Legendarni londonski trio mračnih i kabaretskih tonova je u tu hladnu siječanjsku večer barem na kratko zagrijao atmosferu i poveo nas u živote raznih freakova, čudaka i društvenih otpadnika. Martyn Jacques je i ovu večer sjajno skakao između harmonike, gitare i klavira (ako bi morali birati, možda su nam se najviše dopale upravo njegove izvedbe na klavirskim crno bijelim tipkama) i naravno pjevao u isto vrijeme, Adrian Stout je suvereno vladao basom i na momente tereminom, a Adrian Huge je još jednom pokazao kakav je sjajan bubnjar. Zvuk je, za Orpheum očekivano, bio naprosto sjajan - s "kazališnom" publikom (sjedeći koncert koji je bio na granici koncerta, jazza i teatra) mogao se čuti ama baš svaki ton. Osim naravno između pjesama kada je publika gromoglasno skandirala! Red laganijih pa red bržih komada je bio recept s kojim je trojac uspješno "upravljao" publikom. S humornim momentima, dakako. Kojih bi moglo biti i malo više, da se nas pita, a i pitanje je koliko su facijalne izraze na koje su se odkidali od smije u prvim redovima vidjeli oni u zadnjim. Tako smo čuli i legendarnu "Snake Woman", "Murder" s jednim od najboljih crnih refrena ever ("Murder is easy, murder is fun, it's better than sex, I always come"), "Jesus", "Bully Boys" i mnoge druge. Dva seta pa pauzom između (koja obzirom na Martynovo pjevanje u visokom registru ne čudi ni najmanje), te dodatne dve pjesme na burno zatražen bis i s "Autumn leaves" završavanju svoj odličan nastup. Kako je bilo i najavljeno, bend je odmah nakon svirke doslovno otrčao u predvorje gdje su se družili s fanovima i potpisivali albume kojih na susjednom merch štandu nije falilo. Što za bend koji iza sebe ima cca 30tak i nije čudno, šteta je jedino da nije bilo nikakvih majica ili bedževa.

špela + sale // 02/02/2011

> vidi sve fotke // see all photos