Kada se uz neki bend vežu epiteti poput inovatori, pioniri, legende i sličnih i kad ktome još taj bend po prvi puta u karijeri dolazi u vaš grad imate potpuno pravo očekivati pravi spektakl i večer za pamćenje. To se ove srijede u Tvornici Kulture na koncertu Sebadoha nije dogodilo. Navesti konkretan zašto je tome tako nije lak zadatak, ponekad stvari jednostavno ne kliknu. Na svirku predgrupe Esc Life sam nažalost zakasnio, dobrim dijelom i zato što je ista, potpuno inenađujuće za ova podneblja, počela na vrijeme(?!) pa vam tako ne mogu reći ništa o ovoj novoj rock skupini. Siguran sam, doduše, da ću to ubrzo ispraviti, pogotovo ako momci nastave s ovako učestalim svirkama - predgrupa su, naime, bili i jučer Grantu Hartu u Močvari a danas sviraju u Attacku. Ono što mogu primijetiti je da su komentari iz publike bili pozitivni i da se u Malom pogonu (očito je organizator zbog nedovoljnog broja prodanih ulaznica zaključio kako je to primjereniji prostor od Velikog pogona koji je, ako se ne varam, bio najavljen kao mjesto održavanja svirke) osjećala ona slatka pozitivna energija i vibra koja je ukazivala na nestrpljivo iščekivanje da zvijezde večeri zauzmu pozicije i razvale sve to skupa. A kad ono, umjesto goropadnih dinosaura koji će suvereno vladati pozornicom, dobili smo plahe zečiće koji kao da još uvijek, nakon 30 godina svirki, imaju strah od javnih nastupa i većinom gledaju u pod iako ne sviraju shoegaze. Što se tiče same svirke, zamjerke po tom pitanju nije bilo, ljudi su odradili svoje. Prezentirali su nam ponešto pjesama s novog albuma i dali presjek hitova s naglaskom na one s albuma Bakesale i Harmacy. Zvuk je bio točno onakakav kakav treba biti za jedan lo-fi bend - gitare odvrnute do maksimuma i potpuno nerazumljiv, jedva čujan vokal. Lou Barlow i Jason Loewenstein (kojem i ovim putem zahvaljujem što mi je sa pozornice ničim izazvan davao cigarete) zamijenili su instrumente na pet-šest pjesama ali ni to nije bilo dovoljno za više od sramežljivog pljeska fanova u prvim redovima i pokojeg slabašnog uzvika iz pozadine. Iskreno, stvorio se dojam da se dobar dio uzvanika naprosto dosađivao. Tome su, sasvim sigurno, pridonijele i tehničke poteškoće koje su se javljale u više navrata pa se može reći da su, nažalost, dobrim dijelom i obilježile nastup. Naročito je problematičan bio trenutak kada nas je Barlow koji, nemojmo zaboraviti, slovi za živuću legendu rocka, za vrijeme jedne od takvih pauzi pokušao animirati sam uz nešto što je valjda trebalo biti lijepa balada, ali je zvučalo toliko otužno da je izazvalo podsmijeh. Kako je koncert odmicao, sve skupa je postajalo sve zamornije a učinilo mi se i da se prostor ponešto ispraznio. Nitko ih nije ni pokušao dozvati na bis. Sebadoh možda je daleko od svojih najboljih dana, ali nikako nije loš bend, to je važno razjasniti. Možda je te večeri u Tvornici problem bila loša biometeorološka prognoza, možda su gospoda već polako umorna od turneje, a možda su jedan od onih bendova koji se hrani energijom publike u kojem slučaju dobar dio krivnje pada i na nas budući da smo odavali dojam blage nezainteresiranosti. Više sreće drugi put, ako ga bude.

ujak stanley // 24/10/2014

> vidi sve fotke // see all photos