Prošlog četvrtka na programu Začarane Močvare imali ste prilike ostati neugodno zatečeni prizorom praznog parkića i klupskog dvorišta posljednjeg pravog kulturno-glazbenog bastiona trnjanskog nasipa. Muzika iznutra se nije ni čula. Sve je izgledalo kao da je Močvara uistinu sablasno začarana. Pomislio sam da sam fulao dan koncerta ili došao na pogrešno mjesto. Ulaskom u dvoranu počeo sam se obijesno smijati ne bi li odagnao razočaranje prizorom od ukupno 22 (slovima: dvajs'dvoje) publikanata. A među njima se ne računajući kolegu druga s kojim sam došao našla svega jedna meni poznata osoba. Ne spominjem ovo da bih personalizirao izvještaj, nego imam sreću znati najmanje dvadesetak ljudi koji pod "u Zagrebu se niš ne događa", "nemaš di izać" i sl. misle upravo na manjak bendova cigansko-balkanskog izričaja poput Lolo Lovine. A svako od njih ih zna još desetak. Ali nitko od dotičnih se nije pojavio. Na Facebook eventu ostali su zavedeni pod rubriku "interested" koja je četverostruko nadmašila attendove duplo manje od stvarnih dolazaka. Većina zdravorazumskih argumenata ne ide u prilog upriličenju ovakvoga fijaska. Istog dana se u gradu nije događalo ništa što bi zasjenilo multi-kulti gypsy balkanalije ili im ukralo ciljanu publiku. Nije bilo olujnog nevremena koje čupa stabla i ruši festivalske pozornice. Nije ni da je gradski program prezasićen događajima ovakvog muzičkog tipa. Čak nam je bubnjar iz benda na tečnom srpskom rekao da su im koncerti u Budimpešti i Beogradu rasprodani, a ne vidim razloga zašto se Zagreb ne bi upisao na tu listu. Jedini iole logičan otegotni faktor bi bila cijena ulaznice. Za australski bend na europskoj turneji 40kn se ne čini puno, ali očito narod nije spreman izdvojiti toliku cifru za bend koji četvrtkom svira prerade s repertoara tradicionalne etno kajdanke.

Bendu kao takvom se nema što prigovoriti. Već je notorna činjenica da bendovi na svjetskim turnejama ne mogu biti tehnički fušeri, osim ako se baš ne furaju na pank nonšalanciju. A to kod Lolo Lovine naravno nije slučaj. Poput braće Cigana (što 2/6 njih i jeste), muzici pristupaju s miksom profesionalne izvještačenosti i strastvene predanosti. Sa svojom prigodnom Hrelić style kostimografijom i bekrijaškom mimikom odaju dojam kafanskih tezgaroša koji su svoj zanat odlučili prokušati na većim pozornicama. Ni u jednom trenutku nisu duhom distancirani od publike kojoj se obraćaju, pa makar iste bilo toliko da ju se može poput sardina natrpati u turnejski kombi. S njihovih lica se ni u jednom trenu nisu mogli iščitati tragovi razočaranja malobrojnošću auditorija, a čak su im ponegdje poprimala i konture ozarenosti. Ako su u uvjetima desetkovane rulje bili takvi, ajme što bi tek bilo da klub bio pun. Bez straha da im se slušateljstvo tijekom predaha razbježi, svoju setlistu su poput pravih gažera podijelili na dva bloka od sat vremena što je ispala velika privilegija za tako malobrojnu publiku. To je njima vjerojatno mačji kašalj, nešto poput javne probe, jer djeluju kao svirci koji bi bez problema mogli odvaliti cigansku svadbu od sumraka do zore. Jedini minus leži u činjenici da im je zvuk bio uskraćen za trubačke dionice, jer njihov puhač nije bio u mogućnosti ići na turneju. Publika se lagano zaplesavala s tendencijom laganog porasta mobilnosti iako nisu zabilježene neke teže ekstravagancije, osim ako izuzmete mjestimičnu razgaljenost dvojice reportera susjednih portala.

Unatoč vrlo dojmljivom koncertu, ipak nakon istoga ostaje gorak okus, jer ne mogu da se ne zapitam kakvoj bismo etno štali svjedočili da je brojka ljudi narasla barem do stotke. Vjerojatno bi atmosfera eskalirala u jednu od onih Balkanalija gdje razgaljeni muzičari silaze svirati na podij dijeleći s publikom flašu rakije. Možda bi tada i neki najveseliji član grupe pristao da umjesto spavanja ili afteriranja u backstageu ide s nama pumpati adrenalin penjući se na vrh Hendže (za manje upućene: Hendrixovog mosta). Ovako možemo događaj tek staviti u kategoriju podosta dobrih koncerata na kojima niste bili. Nadam se da Lolo Lovina neće ubuduće izbjegavati Zagreb kao turnejsku destinaciju zbog eventualnog razočaranja činjenicom sramotno malenog odaziva ljudi. Ako se koncert ubuduće ponovi pred dvjestotinjak ljudi, nas dvadesetak će ispasti teška hipsterija ako ih upita "di ste bili 2016-te?!".

ognjen bašić // 08/10/2016