Kad se pred nekoliko mjeseci pojavila vijest o tome da Giant Sand dolazi u Močvaru, zdrav razum govorio mi je da na taj koncert valja otići. Može biti da je tako odlučio vidjevši Gelba na prvom SuperUho festivalu prije nešto više od godinu dana. Tada je nastupao u drugačijem sastavu i svirao neke druge stvari, no dovoljno dobro da bi se isplatilo ponovno otići vidjeti legendu američke kantautorske scene. Razlog više bila je formacija koja više nije niti Giant Sand, niti Giant Giant Sand, već Giant Giant Giant Sand. Ujedno izgleda i poslijednja verzija Giant Sanda, jer kako je Howe najavio, priča ide na počinak negdje u proljeće iduće godine. Ne isključuje mogućnost da se povremeno, tu i tamo probudi, no generalno to bi bilo to. Ako tome zbilja bude tako, a Howe je izgleda odlučan u tome, Giant Sand priča ući će u povijest po mnogim zanimljivim činjenicama. Od raznih verzija benda koje su prethodile mjenjanju imena i mijenjanju kontinenata, do nebrojenog broja glazbenika s kojima je surađivao, pa sve do bendova na koje je utjecao, ali i onih koji su iz Giant Sanda doslovce i nastali. Calexico naprimjer. No ponajprije zbog radova koje kao Giant Sand ostavlja iza sebe nakon 30 godina staža benda. Ispred Močvare pojavio sam se u vrijeme kad su se zvuci svirke već čuli pa sam uspio čuti tek jednu i pol pjesmu koju su izvodili Brian Lopez i Gabriel Sullivan u ulozi predgrupe. Inače članovi trenutne postave Giant Sanda, no nastupaju i rade glazbu solo i u još nekoliko sastava istovremeno. Premalo vremena da bi dovoljno dobro upio ono što su imali za reči. Uslijedila je zanimljiva pauza o kojoj nešto više u ovom tekstu, a onda nekih 15-tak minuta kasnije, i u Močvari je zavladao potpuni muk. Naravno prouzrokovan Gelbovim prebiranjem po žicama.
I da odmah skratim priču oko koncerta, bio je manje više veoma dobar, a na trenutke čak i odličan. A sad ću probati to i pojasniti. Vidjevši najavu za koncert, pa kroz naredni period, puštao sam si Giant Sand iz različitih faza benda da ne ispadnem totalni tukson kad već idem na koncert. I neki generalni zaključci nakon tog perioda već su isplivali. Između ostalog, glazba koju su radili kroz ovih 30 godina mjenjala se i ne sjeda jednako brzo i lagano. Pogotovo zadnji album ''Heartbreak Pass''. Dobio sam album pred nekih dva tjedna i razumjevanje s kojim ga slušam sad i na početku nisu nikako isti. Heartbreak Pass je odličan album za koji zbilja treba odvojiti vrijeme da bi sjeo tamo gdje treba. Na neki način podjeljen u 3 faze od kojih je jedna dinamična (rokerska Hurtin Habbit, Transponder, Texting Feist) druga malo laganija i sjetnija roots/americana no ne prepuna teških tekstova i melodije, dok treći dio donosi zvuk veoma nježnog piana, ženskog vokala pa čak i violine koje na ovom nastupu na žalost nije bilo. Svaki dio albuma je dobar na svoj način a tako je otprilike izgledao i sam nastup. Howe bi se šaltao s piana na gitaru a na bini mu se broj članova mjenjao ovisno o pjesmi. Normalno, na red je došla i naša Dunja što je donjelo dodatni boost nastupu. Koje je pak ona sreće imala što se našla u situaciji da joj priliku da krene s njim na tour da ni manje ni više nego Howe Gelb je poseban tekst za sebe, i kad sam već zapeo kod albuma, napomenut ću samo da Dunja na njemu zvuči odlično. A takav podatak u gotovo samom startu glazbene karijere je kick za poželiti. Zanimljivo je bilo vidjeti i to da je tijek nastupa birao sam Howe nemajući bilo kakvu vrstu playliste. To samo dokazuje koliki je mag live nastupa, skupa sa pratećom ekipom. Naravno da bend nije pripremljen za njegov kompletan opus, ali svi zajedno znaju što mogu i to su nam bome fino dočarali. Što se tiče izvedbenog djela bez sumnje mi se najviše dopao gitarista Gabriel Sullivan. Izvrstan lik koji je u djelovima nastupa koji su to dozvoljavali iz gitare vadio zvukove i solaže koji su live gotovo orgazmični. Mislim, manje više svi su bili na nivou, no upravo ta raznolikost Giant Sandovih sastava konstantno donosi neku svježinu koju Howe očito stalno traži i pomno bira glazbenike s kojima će raditi. Puno govora tokom večeri čuo sam o paralelama ovog koncerta i onog Jose Gonzaleza. No da ne davim publikom koja ovaj put nije fejlala htio sam prepisati i par pametnih misli koje sam zapisao na mob tokom koncerta, no sad gledam i izgleda da nisam stisnuo save. Jebiga. Još da samo napomenem kako je ova turneja osim izlaskom albuma inspirirana i 30-tom godišnjicom postojanja i ovo je bio mali presjek Giant Sand opusa, no s porukom da ne ide na počinak na zalasku kreativnosti već sasvim suprotno.. reklo bi se. Tko je bio pričat će, a tko nije, nek mu bude žao jer prilike za popravni možda više neće biti.

mario m. // 02/12/2015

> vidi sve fotke // see all photos