Mučila sam se dosta vremena kako napisati osvrt na koncert benda koji nosi glas ''legendarnog'', a o kojem ja pojma nemam. I zašto sam uopće i otišla na njihov koncert?

Kada sam vidjela da Skatalites nastupaju u Zagrebu sjetila sam se svoga brata i početka njegovog malo intezivnijeg interesa za muziku kada sam mu kupila neku ska kompilaciju na kojoj su se nalazili i Skatalitesi... Ja se nisam navukla na ska, on je.
I tako nekako, jer mi brat voli ska, i jer prijatelji vole ska rekoh da pođem i ja.

Upala sam negdje oko treće stvari, malo iznenađena jer sam zbog prilično visoke cijene karte od 120 Kn očekivala manje ljudi čiji se broj u narednih pola sata i povećao pa je Močvara bila ugodno popunjena. Dugo nisam vidjela koncert di se većina publike tako ozareno smiješila, čak je i meni par puta pobjegao neki osmjeh. Cupkalo se i plesalo u prvim redovima a nerijetki dredovi su se bacakali naokolo. Origanilni dio benda je bio iznenađujuće vitalan i da je ska iole bliži mome muzičkom ukusu vjerojatno bih i ja koji put pomaknula nogu.

A onda su najavili pjevačicu Doreen Haffer (koja je također bila dio originalne postave iz 1964.) Atmosfera se još malo zagrijala (razdragala), ekipa je pjevala neke stvari zajedno s bendom i svi su bili sretni. Čak i onaj skins koji je iskoristio priliku pozdravit svoju ekipu dočepavši se na trenutak mikrofona. Ja bih ga opalila istim po glavi, ali te je večeri Močvarom vladao ska, tolerancija i izuzetno dobro raspoloženje.

t.b. // 13/12/2007