Večer nakon 'Smaka svijeta' put me naveo u susjedni MMC Črnomerec gdje se održavala teška metalurgija, taman za izgradnju nove infrastrukture nakon armagedona. Prvi bend bili su mlađahni VOMIT koji su uveselili svoje vršnjake što su stekali i naguravali se ispred pozornice. Bilo je padanja i klizećih startova uz poznate obrade Motorhead ("Iron fist"), Kreator ("Flag of hate", "Under the guillotine", "Pleasure to kill"), Sodom ("Outbrake of evil"), Death ("Beyond the unholy grave") i sličnih standarda starog thrasha. Momci se pale samo na energiju i kasapljenje 4/4 ritmike, tako da su im skoro sve pjesme zvučale isto od čega im je bas bubanj bio najglasniji jer su svirku otvorili bez tonske probe. Bubnjar im je zakasnio na probu, a skoro i na koncert tako da je njihov nastup bio upitan do zadnjeg trenutka. Već su organizatori htjeli pozvati neki drugi bend na stejđ... MEPHISTO'S REQUIEM su kućni bend MMC Črnomerca, pa su shodno tome imali i najbolji zvuk. Ali kakav! No, oni izgleda samo ovdje, barem koliko sam ih gledao dvaput izvan ovog kluba (nekad davno u Saxu i jednom u Močvari) ostvaruju najbolje zvučne performanse gotovo dotjerane u tančine. Masni bas, kompaktne gitare, čisti i razgovjetni dupli vokali, vraške ritmičke tehnikalije... a sve to, pa skoro na svjetskom nivou. Kad bi uspjeli svoj teški i uglavnom tromiji industrial-metal s ovakvim kriterijima kanalizirati i prenesti na studijski rad, odjeknuli bi i daleko šire od okvira domaće demo scene. Imaju sve moguće atribute najmodernijeg benda u ovom fahu kakvi se rijetko mogu naći i u samih vedeta žanra, no čudno je posmatrati ekipu koja se na prethodnom bendu rasturila da je ovdje ostala posve nezainteresirana. A jedan od bitnih razloga je taj da Mephisto's Requiem nemaju niti mrvice retro supstanci, već su posve suvremen bend čija muzika i stil tek dolaze. Pokazuju sklonosti ka eksperimentima, elektronskim samplovima i mnogim tehničkim detaljima obogaćenim upečatljivim gitarskim inovacijama kakve nitko ne rabi. Usudio bih se reći da im je ovo do sada bio najbolji zvuk i najbolja svirka kojoj sam prisustvovao. Strašno moćno i kvalitetno! Kvartet TIRANIA iz Zaprešića ima već 5 snimljenih radova (uh, nisam čuo nijedan) i sviraju melodic death, no nisu nimalo opaki i ne pribjegavaju mnogo ka blastbeatovima. Prilično su jednostavni u stilu i izrazu, čak su i podosta tromih tempova koji im idu u prilog veoma slušljivog, pa čak i zabavnog karaktera s kojima isijavaju njihove autorske pjesme. Vokal je jako dobar, komunikativan i bend bi valjalo još poneki put provjeriti, a i pronaći neke snimke jer su oduševili izvedbama "The horror in the eyes", "Wilbur whateley", "The puirsut of vikings" i "Tyrants came tonight". Zadnji bend bili su vrlo mladi DEATH ECLIPSE iz Novske, black metal četverac predvođen opakim vokalom frontmena Dominika Kutleše. Stilski su također vrlo jednostavni i bazirani na stari black iz 80-ih koji pokazuje sklonosti ka minimalističkim melodijama otprilike kao da ste The Cure prebacili s 33 na 45 okretaja, dodali sirove distorzije i Smithov vokal zamijenili puno dubljim i prodornijim. Imaju i nekoliko odličnih pjesama, a ja bih izdvojio "Inscribed in destiny" i ponajbolju "Without possibillity" s tremolom i jako dobrim gitarskim radom koja im može postati i svojevrstan hit. Bili su pozvani i na bis, pa su još jednom otprašili "Chained in misery".

Sve skupa, izuzev onih prvih mlađahnih thrashera koji mi nikako nisu 'sjeli' zbog monotonosti repeticija i predvidljivost (čuo si jednu pjesmu - čuo si sve), ovo je bila čisto zgodna metal večer s tri, ajde četiri različita benda u drugačijim stilovima. Za svakog ponešto. Taman.

horvi // 25/12/2012