Kako je radio-verzija "Obračuna kod HR korala" na "ljetnim praznicima" do rujna, razgovor s Romeom Đomlijom, osnivačem i najistaknutijim članom pulskih The Spoons je, za razliku od dosadašnjih, u cijelosti realiziran putem elektronske pošte. Povod razgovoru je reizdanje prvog albuma grupe "Take The World As It Comes" (Slušaj Najglasnije, 1988.) pod okriljem amsterdamske izdavačke kuće "No Brains Records". Album je remasteriran i osvježen s "tri nova hita", a nakon single-ploče "Shakin' With Linda" (Digital Sound Carriers, London 2002.) to je drugo za redom izdanje grupe za inozemnog izdavača. U jedinom ovogodišnjem medijskom nastupu, Romeo se vrlo otvoreno osvrće na karijeru svoje grupe te iznenađujuće rezignirano i razočarano komentira domaću rock'n'roll scenu. Kao da je svu energiju i entuzijazam ostavio na svojim albumima…..

1. Čime se baviš zadnjih dana?
Ničim specijalno. Ako mislite u vezi muzike, slušam neke nove bandove kao White Stripes, Yeah Yeah Yeahs, Strokes , The Kills, BRMC ..
2. Kako je kazeta "Take the World as it comes" dospjela do Amsterdama i izdavačke kuće "No Brain Records"? Tko je najzaslužniji za reizdanje kazete na vinilu?
Priča o tom izdanju ide u 1988, kada je Franjić objavio album na kazeti, a cura koja sada živi i radi u Nizozemskoj (No Brains Rec) je to kupila. Tada je živjela u Sarajevu i postala fan Spoonsa ... i to je to.
3. S druge strane, vinilna singlica "Shakin with Linda"objavljena je u Londonu za "Digital Sounds Carriers". Kako je došlo do toga?
To je posljedica moje želje iz sredine sedamdesetih da imam singlicu u Londonu, kada sam mislio da singlica u Londonu istovremeno znači i uspjeh u svijetu. Ta želja mi je ostvarena. Singlica u Londonu, ne i uspjeh u svijetu. Za detalje trebamo zahvaliti Borisu Popoviću ("šef" izdavačke kuće Carnival Tunes; idanja HC Boxera, Zhela, Lunara..), on je to omogućio.
4. U nadahnutom tekstu uz dva posljednja vinila, upravo Boris Popović napominje da The Spoons ne planiraju apsolutno ništa prije početka 2004. godine. Zašto? Tko trenutno sačinjava grupu?
Zato jer sam rasformirao band početkom 2002. Grupu nitko ne sačinjava.
5. A što planiraš sa grupom početkom 2004. ?
Napraviti reviziju dosadašnjih radova i vidjeti što dalje. Ako treba možemo uzeti bubnjara i nešto snimiti, ali je pitanje koliko to sve skupa ima smisla. Možda smo sve rekli, a možda i ne, većina bandova naše generacije je odavno potrošena i sad tezgare, treba možda na vrijeme stati i započeti nešto novo ako osjetimo da je vrijeme za to.
6. Da li imaš podatak koliko je ljudi tijekom postojanja grupe prošlo kroz Spoonse? Da li si povezan i dalje s njima, znaš li gdje su i čime se bave?
Podatke imam ali to sad nije bitno. Samo Brunetto Subiotto se bavi glazbom i pjeva u jednom slovenskom sastavu (Hic At Nunc). Mislim da nakon svih ovih godina mogu zaključiti kako Spoonsi nisu bili baš jedinstven band, nismo se nešto specijano ni svađali ali još manje smo se družili. Problem je taj što smo Spoonse formirali relativno kasno, 1988 kad smo već imali neke godine i zrelost (dosta propalih bandova iza sebe), i sve u svemu tehnički smo super svirali, a to je ponekad mana jer gubiš na izrazu, na originalnosti. Možeš sve odsvirati pa ne znaš što bi. Zato smo vrludali u konceptima, što je i dobro jer svaka naša ploča je različita, za razliku od većine naših bandova koji tupe jedno te isto iz ploče u ploču dok se ne raspadnu.
7. Zašto je namjerno prisutna tolika zastupljenost vinila u diskografiji The Spoonsa?
Da odmah budemo na čisto, ja više volim CD od vinila, jer se bolje čuju i mislim da ljudi koji tvrde suprotno imaju loše CD playere ili su freakovi vinila ili su staromodni. A i ponuda je bolja, u sedamdesetima smo imali bezvezna izdanja na pločama, koja nemaju veze sa pravim zvukom kakav je na masterima; uzmite bilo koji band, Velvete npr. Tek sa najnovijim izdanjima na CD-ima javnosti je postao dostupan i originalan zapis zvuka iz tog vremena. Ploča "Take The World ..." je objavljena na vinilu jer se to tako radi u Nizozemskoj, tamo se to kupuje upakirano u vinil jer su snobovi.
8. Vezano uz prošlo pitanje, kakva je tvoja privatna fonoteka, s koliko izdanja i na kakvim nosačima zvuka? Možeš li nabrojiti nekoliko najomiljenijih grupa ili albuma po tvom izboru?
Imam 600 CD-ova, 500 ploča i 500-tinjak albuma na kazetama. A nemam više meni neke omiljene i drage bandove, ta se mistika negdje rastopila i nestala.
9. Za The Spoons je u "Enciklopediji hrvatske pop i rock glazbe" navedeno - "Začarani mitologijom, ikonografijom, zvukom i izgledom garage punk i psihodeličnih sastava šezdesetih grupa The Spoons je odgovor na garage punk/rock revival koji je tijekom osamdesetih godina bio prisutan na američkoj neovisnoj sceni…" Kako bi ti opisao stvaralaštvo The Spoonsa, kamo smještaš grupu unutar svjetskih glazbenih obrazaca/ smjerova / scena?
To je Aleksandar Dragaš lijepo sročio i mislim da tome ne treba ništa dodavati.
10. Uz diskografiju The Spoonsa često su od strane recenzenata bili navođeni uzori/utjecaji grupa poput Sonics, Swamp Rats, The Seeds, NW Wailers, Flaming Groovies… da ne nabrajamo. Možeš li nam ti reći da li uopće postoje neke grupe/autori za koje se može reći da su utjecali na zvuk i stvaralaštvo The Spoonsa i koja su to imena?
To su upravo ti koji su nabrojani.
11. Slažemo se sa konstatacijom da su The Spoons grupa sa kultnim statusom i nekomercijalan band, za "glazbene sladokusce". No imamo dojam da ste tijekom karijere uvijek bili bolje prihvaćani izvan Hrvatske. Koji su, po tvome mišljenju razlozi tome?
Zna se - ako nisi iz Zagreba nemaš šanse u Hrvatskoj, zato smo imali šanse u Sloveniji.
12. Postoje li nastupi za koje smatraš da predstavljaju vrhunske trenutke u koncertnoj karijeri The Spoonsa, gdje su se održali i kada? Sjećaš li se nastupa Spoonsa u klubu Ex u Kuršancu pokraj Varaždina 21. srpnja 1994.?
Da, bilo je odličnih koncerata, u Hrvatskoj prije rata uglavnom, kasnije su odlične svirke bile vezane za neke druge zemlje, za Njemačku ili Nizozemsku. Sjećam se koncerta u Varaždinu ali ne baš najjasnije. A što se tiče nastupa mene su uvijek više veselili nastupi izvan Hrvatske, nema veze da li je koncert u Trstu, Amsterdamu , Ljubljani ili Beču . I Zagreb prije 90-te, bio je to odličan grad u to doba.
13. Kad govorimo o poznatijim imenima s pulske scene, Gustafi su u zadnje vrijeme iznimno koncertno aktivni, Messerschmitti su izdali novi CD, i eto, pridružili su im se i Spoonsi reizdanjem prvog albuma. Može li se reći da se vraćaju dani kad je Pula bila među najintrigantnijim r'n'roll gradovima u državi?
Pula je pušiona i Hrvatska je pušiona, ništa se ne vraća nego odlazi i ono malo dobrog što je ostalo. Nema tu nikakve scene, ljudi su izbedirani i nemaju volje raditi bandove, zato i mi nemamo bubnjara. Nikoga više nije volja svirati i publika ne dolazi na koncerte kao prije. Imaš samo turističko ljeto i reklame u medijima, pa se čini da se nešto zbiva ali to je privid, pokušaj da se utrži nešto preko ljeta.
14. Pratiš li ostalu domaću glazbenu scenu?
Problem Hrvatske scene je da nije dovoljno originalna, mislim na urbanu glazbu a ne na narodnjake i etno, a nije originalna zato jer su glazbenici uglavnom dobri instrumentalisti bez ideja za neki svoj izraz. Ako i imaju neke ideje pod pritiskom su da su strani bandovi bolji pa se to svodi uglavnom na lošije ili bolje kopiranje uzora iz svijeta. Tako je bilo u šezdesetima a tako je i danas. Nema tu originalnosti koju posjeduju strani bandovi nego se radi po pravilu iz nekog straha da to ne bude loše ili da neće biti prihvaćeno. Na kraju produkt su kvalitetni "gaža" bandovi, koji glume nešto na televiziji i sviraju prigodno na biker festivalima i tome slično, na najbezveznijim mjestima jer ne postoje bolja. Kad osjete honorar onda se okupe. A na kraju, da nema Slovenije odavno bi propali. Bilo je i originalnih sastava ali to je vezano za osamdesete godine, prvi albumi Kazališta, Azre, Filma ili za kraj osamdesetih uz Psihomodo, Spoonse, Majke, Idiote, Messerschmitte i još neke, to su ta djeca šezdesetih ... i to je bilo to. U Hrvatskoj se ne mogu pojaviti mladi bandovi kao što su Yeah Yeah Yeahs ili The Strokes.
15. S obzirom da je ovo E-mail razgovor za Varaždinske možeš li nam na kraju reći da li si i koliko si imao razgovora tijekom 2003.?
Tijekom ove godine nisam ništa poduzimao u vezi banda; kao što sam rekao više ne sviramo od prošle godine, a i nisam znao kad će ta ploča biti, izlazak je kasnio kao što je to uvijek i običaj… A i kad je izašla meni to više nije značilo toliko kao nekada, onda kad smo svirali, u ono vrijeme. Ipak su to snimke iz nekog drugog vremena, to je odlična ploča zaista, ali meni to više nije toliko bitno.
16. Ako smo nešto zaboravili…
Zaboravili ste da u Hrvatskoj nema Rock And Rolla i da ga još dugo neće biti, i da je uzaludno pokušavati stvoriti u medijima ono što ne postoji, barem što se glazbe tiče ... ali nikad se ne zna, možda nas sve čeka neka bolja budućnost.

okhrk // 08/08/2003