21. rođendan Terapije: POD, HOW YES NO, MOJO MEN FROM MARS i MARKO I DARKO, 12/11/2022, Grof Melin, Zagreb
Da Terapija.net nije niti nakon dva desetljeća djelovanja posustala sa svojim underground pristupom i pretvorila se u šire prepoznatljiv website, uvjerio sam se došavši u zagrebački Grof Melin gdje smo lani proslavili ravno taj 20. rođendan www.terapija.net/koncert.asp?ID=31053 (raport Horvi) www.terapija.net/koncert.asp?ID=31052 (raport Peđa). Elem, došavši kao prvi gost, još u ranim predvečernjim satima jer mi se zbilo toliko kuršlusa u zadnjih mjesec dana da je najbolje bilo izbjegavati me pod svaku cijenu, a i ja samog sebe izolirati od koječega, a posebno ljudi kojima sam htio ili ne ukratko referirao vraške pizdarije a) s teletinom, b) smrću kolegice, c) sjebanim biciklom, d) crknućem električne struje u stanu, e) friško krepanim kompjuterom i da ne nastavljam niz dalje pod vraškim vplivom Merkura, kak Matej Krajnc pove 'v globokih kurcih'... prvo su me u Melinu dočekale dvije simpatične šankerice koje pojma nisu imale o nekakvom rođendanu Terapije.net. Pomislile su da sam ja neki psihoterapeut i, vidi, vidi, odfrljile Therapy? "Going nowhere", ama pravu himnu mojeg psihotično anksioznog stanja, ha-ha-ha! A nedugo potom uletješe neki ciganski pleh orkestar zasviravši "Đurđevdan"...
Potom se srelo mnogo poznatih lica, razgovaralo se štošta, došli su nam i dragi gosti iz Koprivnice (Šesti Smith, odnosno sada Trava i Užas) i Novog Sada (Dichotomy Engine s partnericom, zamislite!), u sali za svirke su se u međuvremenu održavale tonske probe ih, tja, tak' da nisam niti skontao da je prvi bend POD okončao svirku. Bješe im to premjerni nastup i ništa konkretno ne mogu zboriti o njima jer sam ih samo na minut vidio na tonskoj, ispričavam se. Čuo sam samo zveket i popriličnu buku koja se mješala s glazbom iz kafića, izborom s youtube channel... Nadao sam se da je kolega sa SubsiteTV što je snimao, ponešto uspio zabilježiti od njihove svirke i montirati u priloženi video sažetak od dvanaestak minuta, ali i on je očito bio okupiran nekim drugim aktivnostima. No, zahvaljujući njemu postoji relevantno dobar video zapis ostalih bendova, a pošto sam i ja snimao svojim daleko skromnijim aparatima, ne bih vas zamarao i gnjavio mojim video radovima jer niti približno ne odgovaraju njegovoj kvaliteti uistinu moćne profi kamere koju ima. Eh, da, kod Melina mi snimak ubija manjak svijetla, zvuk s mojih kamera je doduše solidan, ali video-slika je vrlo tamna.
SubsiteTV:
Okey, tako je kako je što se tiče barem mog video dokumentiranja. I ovaj raport kasni zbog popravka mojeg starog kompjutera, valjalo ga je nabrzinu reparirati, ugraditi novi hard-disc, instalirati nove Windowse i te stvari... Onda, oh yeah, nadalje sam sve pogledao i doživio u cjelosti zajedno sa stotinjak prisutnih koji nisu ostali ravnodušni na čudnovati zagrebački post-punk trojac HOW YES NOveselajolly.bandcamp.com/album/small-talk s poprilično bizarnim i ekscentričnim stilom u kome ima svačega. Čulo se tu funka, sitnih eksperimenata, staccata, udaraljkaških minijatura, ponekog energičnijeg zahvata u vrlo kratkim kompozicijama što jedva da prelaze opseg od minute i pol.
To su uglavnom postmodernističke cake kompresiranih The Pop Group, Šarla Akrobate, pa malo Beefhearta, raznih slobodnih vrludanja i egzibicija s primamljivim učinkom za đipanje koji se relevantno nastavlja na zagrebačku sukladnu scenu poput Parnepar, Žblj Mozaik, a i nekadašnjih Šlagvort Na Kraju. Izveli su dobar dio materijala s debija "Small Talk" realiziranog ovog proljeća dosegnuvši kulminaciju s naslovnom pjesmom, te "Sunglasses" i "Sugar", a počastili su nas i s nekoliko novih stvari, na početku "Pretty much", pa "Simpletones" i kasnije "Aparatčik". Taman prikladno za zagrijavanje urnebesa.
A urnebes koji je slijedio upriličili su stari macani MOJO MEN FROM MARSmojomenfrommars.bandcamp.com/, nekoć psychobilly, a ovom prilikom bome odfrljeni garažni punk'n'roll u punoj snazi autorske legitimnosti. Oni se stalno mjenjaju po defoltu, znaju biti rockabilly s kontrabasom (kao u Močvari 2021.), pa r'n'r-punk, pa blues-punk rokačina, svašta, onako kako su u trenutnoj strategiji i raspoloživosti, fala Bogu gledao sam ih i pratio od ranih dana još iz pretprošle decenije, čak sam im i recenziju prvog demo materijala pisao www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=7168, te prisustvovao prvom koncertu u starom Spunku www.terapija.net/koncert.asp?ID=7209 daleke 2009. godine, te nikad nisu oscilirali energijom i duhovitom zajebancijom.
Te večeri su eruptirali u bombastičan performens silovitih tempova prljavog garažnog zvuka usredotočivši se na suzbijanje svih štetočina rock and rolla povezavši komplementarnu snagu oldschool fakcija s punkom stvorivši sjajnu atmosferu izabranim repertoarom koji im kroz povijest i nije toliko bogat izdanjima, eh zadnji rad su objavili još prije 5 godina (singl "Zdenac, Jabuka, Lap"/ "R'n'R Bastards"), a predzadnji prije 7 ljeta (EP "Invasion Of Mojo Men From Mars"), no da imaju kredibiliteta, neosporno je pokazao ovaj odličan nastup, ponajbolji kojem sam prisustvovao. Bilo je tu svakojakih ekstravagancija, padova na koljena, mentalnog ludila, nekoliko upućenih čestitiki Terapiji za 21. rođendan i stalna interakcija s publikom (eh, stari terapeuti, šteta što to niste vidjeli kad 'netko' iz publike stane za mikrofon i pjeva njihove pjesme), a vidi, vidi, nisu zaboravili zasvirati niti stare pjesme "Collective mind" i klasični jednostavni starinski punk "Tear it apart" i to čak u dvije varijante (jedna je bila medley s "Burnette"!).
A što je posebno interesantno, uvježbani su u trepavicu na sekundu poput konciznih math-rockera da su čak 14 pjesama uspjeli sabiti u 40-tak minuta odvalivši neizostavni, spomenuti "R'n'R Bastards" na samom početku, pa "Hey bartender", "Seventh son", "Other half", nezaobilazni "Psycho zombies" i na kraju razvalili sa "Who am I" (ne, nije obrada Gang Of Four), "Supersonic Woman" i "Haze shake" potpuno okupani znojem uz obilatu podršku i pozivom na bis do kojeg nije došlo zbog ograničenog vremena. Užitak je bio besprijekoran, svaka im čast, hvala MMFM!
Duet za kojeg nisam znao donedavno, MARKO I DARKOwww.youtube.com/watch?v=IBE_tPShuHg istina malo blesavo ime što više odgovara nekom gažerskom, zabavnom, pa čak i reperskom okružju su momčine s dvije palice (naravno bubnjarske, nego kakve druge) i pet žica na gitari, ali odvaljuju, mama mia, simptomatično najprljaviji blues-punk rock na ovim prostorima da im niti jedan drugi instrument više i ne treba. Čak bi im i smetao. Prva poveznica koja me ošinula su The Jon Spencer Blues Explosion iz najranijih dana, tamo još s početka 90-ih, s puno agresije i bijesa, čak i hardcore tutnjave, mnogo breakova, lomova, raznoraznih prevrata, igara riffova, staccata, solaža, a sve u onoj izmaglici sjećanja kao da slušate "Walking talking Johnny Cash blues" The Godfathers.
Nafrljeno maksimalno na suštinski divlji r'n'r koji nije jenjavao ama baš u niti jednom trenutku, onako žilavo čvrsto ko' da stijenu ošinete od planine strmoglavo se kotrljajući i meljući sve pred sobom. S punim šusom i drukom, još su više podigli kardiogram tom nevjerojatnom energijom izazivajući ovacije, a kako nisam do sada bio u prilici da ih gledam ovako uživo, ostavili su fantastičan dojam s ovim, reče mi Hrvoje (Trava i Užas) autorskim materijalom gdje možda tekstovi i nisu toliko bitni koliko ta njihova superiorna moć sabijanja najvitalnijih čestica primarnog rock divljaštva s jasnim tenzijama odjeba klasicizma, šablona, konstrukcija i brižljivo dorađenih aranžmana. Urnebes! I kako im je vrijeme bilo već u cajtnotu, rekli su 'oni koji hoće čuti kako zvuče naše ostale stvari, dođite na naš cjeloviti koncert'. Vjerujte, čuo sam spike da umiju svirati po dva sata ovakvom frenetičnom energijom. To svakako treba ponovno doživjeti.
Na dosadašnjim rođendanima Terapije je bilo svega i svačega, čak je pedesetak bendova i izvođača nastupalo, a uvijek su bile zanimljive one igre mimo pozornice, ha-ha-ha, kao na 18. rođendanu u Attacku (Surogat) www.terapija.net/koncert.asp?ID=29775 s Kirgistanom, frendom benda Biciklić. Ovaj puta je komičan akter bio upravo Marko iz Biciklića uputivši Terapiji rođendansku čestitku noseći časicu rakije na glavi. Naravno, kada dođeš u 21. godinu, moraš ovladati tom vještinom, a da ne proliješ niti kapljicu savršenog destilata između vrenja na 78 i 82 °C koji nije štetan za zdravlje. Živeli! I vidimo se na 22. rođendanu jer Terapija, koja nam svima treba, se nastavlja.