Ima li boljeg opisa pustinje od mrtve livade? Kakav bi to stoner rock band bio kada se bar negdje ne bi spominjala pustinja. Sa Dead Meadow sam se susreo još tamo negdje prije deset godina za vrijeme kritički uspješnog albuma Shivering kings and other kada ga je neka dobra duša uploadala na tada aktualni Xnews. Tada mi baš i nije sjela njihova fuzija stonera i alt-country-ja. Činilo mi se kao da pjesme ne idu nikamo već samo pokušavaju dočarati noć u pustinji ili koju već sliku. Kada su nakon toga objavili dva još prigušenija albuma prvenstveno inspirirani Stuartom Pierce-om i Rogerom Watersom, odustao sam od njih. Tek kad sam vidio da dolaze do nas sam im odlučio dati još jednu priliku, pogotovo sa prva tri albuma koji su već tada uspješno izveli ono što je recimo Wovenhand pokušao sa zadnjim albumom. Nije ni čudo da su ih kritičari i John Peel obožavali. Šteta jedino što nisu uspjeli kapitalizirati svoju tadašnju slavu. Za ovu turneju su se okupili u prvobitnoj postavi koja je osnovala bend 1998.g. što je bio dobar znak vraćanja na stari zvuk. Očekivano-ispunjeno, prekrcatim Malim pogonom su odjekivale distorzije i solaže kao rijetko do sad. Očito ih je turneja sa The Sword vratila na tamnu stranu pa su najnoviji album Warble Womb snimili u čistom stoner fahu sa minimalnim odstupanjima. Čak su i pjesme sa smirenijih albuma Feathers i Old Growth bile malo 'pojačane' kako ne bi došlo do poremećaja u ritmu nastupa. Pjevač/gitarist je bio očekivano zvijezda nastupa svirajući solaže kao sutra ne postoji. Iako se čini kao recept za dosadu, uspjeva održati pažnju pametnim i dobro tempiranim promjenama ritmova. Vokal mu i nije nešto, ali kao što u filmu slow motion poboljša bilo koju scenu tako i jeka učini bilo koji vokal, ako ništa drugo, zanimljivijim. Počeli su sa jednostavnim refren-solaža pjesmama od tri-četiri minute da bi, što je nastup više odmicao, pjesme počele biti sve duže sa podrobnijim razradama tema glasnom progresijom. To se pogotovo očitovalo na kraju regularnog djela i na bisu koji su više sličili na post-rock nego na stoner. Kao što sam već spomenuo, Mali pogon je bio krcat, ali nije bilo uobičajenog komešanja i prorijeđivanja na polovici nastupa. Da li je to zbog benda ili zahlađenja ili su se ljudi jednostavno zaželili dobrog stonera, tko zna... Uglavnom, jako dobar nastup iskusnog benda od kojeg je malo tko nešto i očekivao, a dobili smo puno. Kud ćeš bolje?

tomislav // 07/11/2013

> vidi sve fotke // see all photos