Prije svega, report bih volio započeti s isprikom Partlekima. Naime, u strci oko organizacije i pokušaja dovlačenja gomile pijane bagre iz mog rodnog grada do prostora kluba, uspio sam nekako propustiti njihov nastup. A s obzirom na količinu ljudi koji su se "zagrijavali" za bend večeri ispred kluba, nisam jedini kome je to pošlo za rukom. Ne mogu reći da mi nije žao. S obzirom na glazbeni repertoar tih samoprozvanih baby-pankera koji se uglavnom sastoji od obrada dječjih pjesmica, ne mogu smisliti predgrupu koja bi bila više u stilu večeri od njih. Načuvši prestanak svirke, rulja je napunila klub (i to po meni u rekordnoj brzini) u iščekivanju benda večeri. A kad kažem napunila, stvarno mislim napunila stiskom od šanka do prostora po strani stejdža. Znate ono kad iz prvog reda pogledate iza, vidite samo more glava i ruku u zraku, piša vam se strahovito, a do wc-a i natrag naizgled propustite barem dvije izborne kampanje, porod prvog djeteta i, najgore od svega, barem 5 omiljenih hitova koje su odlučili svirati baš tada. Na tu vrstu popunjenosti mislim. Bendovi tog kalibra i staža su uglavnom hit-or-miss. Da pojasnim. Nije mi se jednom dogodilo da unatoč prethodnom uzbuđenju i dobroj volji odem s koncerta iznimno razočaran jer bi bend došao gore, odradio svoje uz minimalnu interakciju sa publikom i s manje energije nego prosječni stanovnik doma za starije i nemoćne, te se nakon forsiranog bisa naprosto pokupio. Taj strah se na sreću pokazao neosnovan već na prvom Brankovom poviku "Kada misliš da si sam!...". Nastup je počeo energijom koja se ne viđa ni u nekih puno mlađih bendova, a ta energija se uspjela zadržati do samog kraja, a osmijesi na licima publike i puno dulje. Ne, ne serem, zbilja mislim na ono dječačko cerekanje publike koje se vidjelo između pjesama. Mislim da je suvišno nabrajati cijelu set listu. U svojih 20 - 25 odsviranih pjesama kojima su napravili presjek karijere, ne sjećam se da je izostao i jedan hit koji bi dao povoda publici da kasnije komentira "Jebiga, nisu mi odsvirali tu stvar". "Deca iz komšiluka" odavno više nisu deca, ali to se iz nastupa nije dalo vidjeti. Niti u jednom trenutku nisam dobio dojam kako je riječ o nekim starim prdonjama koji zbog krize srednjih godina isfuravaju pank, već o veteranima kojima je jednako drago bilo družiti se sa publikom u petak kao i nama, a to se stvarno osjeti.

(Rade)

terapija // 07/05/2017

> vidi sve fotke // see all photos