Ponajbolje koncerte u životu sam odgledao u Orpheumu u Grazu. Kako je lijepo opet biti tamo i po ko zna koji put se uvjeriti u odličnu organizaciju, ljepotu prostora, dobru publiku, savršen zvuk, prihvatljive cijene i čist zrak.
Još ako i izvođać svojom kvalitetom umije popratiti navedene uvjete, ništa nemože krenuti u krivom smjeru. Puna dvorana frenetično je pozdravila Patricea koji je izašao sam s gitarom i započeo koncert s "Clouds", uvodnom pjesmom svog zadnjeg albuma, čak nešto i prije zakazanog vremena za koncert u 20.50 h. Neki pušaći su vani pred klubom vukli još posljednje dimove kad mu se u toku pjesme, jedan po jedan, priključio i ostatak njegovog jamajčanskog sastava. Kroz svoje hitove poput "Done" ili "Africanize Them" prolaze kroz mnogobrojne stilove i podvrste glazbe koja potječe s Jamajke. Patrice i njegovo 5-člani band skakali su iz Rootsa do Duba i Ska-a do Dancehalla, ubacujući u svoje pjesme i retke iz klasika kao što su "Pressure Drop" i "No Woman, No Cry". Publika koja je plesala cijelo vrijeme koncerta i znala sve riječi napamet svoj klimaks je doživjela u posljednjoj pjesmi "Soulstorm", Patriceovom najvećem hitu. Tu je bio i kraj oficijelnog djela koncerta. Publika uporno poziva na bis, svjetla se ne pale, ali ništa se ne događa. Najednom, udarci afričkih bubnjeva i Patrice se sa cijelim bandom pojavluje niotkuda i lupa po bubnjevima usred dvorane. Orpheum je pretvoren u afričko selo i plesni vrtlog u čijem središtu odzvanjaju vrući afrički ritmovi i plemensko pjevanje. Nakon 15-tak minuta putovanja crnim kontinentom, band se vraća na pozornicu i dovršava stvar 15-minutnom verzijom najnovijeg hita "Another One". Nakon skoro dvosatnog koncerta, presretni i zadovoljni pruženim nije nam bilo preteško vratiti se u ....... There goes another One ...

le figuar de kranque // 17/11/2008