home > koncert > TWO GALLANTS, PLEASE THE TREES @ Močvara, Zagreb, 05/11/2015

kontakt | search |

TWO GALLANTS, PLEASE THE TREES @ Močvara, Zagreb, 05/11/2015

Žedno uho je jesenjoj koncertnoj sezoni pristupilo vrlo ozbiljno, nema mjeseca bez barem dva-tri njihova giga. Prvi datum koji su bukirali za studeni pripao je dvojici zanimljivih momaka koji se odazivaju na ime Two Gallants. Ti likovi dolaze iz San Francisca i sviraju zajedno otkad im je bilo dvanaest godina. Danas imaju trideset i četiri, tako da možemo pretpostaviti da su prošli sve i svašta zajedno akumulirajući pritom dovoljno iskustva, zajedništva, kemije i sinergije da vjerojatno mogu zadovoljiti i najizbirljiviju publiku. Kažem "vjerojatno" jer ona u Močvari nije bila takva. Radilo se o tipičnom "manje je više" primjeru - nije nas bilo više od stopedeset, ali se stvorio dojam da je svatko od nas iskreno želio biti tamo i svi smo otvorena srca i ušiju upijali njhov spleen, spremno im dopuštajući da nas uvuku u svoj čudnovati, daleki, otuđeni svijet.
[ Two Gallants ]

Two Gallants   © bir

Koncert je bio objavljen još u svibnju i dugo se činilo da predgrupe neće biti. Na kraju su ipak pridodani Please the Trees iz Češke kojima je ovo, baš kao i zvijezdama večeri, bio prvi nastup u Hrvatskoj. O ovom bendu prije giga nisam znao puno, da ne kažem ništa. Sve informacije koje sam imao su bile iz Facebook najave eventa i Last.fm fotografija. Nakon giga o bendu znam još manje, jer sam na koncert došao dovoljno kasno (nisam mogao naći ključeve stana, jebiga) da im čujem samo zadnje dvije stvari što je premalo da stvorim neko opipljivije mišljenje a spomenute informacije su se uglavnom ispostavile krivima. Prvo - pisalo je da sviraju pod utjecajem Arcade Firea i Grizzly Beara. Svaka čast, ali ja puno tih utjecaja čuo nisam. Nije tu bilo (barem u te dvije zadnje stvari, jel') ni indie rocka, ni baroque popa ni folk rocka, prije se radilo o nekom blago ekperimentalnom elektro post rocku. Zatim, na tim fotografijama se odreda nalazilo od četvero do šestero ljudi, a na pozornici Močvare (čija je pozadina bila prekrivena samo dugom bijelom plahtom) se ukazalo samo njih dvoje. Dvojica, to jest. Tko je tu lud ja ne znam, ali tako je kako je. Po dobrom starom običaju kad govorimo o predgrupama, na svirci im nije bilo više od trideset ljudi od kojih su se najzainteresiraniji smjestili na deset metara od njih. Razmišljam da to prestanem spominjati u ovim izvještajima, to jest da napomenem samo kad je suprotno a inače pretpostavim da se takvo stanje podrazumijeva. Uzgred, izgleda da se Česi furaju na kombinaciju hipstera i hipija, gitarist je izgledao poput šumskog čovjeka i bio zaogrnut dekom. Postoji ta priča da gdje god sviraju posade po jedno stablo, barem to zvuči kao da bi moglo biti istina i nadam se da jest. Napisat ću još i kako bi bilo dobro da nam se vrate prije nego im zagrebačko stablo poraste, više zato što se to tako radi nego zato što mi je do toga zaista naročito stalo.
[ Please The Trees ]

Please The Trees   © bir

Two Gallants su se, nakon poduže pauze za vrijeme koje se moglo primjetiti da se na nasip spustila ona dobro poznata gusta magla koja uvijek bane u te neke sate, došuljali na stejdž i nastup počeli bez riječi, i to odmah ponajvećim hitom Despite What You've Been Told. Prvih desetak minuta nastupa je proteklo u ispitivanju terena i nije bilo naročito uvjerljivo i već sam počeo pomišljati kako mogu žaliti što nisam otišao na tulum voljenog Goulash Festa koji se istovremeno održavao u Swankyju. No, tamo negdje na Steady Rollin, sve je lagano sjelo na svoje. Iako nikad prije ovdje nisu nastupili, očito je da dečki imaju svoju jezgru fanova u Zagrebu jerbo su spomenutu pjesmu (kao i još poneke) mnogi otpjevali uglas s njima, a neki su pritom izgledali podjednako uživljeno kao što nam prosječan sugrađanin izgleda na koncertu Nationala. Mogu to razumjeti, ovo se doima kao jedan od onih bendova koji se ne sluša ovlaš - dovoljno su tekstualno sugestivni, emocionalno intenzivni i muzički intrigantni u jednostavnosti da su u stanju postati jako važan faktor u život čovjeka ako im on to dopusti. Muzika koju sviraju i koju su nam tog dana prezentirali se opravdano može uspoređivati s onom Black Keysa i White Stripesa, samo što u prosjeku ipak ima manje garažne ljutite rokačine a više one prave old school blues rezignirane tuge. Svaki tekst je priča za sebe, ali povezuje ih visoka razina introspektivnosti koja uz dozu crnog humora najčešće opisuje razne neuspjehe i probleme. Takav dojam, moram dodati, i ostavljaju na pozornici - ne bi se baš reklo da su neki veseljaci u privatnom životu, prije cinični introverti. Pjevač Adam se tijekom cijelog koncerta nije mogao prisiliti da nam se obrati iti jednom riječi, no zato je bubnjar Tyson tu i tamo prošaputao svojim baritonom kakvu opasku za koje mi se činilo da su vrlo zabavne u tom nekom reducirani suhi humor fazonu. Inače, tip ima vrlo zanimljivu sviračku tehniku, baš lupeta po tim bubnjevima. Palice drži stisnute u šaci blizu polovice onemogućujući pritom njihovo "titranje" i uzrokujući prilično glasan i tup zvuk, ako shvaćate što vam pokušavam opisati. Osim bubnjeva i gitare, prisutni su bili i usna harmonika (koja mi i nije zvučala najbolje, kao da lik mora poraditi na tehnici), kao i klavijature na kojima je Adam odsvirao dvije balade u središnjem dijelu koncerta.
[ Two Gallants ]

Two Gallants   © bir

Dečki su u zadnjih desetak godina snimili pet albuma (prije njih i demo koji osobno smatram genijalnim) i odsvirali su nam sa svakog ponešto. Općenito, konsenzus je takav da su u najboljoj formi bili prije 8-9 godina kada su izdavali svoja najzapaženija izdanja i imali najveće tiraže, ali ja moram priznati da su mi i stvari s novog albuma na ovom gigu sjele podjednako dobro kao i stari hitovi. Možda čak i bolje, izgledali su (logično) uživljenije i zainteresiranije dok su svirali Invitation To a Funeral i energičnu Some Trouble koju osobno smatram vrhuncem regularnog dijela koncerta. Regularnog dijela koji nije trajao duže od sat vremena i nakon kojeg bih, da nije bilo bisa, otišao kući prilično zadovoljan.

Na svu sreću, bisa je bilo i zbog njega sam otišao kući gotovo pa oduševljen. Prvo se dogodila obrada Hanka Williamsa Settin' the Woods on Fire, zatim njihova ponajbolja stvar Las Cruces Jail, a onda i moment po kojem ćemo pamtiti ovaj koncert - spuštanje u publiku s akustičnom gitarom te zborno pjevanje predivne Broken Eyes za vrijeme kojeg sam se propisno naježio i poželio da nikad ne završi. Nikom nisam rekao za tu svoju želju tako da je cijela stvar ipak završila upravo tada, a ja sam se u roku svega nekoliko trenutaka već kotrljao u magli sa sjetnim smješkom na licu i razmišljao o tome kako mi je izvrsno bilo. Napisat ću još i kako bi bilo dobro da nam se vrate brzo, ne zato što se to tako radi nego zato što mi je do toga zaista naročito stalo.

ujak stanley // 10/11/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*