Gin Cooler su negdje po putu izgubili Quartet, al uskoro im se smiješi objavljivanje debi albuma, što se čini kao dobra trampa...

Za početak predstavite Gin Cooler?

Gin Cooler... petoro prijatelja koji zajedno stvaraju glazbu i izvode glazbu koja ih veseli. Mi smo: Jana Dolečki - vokal, Mladen Munivrana - bas, Luka Pavić - gitara, Krešo Linke - udaraljke i Vjeko Polovanec - bubnjevi.

Neizbježno je i pitanje o nastanku imena i gdje je nestao Quartet?

LUKA: Ime je nastalo spontano... Prije prve svirke, nakon nekih 6 mjeseci postojanja još nismo imali ime, to je bilo u 3. mjesecu 2001. Trebali smo svirati kao predgrupa legendarnom zagrebačkom gitaristi Snoopyju i njegovom bendu Snoopy & the Gang, u Spunku. Spletom okolnosti, našla se tu jedna knjiga o koktelima, okrenuo sam nasumično stranicu i... dopao nas je klasičan koktel '30ih i '40ih, Gin Cooler. Kad ovako gledam, još je dobro ispalo, kad pomisliš da smo mogli izaći na stage kao Stock-Cola kvartet ili nešto slično . A "Quartet" je bio logičan dodatak jer nas je tada još bilo četvero, i to nam je dobro zvučalo.

KREŠO: ... mislim da je riječ Quartet zapravo ostatak tog istog benda koji je postojao do početka 2002. godine kada sam ja ušao u njega. Nikada nas od tada nije bilo manje od pet u njemu tako da smo ovaj potez promijene imena promišljali više puta… No, tek kada smo nakon puno godina shvatili da nas zapravo ljudi zovu "Gin Cooleri" ili "Gin Cooler's" i da je to taj ključ po kojem smo raspoznatljivi, shvatili smo da je došlo vrijeme da riječ quartet iz imena maknemo i ostavimo samo Gin Cooler.

LUKA: A osim toga, Quartet uvijek vuče neke ozbiljnije jazz konotacije uz ime i bend. To nam je u početku još možda i pasalo, svirali smo dosta jazz i lain jazz standarada, ali danas više stvarno nema smisla a nekad je čak i kontraproduktivno. Na kraju, mi nikad nismo bili jazzeri.

Za one koji neznaju, recept za Gin Cooler?

LUKA: Pa Gin Cooler je vrlo jednostavan koktel i u njega u načelu idu samo gin i soda voda, malo šećera u prahu i led. U receptu koji slijedi, ubacili smo i malo iscijeđenog limuna koji daje na svježini i punijem okusu.
Dakle, u Collins čašu (visoka cilindrična koktel čaša zapremnine od 3-4 dcl) stavite pola čajne žličice šećera u prahu, iscijedite pola limete i stavite 0.05 dcl gina, napunite čašu do vrha kockama leda i nalijte do vrha soda (mineralnom) vodu. Ukrasite kriškom limuna, dobro promiješajte dugačkom slamkom i uživajte. Obzirom da kod koktela i nema pravila i treba stalno nešto novo isprobavati, ako se malo poigrate sa začinskim biljem iz vrta kao što je menta ili nešto slično, dobivate gin verziju poznatog Mojita.



Solitude, Vaš prvi singl pojavio se 2006. Kako ste bili zadovoljni s prijemom pjesme i što se zbivalo tri godine s bendom?

KREŠO&LUKA: Solitude se krajem kolovoza 2005. počela puštati na Otvorenom, a nakon što je u rujnu na Airplay Chartu došla do 4. mjesta počele su je puštati sve radio stanice po zemlji. Bila je nekoliko tjedana i na top listi singlova gdje je došla do 3. mjesta. Za nas je to bilo istovremeno veliko iznenađenje i uzbuđenje, nismo mogli vjerovati da nekomercijalni latin poluinstrumental nepoznatog benda može postići tako nešto! Bili smo i više nego zadovoljni. To nam je također bila i potvrda da zaista trebamo ostati dosljedni svojim načelima i stvarati onu glazbu za koju mislimo da je za nas najbolja!
Ipak, uslijedilo je malo teže razdoblje, nakon nekoliko godina zajedničkog sviranja došlo je normalnih dječjih bolesti u razvoju svakog benda. Jana je otišla živjeti u Francusku, a mi smo ostali raditi novu glazbu i tražili smo idealnu osobu koja bi je otpjevala. Nakon dvije godine pokušaja i pogrešaka, zaključili smo da je Jana jedini mogući izbor za Gin Cooler, a ona se taman u to vrijeme vratila iz Francuske. Razgovarali smo i, zreliji i odrasliji, shvatili što želimo od zajedničkog sviranja i počeli snimati album. Napravili smo puni krug od te 2006.

Kako dođe da bend iz hrvatske, zagreba, pjeva i svira bossa novu i to ne samo klasike istog žanra, nego i autorske pjesme?

KREŠO: Ne može se reći da je bossa nova jedina kojom je naš bend inspiriran, niti da smo ikada težili tome da se priklonimo samo jednom glazbenom pravcu ili jednoj glazbenoj tradiciji. Na neki nama nejasan i sigurno ne dogovoren način uvijek smo kao bend bili vrlo kompaktni i znali u kojem smjeru želimo da naša glazba ide. Svakoj glazbenoj ideji koja dolazi od nekog od nas pristupamo na isti radoznao način i ne postavljamo si pritom nikakve zahtjeve ili ograničenja u tom pogledu. To je razlog naše svestranosti…

LUKA: Da, mi definitivno nismo i ne želimo biti karakterizirani kao bossa nova bend jer je to vrlo ograničavajuće i kad se pogleda cjelokupna naša autorska glazba, nije u potpunosti točno. Istina je da smo počeli kao cover bend koji je svirao dosta latin jazz i bossa nova standarada. To je zato jer svi volimo tu glazbu, njenu melodičnost, ritmičnost i emociju, i privatno smo je više ili manje slušali. Janinom vokalu ta emocija jako paše i odlično je izvodila klasike kao što su Desafinado, O moro nao tem vez, Girl from Ipanema itd. Ako bend ima autorskih poriva kao što smo mi imali, logično je onda da se u početku autorskog rada krene izražavati kroz ono što mu je u bendovskom smislu najpoznatije i bliže. Nama je to tada između ostalog bila bossa, ali bilo je tu i puno druge glazbe. Osim toga, za razliku od većine drugih domaćih bendova, skoro od samog početka u stalnoj postavi Gin Coolera imamo udaraljke. Kad stvarate glazbu s udaraljkama, onda je neminovno da puno toga vuče na latin i zvuči ritmično.
Možda trenutno na van to izgleda kao da prvenstveno sviramo takvu glazbu jer naša oba dosadašnja singla, Solitude i Na Lastovo imaju taj latin / bossa nova prizvuk. Ali tako se jednostavno dogodilo obzirom da na albumu ima puno stvari koje nemaju veze s bossa novom. Solitude je definitivno prava latin jazz pjesma i naš svojevrsni hommage žanru, a Lastovo je jednostavno bila idealna ljetna pjesma za ovo vrijeme. No naš idući singl skoro sigurno neće imati veze s latinom i prikazati će i drugu stranu Gin Coolera.

A to je? Ako se smije znati?

LUKA: Ma ne bih o imenima jer nismo još sigurni... o konkretnoj pjesmi odlučujemo neposredno prije izbacivanja. Ali kao što su uz Lastovo bile još 2 "slične" pjesme u najužem izboru za ljetni singl, tako već sad imamo jako sužen izbor za idući singl. Ali ajde da probamo napraviti bar malu ekskluzivu, pjesma koja (po meni) ima najviše šanse da bude idući singl zove se "Dovoljno Sami", i na njoj imamo jedno nama jako drago gostovanje. Ali obzirom da smo do zadnjeg trenutka neodlučni, neću reći da je ovo 100% sigurno :-).

U tijeku je završno mixanje Vašeg debi albuma, pa nekoliko redaka o tom činu?

LUKA: Skoro pa ne vjerujem da je album pred vratima... nakon 9 godina svega što bend može proći, ostali smo zajedno i na ovo gledamo kao na zasluženu nagradu. Mislim da smo kroz sve ovo vrijeme napravili dosta dobre autorske glazbe i da smo na kraju napravili dobar i zanimljiv album. Mi smo barem jako zadovoljni i to nam je najbitnije. Veliku zaslugu za ovaj album ima i Miro Vidović, vlasnik Morris studija, s kojim je fantastično raditi. Miro je odličan lik, i uvijek ćemo mu biti zahvalni što je nas je uzeo kao svoj projekt i odlučio napraviti ovaj album s nama. Istovremeno nam je ostavio apsolutnu kreativnu slobodu u pjesmama i aranžmanima, a pomagao nam u svim ostalim elemetima u kojima nam je pomoć trebala. A siguran sam da će upravo u fazi mixa i masteringa njegovo znanje i iskustvo najviše doći do izražaja. Veselimo se jeseni :-)! Neka zanimljivost vezana uz album?

LUKA: Pa eto, iako nas je u osnovnoj postavi benda pet, na albumu je uz nas sudjelovalo još 14 muzičara, što naših prijatelja što odličnih studijskih glazbenika. Neki od njih su poznati zagrebački muzičari kao npr. Saša Nestorović, Davor Križić ili Žarko Hajdarhodžić, iz Osjeka nam gostuje klavirist Davor Dedić (između ostalog bivši član Cubisma) dok je drugi klavirist na albumu naš dragi prijatelj, mostarski glazbenih i bivši član Mostar Sevdah Reuniona, Gabrijel Prusina. Od stranih gostiju tu su još dva mlada glazbenika s vrha europske jazz&blues scene, hammond orguljaš Raphael Wressnig iz Beča, te dugogodišnji prijatelj ovog benda, vrhunski gitarist iz Dresdena, Lars Kutschke. Imamo također jednog posebnog gosta iz Ljubljane, ali tko je on i koja je njegova uloga na albumu još ne bi otkrivali... ! Osim navedenih gostiju, na albumu još sviraju domaći glazbenici mlađe generacije (iliti naših godina) koji su u sve ovo vrijeme postojanja benda na ovaj ili onaj način došli u kontakt s nama. Tu bi još posebno izdvojio odličan mladi brass dvojac kojeg čine trubač Igor Dorotić i saksofonist Grga Savić koji su napravili odličan posao na brass dionicama albuma.
Svi ovi ljudi međutim nisu tu da bi ih nabrajali kao kvantitativnu prednost albuma. Svaki od njih je izabran s razlogom, u skladu s pjesmom na kojoj gostuje i njegova je uloga podređena pjesmi. Mislim da instrumentalna virtuoznost uvijek mora biti u funkciji pjesme, pogotovo kada se radi o pop a ne jazz strukturi pjesme. S druge strane, upravo ta instrumentalna virtuoznost čini pop pjesmu interesantnijom i kvalitetnijom.

Tko je sve glazbeno utjecao na Vaš rad?

KREŠO: Vrlo je teško dati neki konkretan ili kolektivan odgovor na ovo pitanje jer je svatko od nas drugačiji. Glazbeni smo ukus gradili godinama prije nego što smo se kao bend okupili tako da su i putovi koji su nas u bend doveli različiti! Tu je bilo raznih glazbenih pravaca, od acid jazza, latin-jazza, bossa nove, funka, bluesa, rocka, afro, world music pa čak i etno glazbe… Zapravo one glazbe koja nas u određenom periodu i sama zaokuplja. S godinama smo tako razvili jedan vrlo sličan pogled na glazbu i usmjerili ga zatim na stvaranje autorske glazbe. U tome smo uvijek tražili vlastiti način rada ne kopirajući nikoga.

LUKA: kada bi trebao imenovati jedan bend koji je na mene najviše utjecao i koji mi najviše znači, to bi definitivno bio Steely Dan.

Pjesma/album koja Vam je promijenila život?

LUKA: pre teško pitanje...

KREŠO: album Gin Coolera definitivno! :-)

Što se sve trenutno vrti na Vašim plejerima kod kuće, u autu…?

KREŠO: Sve ovisi od dana i raspoloženja, ali u zadnje vrijeme s playera recimo ne brišem: Sergia Cammarierea, Fertile Ground, Alex Acuna Trio, Mark Ronsona, EKV, Rundeka, Femi Kutia....

LUKA: neke od stvari koje sam ovo ljeto slušao u autu: Nicola Conte, Motefiori Cocktail, Valique, Mo Horizons, Iggy Pop (zadnji album), Midlake, Whitest Boy Alive, Amy Winehouse, Jamiroquai, Saturday Night Fever soundtrack, Dire Straits, Chris Rea, Bob Marley...

Što mislite o Myspace, Facebook ili ostalim servisima u promociji benda?

KREŠO: Myspace, facebook i drugi web portali - vrlo su korisni kanali komunikacije između benda i onih kojima bend želi pristupiti. Mislim čak do te mjere da se bez tih poveznica više ne može. Ako te nema na internetu, zapravo te nema! To pravilo vrijedi za glazbu i umjetnost u cjelini kao i za sve djelatnosti i sve proizvode koji se u konačnosti žele promovirati i prodati.

LUKA: Slažem se s Krešom. Mislim da su internet socijalne mreže odlične za promociju i reklamu benda i kontakt s publikom. U današnjem svijetu treba iskoristiti sve što tehnologija može pružiti. Samo ne smijemo zaboraviti da ništa ne bi trebalo zamijeniti osobne i neposredne kontakte među ljudima, što se danas nažalost sve češće događa.

pedja // 24/08/2009