home > koncert > Tech N9ne & Krizz Kaliko, Smoke Mardeljano, Diyala @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 28/02/2019

kontakt | search |

Tech N9ne & Krizz Kaliko, Smoke Mardeljano, Diyala @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 28/02/2019

Bio sam nedavno na onoj Music-boxovoj tribini o glazbenim portalima u KSET-u. Bilo je umjereno zanimljivo, iako nitko nije rekao ništa novo ni revolucionarno, ali to je u redu - što bi se takvoga uopće imalo za reći? Ipak, jedna mi se stvar urezala kao najtočnija, a to je izjava Zvonimira Ante Stamaća da bi kvaliteta glazbenog novinarstva uvelike porasla kad bismo se disciplinirali po uzoru na ono što je radila pokojna Potlista, i lijepo svatko neka uzme pisati o ona dva žanra u koje se kuži, i amen. To je čovjek potpuno u pravu. Siguran sam da bi i moje djelovanje imalo masu više kredibiliteta i značaja kad bih se uspio prisiliti da umjesto svih tih pustih izvještaja sa sranja o kojima nemam pojma, pišem nekoliko recenzija tjedno friških ska i punk albuma. Samo, jebiga. Teško je odoljeti. U čovjekovoj je prirodi, kažu, ma u kojem ga smjeru to odvelo, da gura nos tamo gdje mu nije mjesto, pa se ja eto iznova nalazim u situaciji da svjesno i namjerno doprinosim srozavanju kvalitete sadržaja naše glazbene "kritike" pišući vam report s Tech N9nea. Da, hip hop mi nominalno nikako ne ulazi na vrh ljestvice omiljenih žanrova, ali bogami još sam si prije dosta godina, nakon odgledanih nekoliko Techovih liveova, rogoborio u bradu kako je šteta što nikad neće doći ovamo, i kako bih na to definitivno išao. Stoljetni se san ostvario zbog štapa i palice Hangtime Agencyja, za koje bi se reklo da im je ovo vjerojatno najeminentnije ime u višegodišnjoj organizatorskoj aktivnosti.
[ diyala ]

diyala   © ban njegošić

Inače je plan bio prije giga skočiti u Booksu na Playground Hustle, koje nikako da ulovim live, ali je to propalo onog momenta kad je utvrđeno da je Diyala u Vintageu najavljena već u 20:30. Tako je došlo do priličnog kurioziteta da u isto vrijeme na dva kraja grada nastupaju dva ženska eksperimentalna hip hop projekta. Pa ti vidi. Ono što je bilo možda i još veći kuriozitet, to je činjenica da je malobrojna škvadra na Diyali stajala apsolutno nabijena na ogradu naprijed, doslovno se gužvajući svi od reda, njih 40-50. To stvarno nisam još vidio u Vintageu, i mogu pripisati samo pozitivnoj neinformiranosti ekipe koja na koncerte ne ide često, pa su išli logikom da će ispušiti mjesto u prvim redovima ako si ga ne bezeciraju odmah. U svakom slučaju, totalna podrška, izvrsna okolnost koja je svakako dodatno podigla i ovako odličan nastup. Diyala na prvu plijeni otkačenom pojavom, frizurom, tetovažama, i crvenom bojom na vratu i ramenima koja je valjda trebala predstavljati krv. Koliko god ona bila specifična, muzika joj je još barem deset puta toliko. Baš ono za dobrano se načuditi.
[ diyala ]

diyala   © ban njegošić

Nepredvidljivi agresivni electronic/industrial beatovi, i njen gotovo pa demonski rastrzani flow koji priziva neke potisnute slike iz prašnjavih kutaka mozga preparirali su ekipu i raširili zjenice. Da, tu ni nemaš kaj, ritam je toliko divlji da ne možeš kimati glavom. Mogao bi se samo, po uzoru na samu Diyalu, bacakati uokolo i gestikulirati koješta rukama kao da si dijelom kakvog opskurnog problematičnog modernog plesnog pokreta. U cijeloj je priči ipak najfascinantnije to što žena sve radi s glasom. DJ mi nije izgledao kao da manijakalnom fokusiranošću i brzinom izmjenjuje efekte na vokalu, a kladim se da ni tonac nije mogao to sve naučiti na tonskoj, tako da preostaje zaključak da Diyala stvarno umije zazvučati kao cirka osmero različitih ljudi u 25 minuta. Od čega niti jedan s dobrim namjerama. Krije li se odgovor na to zašto ju se nakon toliko godina i albuma i dalje smatra undergroundom u tome što niti jedna od tih osam Diyala ne repa na hrvatskom, vrag bi ga znao. Vjerojatno ne. Realno, ovo sad više i nije idealno vrijeme za nju, ne znam baš koliko hip hop publike u doba trenda potpune banalizacije materije ima "vremena" i "živaca" za ovakav prilično slojevit avangardni izričaj. U biti serem, ovo ionako i nije muzika za "klasičnu" hip hop ekipu. Za Diyalu bi bilo najbolje da ubuduće roka na trance i drum & bass partyjima oko 4 ujutro, a za mene da prestanem patronizirati ovakvim priglupim savjetima.
[ smoke mardeljano ]

smoke mardeljano   © ban njegošić

Više su trajala Diyalina hvatanja zraka među pjesmama nego što je trebalo Smoke Mardeljanu da zaskoči na pozornicu jednom kad je ona završila. Sasvim sigurno najkraća pauza među izvođačima otkad je svijeta i vijeka, a bit će da je to stoga što Smokiša nije mogao dočekati da se pokaže pred Tech N9neom. Priznao nam je u nekom trenutku da mu inače nije nikad bed tu u Zagrebu, jer se s nama zna "otkad 'oćeš", ali da mu se zbog Techa malo znoje dlanovi. I Diyala je imala neki monolog na tom tragu, i vidjelo se na oboje da su iskreni, realno je za pretpostaviti da je i njima to najveća faca s kojom su dijelili pozornicu i backstage. Smoke je odmah pri dolasku podijelio prvim redovima poveću količinu rizli, što je potez koji je malo zakomplicirao stvari, budući da je ekipa (u sad već solidno punom prostoru) fakat počela dimiti na svakih par metara. Agilni organizator Perica je na to na trenutak zaustavio show i obavijestio nas da hitno to sve pogasimo, jerbo se Tech i Krizz bune, i da ne bu dobro. Pazi molim te, Smoke repuje, a njima smeta dim. Pohvale narodu, nisam ništa nanjušio nakon toga.
[ smoke mardeljano ]

smoke mardeljano   © ban njegošić

Smoke je ubio, da skratimo priču. Ide mu na ruku prije svega to što ima tu streetwise facu koja instantno odašilje impuls da će te odležati ako mu takneš u brata, kao i da će ti dati bubreg ako si mu brat. Jebiga, možda je nepotrebno od mene da se u osvrtima na repere toliko često dotičem "true" faktora, ali ne mogu protiv sebe. Sastavni dio hip hopa je to da mi pokušaš prodati svoju priču, a to kako se ta priča poklapa s onim kako izgledaš i kakvu vibru odašilješ će, naravno, uvelike odrediti hoću li je popušiti. Kod Mardeljana se to dvoje preklapa otprilike 100 posto, tako da sam ga ja, zajedno s njih još par stotina, popušio skroz. U svojih pola sata nam je taj "izvorni batica" demonstrirao onaj tip tematike i O.G. stila kod nas najbliži Stokinom, ali još prljaviji, siroviji i tvrđi. Uz podjednako jednodimenzionalan flow, doduše. Jedva je dočekao skinuti majicu i baciti ju u publiku kako bismo mogli vidjeti da je redovan u teretani, a mi smo s druge strane jedva dočekali pokazati mu da smo mu redovno slušali albume "rapalonganjem" na za to predviđenim mjestima. Sve skupa, atmosfera i nastup koji su debelo premašili gabarite očekivanog za jednu predgrupu.
[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

Gledao sam malo setliste Tech N9nea i Krizz Kalika na ovoj turneji, i bogami - na svakom koncertu odrokaju identičnu 31 pjesmu. To je jako puno pjesama, ima materijala za nekih dva i po sata. Ipak, nastup im traje upola kraće, jer deru po onom principu "do prvog refrena i ćao". U teoriji sam protiv takvog koncepta, ali moram priznati da u ovom slučaju čak i ima smisla, jer je uvelike pridonio tome da koncert ostane upamćen po frenetičnom, rafalnom, suludom tempu. Što je ujedno i ono po čemu je Tech općenito najpoznatiji, jel. Svjestan sam da ste svi već toga svjesni, ali stvarno čovjek cepa brže nego itko, ne mogu a da ne kažem.
[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

Od uvodne "Am I a Psycho" do samog kraja, svi koji nisu koncert gledali kroz kamere svojih mobitela (a takvih je, moram reći, ipak bilo pun kurac previše) su mogli uživo vidjeti paljbu epohalnih razmjera. Kriz i Tech su uvježbani do gotovo pa nerealne razine, kako u repanju tako i u koreografiji, kretnjama i razgovorima. Vidi se da je svaka milisekunda, koliko god to paradoksalno zvučalo, pomno unaprijed isplanirana u želji da se maksimira kaos. I ta mi shema (tako česta kod većih američkih njušaka) inače grozno ide na jetru, ali ovdje doslovno nisam imao vremena o tome ni razmišljati, koliko su brzi i žestoki.
[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

Klub nije bio rasprodan, ali nije bio ni daleko, i ekipa nije bila u ekstazi, ali nije bila ni daleko. Da ne postoje ti video zapisi iz nešto većih, nešto rasprodanijih i nešto podivljalijih dvorana s ove europske turneje, vjerojatno bih ja sad ovdje pisao da je izbio teški kaos. Jer ono, moshalo se, skakalo se, urlalo se, i sve tome slično. Općenito je štimung bio prilično pankerski, što ide zajedno s BPM-ovima tog začuđujuće nezadihanog dvojca u godinama. Moment koji malo kvari cijelu tu priču je onaj kada tjelohranitelj (doslovno imaju tjelohranitelja na stejdžu) odrješito lampom signalizira nekom liku da siđe s ramena. To je dosta jadno, jer nemoguće je odmah ne zamisliti scenu gdje mu Tech prije turneje daje direktivu da su mu takvi zahvati u opisu posla. Nikako ne ide ruku pod ruku sa spikom koju pokušavaju prodati, da se malo vratimo na gornju terminologiju. A i što se tiče tog facijalnog kredibiliteta, više su smiješni nego strašni. Tech ima ektremno simpa dječačku njušku, a debeli Krizz ima neku kožnu bolest, pa su mu kapci potpuno bijeli. Osim toga on ima i manično-depresivni poremećaj, što se da nanjušiti u trenutcima kad solo izvodi "Anxiety", jednu od pamtljivijih točaka nastupa.
[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

Ja, osim za vrijeme par vrlo rijetkih iznimaka, nisam od onih likova koji bi znali repati s njima uglas, ali činilo se da dobar dio ekipe jesu ti likovi. Što je dosta dobro. Kažem "likovi" jer je žena bilo uvrh glave deset posto, nevjerojatan nesrazmjer. No, to ne znači da ih se par samo u mom vidokrugu nije ubzuđeno primila za naramenice kad je počela a capella izvedba "Areole". Tu nam se Tech brže-bolje ispričao što je došao prekasno, ali da više ne iniciraju flashanje, jebiga. Osim toga nam se tu i tamo dodvoravao pričom kako nije znao da će tu biti tako ludo i nezaboravno, i da bi volio ostati par dana da može, ali to mu naravski nismo ništa povjerovali.
[ tech n9ne ]

tech n9ne   © ban njegošić

Bio je ovo školski primjer klasikus metlikusa, nema šta. Svi odreda pokidali, i to ti je to.

ujak stanley // 04/03/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: COURTNEY BARNETT @ Tvornica, Zagreb, 21/05/2019

COURTNEY BARNETT @ Tvornica, Zagreb, 21/05/2019

| 22/05/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Die Ärzte @ Močvara, Zg, 20/05/2019

Die Ärzte @ Močvara, Zg, 20/05/2019

| 21/05/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: The Slow Readers Club @ Tvornica, Zagreb, 18/05/2019

The Slow Readers Club @ Tvornica, Zagreb, 18/05/2019

| 19/05/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Underground Youth, Wolver @ Močvara, 12/05/2019

Underground Youth, Wolver @ Močvara, 12/05/2019

| 17/05/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Valhalla Festival 2019 (1. DAN) @ Močvara, 10/05/2019

Valhalla Festival 2019 (1. DAN) @ Močvara, 10/05/2019

| 14/05/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*