Dvorana Jedinstvo je, osim četiri lampe na stageu koje su jedva obasjavale Thorstena Benninga, Christopha Clösera, Mortena Gassa, Robina Rodenberga, te šank za cugu, bila potpuno u mraku. Dim koji je suptilno dolazio iz dim-mašine zamutio je i ono malo što smo mogli vidjeti od četiri kreature koje su se muvale po stageu. Iako su osnovani još 1992. godine, o njima se počelo glasnije šuškati tek nedavno. Svoje prvo krštenje sa zagrebačkom publikom imali su 2002. godine u KSET-u, gdje su po priči šačice prisutnih oduševili. U međuvremenu, Zagreb je postao koncertno izuzetno atraktivan grad, jazz i njegovi derivati ponovno in, a dugo odgajana zagrebačka publika sve otvorenija na nove glazbene pravce. Stoga, ne čudi što ih je ovaj put, nakon više od deset godina, dočekala puna Dvorana Jedinstvo.

Kod Švaba nema ofrlje! Koncert je počeo točno u 21:00 sati kako je i bilo najavljeno!!! Sakralna atmosfera u Jedinstvu natjerala je čak i da se piva naručuje šaptom, a u rijetkim trenucima čuo se samo zveket kovanica i tu i tamo neki kašalj.
Iako nikad nisam gajio pretjerane simpatije za jazz glazbu i sve ono s čim se taj glazbeni žanr slizao tokom ovih godina, Bohren and Gore Club, preporukom prijatelja, ipak mi je zapeo za uho i zadobio moju pažnju. Sastavljen od prekaljenih metalaca koji su zaključili da u metal muzici ne mogu više ništa novog reći, okrenuli su se izuzetno sporom i atmosferičnom jazzu. Hladna i izrazito topla muzika u isto vrijeme, baš kako to Nijemci najbolje znaju. Batalili su distorzirane gitare i odlučili uzeti ono najbolje od bendova njemačke scene 70-ih, pogotovo bendova kao što su Popol Vuh i Tangerine Dream i spojili su ih s jazzom. Najdublji naklon uzorima iz sedamdesetih napravili su na zadnjem albumu Piano Nights izdanom ove godine. Europska turneja na kojoj su posjetili i Zagreb bazirala se upravo na promociji istog. Teške i atmosferične skladbe koje te tjeraju ili da umreš od dosade ili te šibnu u stanje svijesti za koje nisi ni bio svjestan da postoji. Stvar je bila na slušaocu, hoće li se predati Nijemcima ili neće. Očekivano, Bohren and Club of Gore, ostavio je podijeljene osjećaje među publikom. Jedni su bili omađijani sporim i atmosferičnim setom, dok su drugi zijevali i spavali. Ne znam koliko je to bilo standardno dodvoravanje publici koje izvode na svakom koncertu, ali Bohren and Gore Club je za ovu priliku prekršio pravilo izlaženja na bis. Izašli su, izveli još dvije pjesme, gentlemanski se naklonili i nestali iza onih minijaturnih lampi kao da ih nikad nije ni bilo.

vedran ž. // 01/04/2014

> vidi sve fotke // see all photos