i raspoloženje počne opadati. Tako da, rekla bih da je organizacija dobra. Nadam se da će nam iduće godine prirediti još novina i iznenađenja, i da će biti još puno rokanja i partijanja...

maja // 18/06/2009

> vidi sve fotke // see all photos