Vjerojatno ću biti jedina osoba koja će u medijima napisati nešto pozitivno o koncertu Sean Lennon-a u Zagrebu ali što se može. Pomalo mi je čak i teško ne reagirati na sve te natpise jer u medijima ipak ostaje trag o događaju pa svi one koji u budućnosti budu htjeli pročitati kakav je taj i taj događaj bio naletjet će na takve gluposti pa se nadam da će neko otvoriti i ovu moju recenziju za koju ja mislim da je puno bliže istini.
Uglavnom, za one koji nisu upoznati sa situacijom, negativna medijska hajka na Sean-a je krenula već davno prije koncerta kada su se u dnevnim novinama u najavama za koncert pojavljivali bizarni tekstovi gdje se Sean-a optužuje zvog svojih nevjerojatnih zahtjeva organizatorima pa se između ostalog navodi njegov zahtjev za hotelsku sobu s grijanjem te voćem i povrćem (?!).
sean lennon © kris
Kao da je zahtjevao da mu se donese deset djevica na pladnju i 20 kila kavijara ili nešto... Pa onda suludo optuživanje Sean-a da izgleda kao otac te da svira i privlači ljude na koncerte iskorištavajući
očevu slavu. Očito da ti novinari nisu upoznati s genetikom koja igrom slučaja učini baš to - učini da izgledaš kao roditelji. Takvi natpisi su tako uzrokovale da je naposljetku na koncert došlo samo stotinjak ljudi i bar još toliko novinara gladnih seznacije.
Tako je odmah u startu poseban dio koncerta zaslužio i mali dvoboj publike i fotografa jer su fotografi sa brutalno jakim reflektorima slikali publiku (koliko nas malo ima) i svima nam dizali živce što se nastavilo kroz prve dvije pjesme kada se od silnih fotografa ni iz trećeg reda gdje sam sjedio nije vidio Sean. Tako da je vrlo brzo gnjevna publika upitala Sean-a da pomakne fotografe i Sean je to sasvim pristojno učinio zamolivši ih. Al naravno, sutradan je glavni naslov u novinama bio da je Sean stjerao novinare u kut! Očito je Sean jači i od Supermena i novinare jede za doručak!
sean lennon © kris
I tako dok su se novinari stajali u strahu u kutu, svi smo mi ostali uživali u predivnom i izuzetno intimnom nastupu izvrsnih glazbenika. Kakav je to samo koncert bio! Meni osobno (kao i mnogim drugima, ako pročitate komentare na službenoj Sean-ovojstranici) je to bio jedan od najboljih i najsimpatičnijih koncerata ikad, a hvala bogu, bio sam ih na mnogo.
Tako dobru intimnu atmosferu i komunikaciju sa Sean-om, s kojim smo veći dio koncerta razgovarali kao da nam svira u sobi, je teško uopće opisati i dočarati riječima. Sean je sa bandom pokazao da iza sebe ima fenomenalan album koji još bolje zvuči uživo, a čuli smo i dvije neobjavljene pjesme "Piano Epic" & "Smoke and Mirrors" kao i "Mystery Juice" sa prvog albuma. A ja onakvu izvedbu "Parachute" ne bi zamijenio za ništa. Samo gledaš sa otvorenim ustima i prolaze te trnci.
A pričalo se između ostalog i o Cicollini i bubnjaru kojeg inace zovu "Mr Beautiful", o kinu SC, Zagrebu, svi smo se zajedno zafrkavali na račun ljudi koji love potpise, Sean je dobio cvijet od cure iz publike...
sean lennon © kris
Na kraju, Sean se nakon svega kroz sve pokazao kao izuzetno simpatična i komunikativna osoba ali to su ljudi koji su došli na koncert i koji poznaju njegov rad i očekivali. Oni koji su ostali kući propustili su nešto zaista posebno ali su zato sa TV-a saznali fascinantan podatak da su na koncertu prodane samo dvije majice što je očito jako bitan podatak važniji i od toga što je i kako je Sean svirao.
Mi ostali ćemo sada po milionti put slušati "Friendly Fire", prisjećati se ove predivne večeri i nadati se novom susretu sa Sean-om.
kris // 09/02/2007