Ludilooooooo Pochinjheeeeeeee!

Pip

Pip

Pip

tko je stavio ovog idiota da kontrolira akreditirane ljude, i one na popisu koji se ne bave produktivnim radom pisanja recenzija, kakvih takvih, ali ipak prihvatljivih osobnih dojmova o vidjenome i odslushanome, i tko mu je, pobogu, dao da konzumira lake ili teshke droghe pa sad moram svoje ime i prezime slovkhati ili mu prsthom ukazivathi na istho!!!!!???
Tko je taj, da mi je znati, jer zbog njega nisam vidjela kako je sniman prvi live-video LET3-ja za RIJECHKE PICHKE?!!!!!

dakle, dragi akreditirani pojedinci, ubuduche chemo morathi neki sindikalni ustanak organizhirathi jer ovakvo shto se ne mozhe i ne smije dogadjathi poshtenim gradjanima koji zhele svoje dojmove pronijeti diljem lijepe nashe u nadi da che ih netko chuti.

Dobro, dosta toga! Iako na koncert nisam stigla na vrijeme zbog loshih organizachiskih potezha (nikada nechu zaboraviti ono iznenadhno pomichanje reda u grmlje kraj mochvare), mogu vam ispripovijedathi prichu o maloj Ineskichi koja je vodu skupljala i od kapljica stvarala oblike protochene savrshenstvom. ta je nasha junakhinja u kapljichama vidjela kosthurke koji su pleshali na iskidanim trakama pozorniche, djevojke u polozhaju felacia koje su razbludjelu masu kapljicha dizale i spushtale, vrtuljak koji se rastrgan vrtuckao ponad tih ludih rijechana. ona je bila pod utjechajem same sebe. nikakva je droga nije zela i mozak joj je radio tristo na sat dok je kapljiche u zharu plesha prenoshila od osobe do osobe...sve pjesme koje ona voli bile su na repertoaru, a najvishe je bila odushevljena izvedbom vijernog psa i droge, a artemida i sam u vodi za kraj nisu bili dovoljni i htjela je josh, josh tih divnih kapljicha znoja koje se prosipaju po njenim ochima i stvaraju koprenu kroz koju sve izgleda bljeshtavo i pomaknuto. ljudi oko nje bili su u svojim filmovima dok je ona glavi stvarala slike zhirafa koje ulaze u svjetinu na pjesmu kurcem u čelo i grichkaju jednog po jednog iza uha e da bi obiljezhile mesho za odsthrel kada dojde vrijeme da se izravnaju rachuni. znate, ponekad se njoj uchini kako se ne uzhiva u glazbi kako treba pa ona zamishlja zhirafiche, ta dobrochudna stvorhenja koja se pretvaraju u lovche na loshe slushache, a takvi shu oni koji istichu izgled umjeshto glazbhe i devijachiju umjeshto chisthe jednostavnosthi koja se u tekshtovima ove grupe krije, samo je malo upakirhana u paradoksh.
kapljiche su zaludjhele pogotovo na dijethe u vremenu, pleshale shu neki plesh u ochima i one su gledhale pokrethe prthiju na githari, opchinjhene svime shto se dogadjha oko njih. prepuna je dvorana bila proshtor deliriuma i uzhivanja
(zanemarimo loshe slushache) do samog krajha konchertaha i nashe she kapljiche spojiche u jednu rijekhu koja che iza ovog koncherta ostati u svom mozghovima do nove prilikhe da slushamo i gledhamo ovakvo shto u prekrashnom Jedinsthvu.

ines v. // 20/05/2007