U razgovoru koji sam proveo s organizatorom ovog koncerta, Matijom, već i prije samog koncerta se znalo da će ovo biti, koliko dobar koncert, toliko i slabo posjećen. Ali jazz glazba, bar u Hrvatskoj, odavno je postala puno veća alternative od bilo koje rock i ine alternative, pa razlog više da skinem kapu organizatoru koji se ne obazire na takve stvari, već je primarno priuštiti nam dobar ugođaj uz izvođače koji vrijede. Slaba posjećenost KSET-a nije utjecala na raspoloženje članova benda koji su zbilja drmali punom parom.
frustrations © jura
Zanimljivost u samom uvodu koncerta bila je video instalacija koju nam je ponudila umjetnica Jelena Oroz. Nakon takvog uvoda, koji se vrtio i za vrijeme koncerta, uslijedio je koncert mladih austrijskih umjetnika ukalupljeni kao jazz trio pod imenom Frustrations. Početak koncerta pripao je elektroničkom duelu Korgova čiji sudionici su bili basist Joachim Huber i pijanist Martin Zaunschirm. Nakon minutu takvog dvoboja krenuli su u prostor standardnih jazz formi ispunjenih improvizacijama, a u većini pjesama uvod im je bio ispunjen elektronskim dionicama. U njihovoj glazbi osjeti se jako puno utjecaja Weather Reporta, znači "čisti" jazz isprepleten s funky i rock elementima. Kontrabasist je imao u svojim improvizacijama vidljiv utjcaj jednog od najvećih majstora električnog jazz basa, Jacoa Pastoriusa (također član Weathera!). Ne smijem zaboraviti i jedinog našeg u ovoj priči, bubnjara Jasmina Sultanića, koji je spajao lijevu i desnu stranu, a tek se pred koncerta upustio u jednu tvrdo kuhanu bubnjarsku dionicu. Ono što mi je kod njega najviše upadalo u oči je majica Ramba Amadeusa. Car!
frustrations feat lara lasagna © jura
Jednom u sredini koncerta, a jednom na samom kraju triju se priključila pjevačica Lara Lasagna, koja me bojom glasa očarala kao da je nasljednica Gladys Knight.Lara je predstavila i bend, a i naglasila da je kompletna glazba koju rade Frustrations autorska, što im definitivno ide u prilog. Za razliku od nje, članovi benda nisu se uopće obraćali publici, njima je svirka bila jedina i primarna djelatnost.
Iako je bend bio na zavidnom nivou, prednjačili su Jasmin i Joachim. Pijanist Martin odradio je samo dobar posao, a iako je neupitno da znanja ima, volio bih da se malo više razmahao po crnim i bijelim tipkama, jer slobode je imao dovoljno. Mladići su sa svojom glazbom na dobrom putu, iako postoje tek godinu dana. Ne mogu reći da se nije vidjelo da se glazbeno traže, ali to je na početku sviračkog jazz puta sasvim normalno. Zato ih treba podržati u budunosti, a kako sam saznao u razgovoru s Jasminom nakon koncerta, možemo ih očekivati ponovo u KSET-u kad izbace debut album. Bilo bi lijepo da se još jednom ne osramotimo sa slabom posjetom i da u većem broju pokažemo da i mi volimo jazz.
jura // 13/11/2015