Patti Smith u Grazu !? Pa da ! Graz je ove godine kulturna prijestolnica Europe i sve vrvi od događaja i sve je moguće. Tog petka se sviralo na sve strane, međutim centralni događaj dana se događao u jednom od brojnih dvorišta unutar zidina njihovog ogromnog starog grada do kojeg, da bi se došlo, se treba dobro pomučiti. Uspon je sličan onom na Citadelu u Budimpešti i to bi se već moglo nazvati pravim planinarenjem.
Mjesto održavanja je tzv "Kasemattenbuehne", prekrasan prostor na otvorenom u kojem se inače održavaju kazališne predstave i koncerti klasične glazbe. Taj prostor može primiti cca 1000 ljudi, koliko ih se i okupilo da vide originalnu i onu jedinu pravu rock-heroinu - Patti Smith i njezin Patti Smith Group s Lenny Kayeom na gitari i Jay Dee Doughertyem na bubnjevima u intimnoj i prisnoj atmosferi.
fotka|339|/fotka| Nakon podizanja akreditacija i foto-propusnica, malo smo popričali i s organizatorima iz agencije VOJO CONCERTS koja inače organizira koncerte u njihovom poznatom klubu "Orpheum" i dogovorili suradnju u vidu popusta za čitaoce terapije za sve koncerte u njihovoj organizaciji.

A sada, veliko iščekivanje uz Pere Ubu s razglasa koji je bio fenomenalan i koji je visio s provizornog stropa. Patti Smith i band izlaze u 20.35 i počinju svoj set sa "Frederyck" i kontakt i dobra atmosfera je odmah uspostavljena. Band je odličan i sve se odlično čuje. Patti je vrlo dobro raspoložena i kod "Dancing Barefoot" silazi među publiku, pleše i sluša svoj band i Lennya Kayea kod izvođenja solo-dionice. Nastavlja se sa "Kimberly" koja je bila posvećena njezinoj sestri kojoj je sutradan bio rođendan. U pozadini je bilo veliko platno na kojem su se projicirali efektni kratki filmovi i slike. Patti je izredala sve svoje hitove (!?) - od "Because the Night", "Summer Cannibals", "People have the Power", "1959", "Redondo Beach" pa sve do "25 th Floor" gdje je Patti uzela gitaru u ruke i odsvirala noiseične i sonične solaže u stilu Neil Younga i Sonic Youth."Gloria" je bila ostavljena za drugi bis i za kraj ovog 2 i pol satnog nastupa koji je obuhvatio sva razdoblja njezine karijere. Jedina mi je zamjerka što nisu svirali "Rock and Roll Nigger", koja je, po meni ipak njezina "naj-stvar".
Vrhunci koncerta su bili:
- u pjesme umetnuta čitanja beatnik poezije Allen Ginsberga i W.S. Burroughsa koje je Patti izvodila u transu, dok je band u pozadini instrumentima dušu vadio;
- "Beneath the Southern Cross" kod koje se u zraku osjećala prisutnost Jeff Buckleya, a
kad je basista gotovo identično zapjevao njegovu dionicu, nešto nas je pri srcu
štrecnulo.
- "About a Boy", pjesme posvečene Kurtu Cobainu, za čije izvedbe se mogla čuti muha
u letu a napetost u zraku se mogla rezati na komade.
To su oni trenuci na rock-koncertima,kad Vam se koža naježi i kad Vam oči zasuze. Zadnji put sam to doživio prošle godine kad sam u Njemačkoj gledao Television kako izvode "Marquee Moon". Trenuci za cijeli život !
Patti Smith je jedinstvena. Svijet za sebe. Neusporediva i nedostižna. Žena koja je rođena na silvestrovo 1946 i koju nazivaju jednom od najvažnijih pjesnikinja 20 stoljeća - unatoč životu rock and roll zvijezde i stažu na glazbenoj i književnoj sceni od skoro 30 godina - još uvijek je u dobroj formi i nije izgubila ništa od svoje karizme i digniteta . Njezini nastupi su vjerojatno sada umjereniji nego 1977, ali ona svoje pjesme još uvijek izvodi s nesmanjenim žarom i entuzijazmom a i dalje se bori se za mir u svijetu, ljudska prava, slobodu govora ...i.t.d. Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću uživo gledati TELEVISION i PATTI SMITH, najznačajnije izdanke newyorške scene, ne bi mu vjerovao. Zato STOOGESE neću uopće spominjati...jer tko zna ?

le figuar de kranque // 01/08/2003

> vidi sve fotke // see all photos