Remember, remember the fifth of November… skromnog koncertića u Medici i dupkom punog dvorišta. Kako je ionako organiziran u zadnji čas, a k tome je i facebook event isprva bio postavljen na "private", očekivao sam intimnu večer u Medici s malim brojem prisutnih. Ono što mi je promaklo, to je činjenica da se u isto vrijeme u Sivoj galeriji održala misteriozna izložba s još misterioznijim opisom na spomenutoj društvenoj mreži "Fala kaj ste došli" čija je marketinška strategija po svemu sudeći proizvela željeni učinak. Naime, dvorište je Medike bilo puno ko šipak. Toliko da se teoretski bez problema moglo crowdsurfati sve do vrata kluba. Ali kako je svrha ovih redaka izvještaj s koncerta a ne izložbe, posvetit ću se samo tom dijelu.
Puno dvorište, nažalost, nije osjetno doprinijelo posjećenosti samog koncerta, pa se u Attacku moglo izbrojati svega tridesetak duša. Unatoč tome što gosti iz Srbije nisu toliko nepoznat bend, pogotovo P.R.S.O! (Ovo, naravno, treba čitati u okvirima hardcore punk plemena). Tako da je ova "ludnica" u nazivu događaja krajnje liberalno korištenje izraza. P.R.S.O! iliti Popižđeni Ruski Satelit Orbitira dolaze iz Sombora te bazu njihovog zvuka čini klasični hardcore punk, ali se u nadgradnji da primijetiti mnoštvo drugih pristupa, od crusta pa sve do rapa. Tako da je cijela stvar muzički prilično originalna i ne pretjerano prvoloptaška. Što se tiče tekstova, riječ je o kanonskim temama: pobuni, socijalnoj nepravdi, nacionalizmu, religiji, imperijalizmu i kapitalizmu. Možda bi im se moglo prigovoriti da svaki stih završava s istim tipom rime. Na neki način bi se mogli usporediti s Hoću? Neću! i sličnim bendovima s kraja 90-ih. Između ostalog, i zbog činjenice da imaju dva pjevača koji se izmjenjuju u dostavljanju oštrih tekstova i povremenom growlanju. Poveznica s 90-ima je i njihova obrada Radikalne promjene koju su rasturili, no ne i pjesmu Hardcore od Razloga Za što mi je osobno žao. Na kraju krajeva, nedavno su izdali album Otpad generacije pa je logično da pokažu kako zvuče te novije stvari. Od njih mi je posebno za oko zapela Crkvena agresija. Uglavnom, nastup je bio sasvim solidan, bez sad tu neke posebno divlje atmosfere. Makar se u jednom trenu odradio i obavezni minijaturni crowdsurfing, a nekoliko se ljudi iz publike (pretpostavljam frendovi benda) pridružilo na mikrofonu.
Za Pestarzt sam iz nekog čudnog razloga mislio da su iz Češke (vjerojatno zbog čeških gostiju zadnja dva puta, a i pomiješao sam ih s češkim Kronstadtom s kojim imaju split, uslijed, priznajem, ekstremno površne provjere njihove bandcamp stranice), ali kad su došli na stejdž bilo je jasno da je riječ o gotovo istom bendu kao i P.R.S.O! samo s rotiranom postavom. Pestarzt je crust bend (tek sam kasnije saznao da se ime odnosi na liječnike za vrijeme kuge, znate onu ekipu s kljunolikim maskama) koji se od P.R.S.O-a razlikuje po tome što ima puno mračniji zvuk i tematiku, a i više tekstova na engleskom, koji su napisani u slobodnijoj formi. Ako su potonji reanimatori pobunjeničkog i angažiranog duha devedesetih, onda se za Pestarzt može reći da potpuno spadaju u dvije i desete, koje karakterizira sve više crnila u crust i hardcore vodama. Njihov je nastup također bio solidan, ali s nešto mirnijom publikom i bez obrada poznatih hitova. Zapravo, ne znam što bih uopće istaknuo kao posebno zanimljivo u nastupu osim klasičnih fraza o uštimanosti i sviračkoj sposobnosti. Možda i stoga jer je nastup bio ili prilično kratak ili se mojoj tada već rastrojenoj svijesti tako činilo. Zov druženja u moru ljudi u dvorištu bio je prejak pa je nekako sam koncert pao u drugi plan. Nipošto zbog manjka kvalitete izvođača, nego se, eto, tako nekako sve poklopilo. Nadam se da neće proći dugo kad će opet ovi imati priliku nastupiti u Zagrebu i to pred mnogo većim brojem ljudi.
joks // 09/11/2015