Jedan od koncerata poslije kojih ne razmišljaš o tome što se točno sviralo, već s koliko emocije je nešto odsvirano i u glavi seciraš te trenutke. Nije se radilo previše niti o stvarima koje su svirane, barem za nas publiku. Makar, vjerujem da svaki glazbenik koji svira nečiju tuđu ili tradicionalnu glazbu, osim ako nije iz nekog tribute benda, odabere upravo nju jer njemu osobno klikne baš taj određeni osječaj, ritam, ton ili u ovom slučaju melodija pošto je koncert bio u potpunosti instrumentalan. Jer istinski glazbenik, ne bitno kojim žanrom glazbe se prvenstveno bavio, ili koji instrument svirao, naći će način kako da nešto pretvori u sebi svojstvenu ljepotu. Tako su nam Miroslav Tadić i Merima Ključo u petak pokazali pravu magiju kad je u pitanju ljepota melodije i virtuoznost muziciranja.
Za Tadića ako i čitate ovaj tekst pretpostavljam da ste već čuli, no svejedno ću spomenuti kako se radi o jednom od ponajboljih klasičnih gitarista sa ovih prostora, no žena sa harmonikom, za koju nekako vjerujem da niste čuli puno informacija ako se ne muvate po određenim krugovima ili baš volite harmoniku, jest Merima Ključo. Inače ničim posebno ne odaje svoju veliku strast i virtuoznost već djeluje sasvim suprotno. I makar ženu ne poznajem osobno, način na koji je zvukom sposobna proizvesti knedlu u grlu slušalaca, ili pak dlačice pod 90º, čini je vrijednom divljenja. Ima tu jedan intervju na fashion.hr na kojeg sam naletio čitajući malo po netu prije koncerta o dotičnoj glazbenici, a izašao je negdje u vrijeme premijere predstave ''Velika Bilježnica'' od Ágote Kristóf ali prema prijevodu Saše Sirovec. Tokom rada na glazbi za predstavu, sa ekipom z/k/m-a se desila ljubav koja je ujedno urodila i ovim koncertom. A istovremeno, negdje u to vrijeme izašao je i album ''Aritmia'' kojeg je snimila zajedno sa Tadićem. Inače za njega kaže kako je osoba s kojom joj je neizrecivo lako svirati, a tu sinergiju uživo je gotovo nemoguće ne primijetiti. Pa čak i da si najveći baksuz u doživljavanju ikakve glazbe skužila/o bi da je ovo nešto veće od samog prebiranja po žicama giatre i tipkama harmonike.
Repertoar se sastojao od pjesama koje su zajedno uvježbali a to bi bio neki presjek mađarske, romske, makedonske, rumunjske, bugarske, … tradicionalne glazbe, no oboje su imali i solo izvedbi pa je npr. Tadić odsvirao i svoju obradu ''Ona se budi'' koju sam čuo prvi puta, i ako je vi niste čuli, svakako preporučam da kliknete na link, a na istoj plejlisti koja mi sad i svira nalazi se i nekoliko pjesama sa Merimom. Na kraju bis tek sa jednom stvari i makar uz gromoglasan pljesak krcate dvorane z/k/m-a, više od toga nismo dobili. Izašli smo van natrag na kišu. Samo sa nekim drugim, fino tjuniranim setapom u glavi. I ako je neki dan Prophets of Rage održao koncert godine u nekim njihovim okvirima, onda je ovo, usudio bih se reći, bio instrumentalni koncert godine.

mario m. // 04/07/2017

PS: fotkanje je na ovom koncertu bilo krajnje neumjerena proizvodnja buke, pa su shodno tome tu tek dvije fotke iz publike sa sjedećeg mjesta.