Ovaj petak pohodio nas je po drugi put u svojoj karijeri, kako ga njegovi promotori iz Hangtime Agencyja nazivaju novozelandska senzacija, Jonathan Bree. Možda ne zaslužuje takve bombastične epitete kao senzacionalni, ali cool faca definitivno je. Pogotovo ako vam odgovara njegov tip indi electro popa uz dodatak melankoličnog dark disca.
Par minuta nakon očekivanog početka po satnici, bez predgrupe i najave nastup je započeo tajanstveni pjevač bez lica u zentai maski (čitaj ninja) i kahlica perici u pratnji dvije plesačice, gitarista i bubnjara, koji su također bili prigodno bezlični. Taman za malu pozornicu. Krenuo je s Epicurean, prvom od deset pjesama sa svojeg novog upravo izašlog albuma Pre-code Hollywood. Nizale su se jedna za drugom i ostalih devet sa albuma, uz tek četiri pjesme iz ranije faze karijere. Pa smo čuli i Until we're done, You're the man, Destiny, Pre-Code Hollywood, Politics, Blur, Valentine, Cry Baby, Miss you, When we met, You're so cool, We'll all be forgotten i Steel and glass. Iako nije neobično da na promotivnoj turneji bude više pjesama u korist novog albuma naspram starih provjerenih hitova, ne sjećam se da sam na i jednom koncertu nekoga s više od dva albuma (Breeju je ovo peti solo uz još nekoliko u Brunettesima) poslušala kompletni novi album. I moram dodati da mi to ovdje uopće nije smetalo. Sve pjesme sa setliste se odlično nadopunjuju tako da je nije bilo praznog hoda niti dosade na koncertu. Uz prateće vokale koje mu je otpjevala njegova dugogodišnja suradnica, navodno i više od toga, Princess Chelsea, koju smo nedugo imali isto prilike slušati u Močvari i gitarističke aražmane disco veterana Nilea Rogersa lako je bilo prigrliti buduće hitove s novog albuma poput Miss you, Politics, Pre-code Hollywood, Cry Baby (neka svako izabere svoje) kao i uživati u već poznatima Until we're done, Valentine i najvećem hitu u karijeri Jonathana Breea You're so cool. Kad je potonja započela kao da padaju u trans hard core fanovi odmah su krenuli sa svojim koreografijama. Nastup je trajao okruglu uru vremena. Naravno da je moglo više, ali s obzirom da je Močvara bila puna (ne prepuna, neki su dimili na terasi) i lagano znojenje zbog nedostatka ventilacije (niš novo) u biti je ispalo taman. Isto tako moj iskusni kolega je na prvu primijetio da se back vokali pojavljuju glasom ali ne i stasom, pa smo onda postali malo kritičniji i uočili neke diskrepancije kod gitariste (čini mi se da nije bio pravi Nile Rogers), ali ne i bubnjara. Treba se upitati koliko pohodimo ovakve događaje da bi uživali u samoj muzici (što možeš i kod kuće bilo sa streaming servisa ili vinilya) ili kompletnom showu kroz koji doživljavamo lik i djelo glazbenika/umjetnika. Hintam da je ovo drugu bitnije da zaokruži cijelu priču, a to smo upravo i dobili od Jonathana Breea. Uglavnom ljudi su izlazili s osmjehom na licu pa zaključujem da su bili zadovoljni. Nakon koncerta od mercha su bili dostupni novi album na cd-u i vinylu te par majica. Šteta što nije bilo starijih albuma ni čarapa za na glavu (da citiram S.M. 😊) za potpuni ugođaj. Na stolu su bili i QR kodovi iza kojih se kriju tutorijali sa youtubea za one koje žele naučiti koreografije pa prilažem link za znatiželjne



Nina KČ

nina kc // 30/04/2023