Još jedan od slavnog britanskog trijumvirata zaslužnog za začetak i popularizaciju britanskog neofolka, Sol Invictus nas je napokon nakon 25 godina karijere posjetio. Nakon početnih problema sa nalaženjem lokacije za održavanje koncerta (prvotno odabrani Vip Club je otkazao), odabrana je Jabuka čime se odmah dalo do znanja da će to biti koncert za odabrane obožavatelje, a ne za širu masu. Čini se jako brižljivo odabrane budući je na koncertu bilo 20-30 ljudi, ali koji su kužili u čemu je stvar. Bio je dojam intimne privatne zabave. Stvaralaštvo Sol Invictus, zapravo Tony-a Wakeford-a je od samih početaka bilo u sjeni njegovog kratkotrajnog članstva u Britanskoj Nacionalnoj Fronti sredinom 80-ih, ekstremno desničarskoj stranci sa neofašističkom ideologijom (zbog toga je izbačen iz benda Death in June). Tony se više puta javno pokajao zbog navedenog, ali stigma još uvijek postoji pa je tako i dan danas nerijetko suočen sa pokušajem zabrane koncerata iako u njegovim pjesmama što u sklopu Sol Invictus, što solo, što u ostalim kolaboracijama poput Orchestra Noir, Triple Tree i Wardrobe nema ni trunke politike bilo kakve vrste. Tony se više osvrće na osnovnije stvari kao što su otpor materijalizmu i utjecaju SAD-a te zagovara povratak prirodi i predkršćanskim religijama i vjerovanjima makar se na posljedjnim albumima okrenuo više oosbnijim temama. Pritom se koristi melankoličnim romantičarskim izričajem kojim žali za gubitkom ljubavi, ljepote i kulture. Promovirajući zadnji album The Cruellest Month iz 2011.g., Tony je došao u sastavu sa dvije amplificirane akustične gitare, violinom, te po potrebi još jednom violinom, flautom ili klarinetom. Budući je prošlo već dvije godine od zadnjeg albuma, a i ovo je bio premijerni nastup, Tony se odlučio na best of set listu tako da su se pjesme uglavnom mogle podijeliti na relativno militantno prijeteće starije pjesme koje su pokušale izazvati osjećaj nelagode te one novije koje su bile više u pastoralno narativnom stilu. Zvuk je bio savršen, bend u formi, vidi se da su proveli puno vremena na turneji uvježbavajući materijal. Tony je odličan frontmen koji je usprkos zdravstvenim poteškoćama (u Jabuku je ušao šepajući sa štapom dok je za vrijeme nastupa stalno imao problema sa kašljanjem) uspio pružiti uvjerljiv nastup te je po potrebi bio prijeteć, sugestivan, nježan, ranjiv... Zadivljujuće je koliko raspoloženja i osjećaja može dobiti sa tako bazičnom kombinacijom akustičnih instrumenata ako ih se dobro iskoristi. Uglavnom, jako dobar nastup jednog prekaljenog veterana, nadajmo se samo da nije i zadnji.

tomislav // 27/05/2013

> vidi sve fotke // see all photos