Barcelona postala prvak Europe pobjedom nad Juventusom i peti put se digla na tron Lige prvaka. Ivan Rakitić urezao svoje ime u povijest, a koliko su nogomet i sudačka nadoknada bitni, govori i činjenica kad je dugo očekivani koncert počeo. Uslijedila je regrutacija ekipe iz Starog hrasta u Prostor.

Stage je spremno primio članove varaždinskog benda No'e na svoja leđa i dao mu punu podršku za autorski izričaj. Bend formiran od tri člana: Marko (bass, voc.), Alan (guit. voc.), Matko (drums), koji zajedno djeluju isto koliko Zemlji treba da se okrene oko Sunca. Sva trojica iza sebe imaju crtica u glazbenom CV-u i uglavnom se radilo o bendovima porijeklom sa sjeverozapada Hrvatske. Entuzijazam ovog benda opravdava činjenica da su u tom relativno kratkom roku, od cca godine dana iznjedrili 12 pjesama. U energičnom suglasju predstavili su se stvarima Aftershock, Election Day, Chicago boys, Somebody's coming... i zatvorili novopečeni opus sa vidljivo i čujno dužim stažom intrumenata u rukama, sa stvari imenom Haeven. Radilo se o Alanovoj autorskoj stvari, staroj 19 godina iz vremena kad je svirao u krankenHaus-u i dok je dotična bila svojevrstan underground hit tog doba. No'e zasigurno polako pronalazi svoje mjesto na sceni i bio je ključ za otvaranje vrata kultnoj Boi.

Nakon kratke pauze gospoda zvučnici objavili su prve taktove svima znane "Stup od soli" i čini se da je tada Boa zaustavila vrijeme u Prostoru. Bez ikakve zadrške i sa takvom lakoćom gradili su sjećanje na event svojim sad već opravdano bezvremenskim best of-om "Protiv struje", "Srce puno kiše", " Jer ljubav je", "Milion", "Svi tvoji poljubci", njima posebno dragu "Dođi" što je bilo vidljivo iz najave, pa "Za vezu je potrebno dvoje"... A, na ovom koncertu ta veza, odnosno neraskidiv brak benda i publike je bio itekako kvalitetan u svim segmentima. Način i odjek s kojim prenose svoje glazbeno nasljeđe teško da se može odglumiti , a ta ( ma kol'ko patetično zvučalo) radost dijeljenja i feedbacka publike, prikriti. U nekim trenucima nisi znao da l' je ekipa bila plesana il je plesala. Bez obzira što je produženi vikend uzeo svoj danak, Prostor je bio solidno popunjen. Uostalom, kako i sam Mladen P. kaže - puno je zahtjevnije napraviti dobar manji koncert, nego obrnuto. Ona pretpostavka da svaka priča ima u postavkama ugrađen vrhunac, prikazalo se istinitim i u ovom slučaju pod podnaslovom "Tako lijepa". Svaka riječ pjesme, množila se glasovima iz publike i onim zadovoljnim osmjesima na i ispred stagea. Bis, kraj koncerta, odjavna špica, njihova nova i zadnja stvar "Dok glazba traje"... ne nametljivo i bez pretjerivanja... proletjela je misao - i sve dok Boa traje, uredu je. Netom nakon koncerta u razgovoru sa Mladenom Puljizom i basistom Zvonimirom Bučevićem, koji se kasnije pridružio, saznala sam da je Boa dobila ime po zmiji, koju su ko klinci gledali u ZOO vrtu dok su formirali bend, bazali maksimirskom šumom i dok ni slutili nisu kolko će se to ime puta prevaliti preko svakojakih usta, ispisati u člancima, najavljivati i komentirati u reportažama. U tom istom razgovoru nit zadovoljstva ostavljenim tragom na sceni bila je neupitna. Koliko su otvoreni, ali ne i kontaminirani površno obojanim trendovima vremena vidi se iz brojnih suradnji glazbenika tokom svog staža poput Ilana Kabilje, Josipe Lisac, Vanne koja je s njima prvi put uopće stupila na scenu u ulozi pratećeg vokala...pa sve do Ivane Kindl (4 pjesme na zadnjem albumu "Indigo") i Massima. Novina je ta, da se bendu priključila Petra Oreč, koja na žalost nije mogla doći, pa je pjesma "Kao mir" ostala u svojstvu nepisanog duga za idući dolazak u Čakovec. Nedavno su napunili Tvornicu, dočekali i ispratili publiku u Beogradu, koja je na trećem bisu ponesena Boinom "Zemljom" uspjela iznenaditi i njih same pozitivnom reakcijom... Koncertno aktivni, sa uploadingom bookiranja daljnih većih događanja. Nosivi zidovi Slavko Remenarić i Mladen Puljiz, kao osnivači, pa Zvonimir Bučević Buč koji broji 25 g u Boi, održavaju tu prepoznatljivu dimenziju benda koja se širi kroz generacije. Na koncertima publike od 30 sve do 60, s tim da mlađi zavirkuju, ostaju i odlaze s oduševljenjem. Ni u subotu nije bilo drugačije. Na pitanje stvaranja novih tekstova i čitavog paketa koji ide s tim, onda i sad, odgovor je uslijedio - nije se puno promijenilo. U pravilu, Mladen P. u svom studiu postavlja bazu na engleskom jeziku ili ponekad nekom samo njima prepoznatljivom, Remenarić dešifrira, dok u poliranju i finesama sudjeluju svi. Pjesma "Uspomena sna" nastala je upravo Slavkovim doslovnim prijevodom Mladenovog teksta sa engleskog i daljnjom obradom. Neizostavno ušiveni u Boinu etiketu i sa sadržajno kvalitetnim doprinosom upisani u deklaraciju kultnog beda su na klavijaturama Darko Braje i Mladen Malek koji se pridružio još 1991. radom na CD-u "81-92", a ujedno i producirao njihov studijski album "VII" koji je bio nominiran za Porina 2013. Boi, kojoj se simbolički obilježava početak 1974., toj beskompromisnoj kombinaciji individua, koja zna što hoće i uz pokoji duboki udah nastavlja po svom, ne nedostaje svježine, koju njeguju ko zna kao, ali ne može je se ne primjetiti. Koncert koji diže ljestvicu, bend koji funkcionira na visokoj razini! Ako smijem, preporučam bianco ugovor sa sobom onima koji nisu mogli doći, a nastavak, čini se, slijedi...

tekst : Valentina Majdandžić (Live svirke SZ HR)

terapija // 12/06/2015