Malo koji bend nakon samo jednog izdanog albuma uspije osvojiti toliko ljudi da bi se stvorila baza fanova kakvu ima ovaj dvojac iz Manchestera.
Bacanje ruža u publiku i lomljenje mikrofona postali su dio nastupa koji će svaki vjerniji obožavatelj znati i s nestrpljenjem čekati. Naravno, u prvom planu ipak je muzika, ali vizualni dio svakako ne zaostaje za glazbenim nego se međusobno nadopunjavaju. U Boćarskom domu počastili su nas nastupom koji je trajao nešto više od sat vremena, puno premalo kada bi se mnoge pitalo, no sasvim dovoljno s obzirom na samo jedan izdani album (Happiness, 2010).

Dramatični intro u Silver Lining popraćen mnogim ženskim uzvicima, označio je početak nastupa začinjenog dvjema plesačicama koje su tijekom večeri promijenile nekoliko odjevnih kombinacija savršeno usklađenih s minimalističnim stilom koji Hurtsi furaju. Budući da stil muzike ne ostavlja mnogo prostora "divljanju" po stejđu, dodatak u obliku pokretnih atraktivnih ženskih osoba savršen je izbor za dizanje atmosfere.

Negledanje setliste prije koncerta nekada se pokaže dobrim izborom, jer sam se nemalo iznenadila kada je odmah nakon Silver Lining na red došla Wonderful Life, njihova do sada najpopularnija pjesma, koja i na albumu zauzima isti redni broj. Ta odluka se pak pokazala vrlo dobrim strateškim potezom jer je potpuno digla publiku na noge i pripremila teren za ostatak repertoara iz kojeg bih svakako izdvojila Confide In Me kao najveće iznenađenje večeri. Ovaj Kylie Minogue cover u izvedbi mančesterskih dečkiju zvuči posve drugačije od originala, moćno i mnogo mračnije, na trenutke čak i prijeteće, za što su zaslužni duboki vokal ljepuškastog Thea Hutchcrafta, zavodljivo dramatične dionice na klavijaturama koje izvodi Adam Anderson, ali i pratnja dvije violine, violončela, viole i harfe.
Cjelokupni dojam drame i mističnosti upotpunili su misteriozni operni pjevač koji povremeno iz sjene otpjeva nekoliko zahtjevnih dionica (npr. Illuminated) nepomično stojeći sakriven iza svega gdje se "akcija" odvija te vrlo efektni light show kakvog bi zasigurno svi češće voljeli vidjeti na ovim prostorima.
Najveću glasovnu pratnju od publike dobile su Evelyn (koja je među fanovima apsolutni favorit) i Stay, no niti ostale pjesme nisu bile zapostavljene, ako ničime, onda barem pljeskom. Kratko ali slatko druženje završeno je s nešto bržom i optimističnijom pjesmom Better Than Love, koju sam iskreno, na albumu često preskakala, no atmosfera i odličan sound učinili su svoje te sam se kao i mnoštvo ljudi prisutnih sasvim pristojno rasplesala.
Neki ih uspoređuju s ranijim radovima Depeche Modea i dok je eventualni utjecaj možda čak i vidljiv, pomalo je uvredljivo jedan ovako kvalitetan bend svoditi samo na skupu kopiju. U moru kojekakvih samoprozvanih zvjezdica i generičkih indie bendova, pravo su osvježenje, tim više što su uživo čak i bolji nego studijski, što je vrlo teško postići jer produkcija im je vrhunska. I zato im želimo uspješnu karijeru, brz povratak u naše krajeve te da što prije izdaju novi album.

ulysea // 27/10/2011

> vidi sve fotke // see all photos