Evo nam još hrvatskih festivala koji traju jednu večer! Evo nam još festivala na kojima se možemo družiti s mladićima i djevojkama koji su imali koliko-toliko normalno odrastanje, pa su se u nježnim pubertetskim godinama bombardirali s G.B.H., Exploited i Chaos UK! Plati 140 kuna, i pogaj narode, dok ti zubi ne poispadaju!

Kako smo poranili na koncert, Domaćin, Goc i moja malenkost smo odlučili ubiti kavu(pivo) u obližnjoj birtiji za diplomirane filozofe i sačekati još jednog člana publike. Kako taj dugoiščekivani član publike imena I.B. nije dolazio, tako smo, uza svu raspravu o bandovima te uz milozvuke terasa-punka zvanog Daleka Obala, zaključili da smo propustili Bakterije.

Ubrzo nakon toga, kad smo dočekali člana publike I.B.-a krenuli smo prema ulazu gdje su gospoda redari Domaćina i mene poslali prema garderobi, jer jakne nisu dozvoljene u prostorijama Boogalooa. Kako pouzdano znam da Domaćin uza se u skrivenom džepu jakne nosi handžar marke Unior te nekoliko dekagrama topivog eksploziva c-4, a ni ja se nikad ne odvajam od svoje kutije s gedorama (također u skrivenom džepu), odosmo ostavit jakne i sav naš priručni alat. Dok smo obavili odnos s garderobijerkom, saznali smo da su i PasMaters završili sa svirkom, tako da nam nije ostalo puno izbora. Samo dva, točnije One Way System i Casualties.

Goc i član publike I.B. su se provukli bez da su ostavili jakne. Imali su isprave na kojima je pisalo dežurni nositelji jakne. Zavidim im.

E, sad na muziku. Kako sam napisao u najavi OWS sviraju od 1982. godine, ali su se raspali 1986. Ili '85-te, ne znam više točno. Sumnjam da i oni znaju. Ponovo su se sastali '96-te na račun stare slave i otada djeluju neprekidno. Prvi Domaćinov komentar na OWS bio je: "Jes vidio gitarista? Isti Zele Lipovača!". I stvarno jest. Samo što ne svira "Moj Dilbere".

OWS je jako star band. Baš jako, jako. Ne samo zbog godina nego i zbog načina na koji sviraju. Momcima je svirka, vjerojatno izlika da se dođu zajebavati u neke zemlje koje na drugačiji način nikad ne bi obišli. I ne bi im za to platili. Na stranu to što OWS svira slično kao EXploited i GBH, dakle minimalističku i ujednačeno, brzo i bez puno filozofije, na stranu i dinosaurske godine, ali tu nema nikakve iskrice, nikakvog zajedničkog smisla, niti bilokakve ambicije da se pokuša animirati bilo koga u publici osim samog sebe. Djecu s irokezama ne brojim. Njima samo treba dati dovoljno alkohola i pustiti im bilošto dovoljno brzo i žestoko, pa da se ljudski pošibaju. Isto bi mogli svirati neki tezgaroši iz svatova kad bi im dali notni papir s pjesmama OWS-a. Možda bi bilo manje distorzirano , ali smisao bi bio isti. Dakle, ne bi ga bilo.

Pjevač je n-ta kopija Wattieja iz Exploiteda, i ima dovoljno tetovaža da se ukrasi japanski muzej europskih znamenitosti, basistu praktički nisam ni primjetio, a bubnjar je čak i dobar s obzirom na to da lupa klasični punk ravnjak. Treba odsvirati toliko istih pjesama i ispasti samo jednom-dvaput. Dobro, triput.

I kad su OWS odsvirali svoj bis koji je zvučao kao početak, sredina i kraj koncerta, pričekali smo, dok si Casualtiesi instaliraju šiljke, irokeze i prišivke.

Nerado to priznam, ali taj band stvarno dobro funkcionira. Baš kao prava američka profesionalna HC-punk mašina. Besprijekorno, bez greške, uvježbano, i točno. HC-punk inače nije moj izbor, ipak mi je draže kad pjesma ima nešto više od tri akorda i barem nešto što približno podsjeća na melodiju. Mišljenja sam da gola brutala i bijes ne podilazi dovoljno velikom broju ljudi da bi ispunila svrhu. Ali, reći će poneki revolitrani punker s litrom bambusa u ruci, njegova svrha niti nije da podilazi! Nas boli kurac za sve! I opet će otići u pogo da se suoči sa "zidom smrti". I tu se naša mišljenja razilaze. Meni je pogo davno dosadio, pa sad tražim nešto više od muzike za naguravanje.

Zato niti ne mogu pljuvati Casualtiese kad to što rade dobro rade. Pjevač Jorge, koji je jedini ostao iz stare postave banda jebeno je uvjerljiv dok vrišti u mikrofon. Čak je i junači podnio udarac u oko koji je dobio od mlađeg člana publike (ali ne i I.B.-a). To je toliko uplašilo jadnog basistu da je zbrisao na drugu stranu stagea dok su člana publike jurili redari. Onda je Jorge ispričao neku priču na hispano-slangu koju kurca nisam razumio i najavio slijedeću pjesmu rekavši: THIS SONG IS CALLED UARGHGHRGROOR (fala Domaćine!). I pogo se nastavio u ritmu muzike za bijes!

Tko je panker a nije nazočio, sram da ga bude!

djole // 18/11/2008