"Ronioci" (Zvuk Močvare, '03) četvrti je i po mnogima (i nama) najbolji album "veterana" zagrebačke off-scene, grupe
Šumski. Kako su već godinama sudionici domaće neovisne i manje neovisne scene, ali nekako uvijek udaljeni od glavnih svjetala pozornice, "Ronioci" je za Šumske možda prava prilika da izrone iz pozicije u kojoj se nalaze. A moguće da to ni nije njihova osnovna želja. CD za kojeg Ante Perković u recenziji navodi: "... ključna pobjeda "Ronioca" je konačno pomirenje pop elemenata (ne shvatiti doslovno) i eksperimenta, što nas dovodi do istovremeno hrabrog, netipičnog i vrlo slušljivog, na trenutke plesnog (shvatiti doslovno) albuma." razlog je da smo za razgovor zamolili basistu te ujedno osnivača grupe, Kornela Šepera, jednog od tri lika koji su zaronili u svoj Šumski svijet i izronili sjajan album kojeg svakako trebate upoznati.
Za one koji ne znaju, od kada Šumski postoje, dokle će postojati (ne shvatiti doslovno) te koji je trenutni postav? Koliko ste albuma snimili i izdali i tko je trenutno u grupi.
Bend postoji od početka 1991. godine, a postojat će do onda kada prestanemo postojati (ne shvatiti doslovno). Snimili smo i izdali 4 albuma - 2 na kazetama (Lov na vile i Safari) i 2 na cd-u - Baba spava i Ronioci. U grupi smo trenutno Jura, Viktor i ja (Kornel).
Kako ste postigli da vam se koncerti organiziraju u inozemstvu? Na koji način HR grupa može postići slično? Ima li recepta?
Slali smo snimke organizatorima koncerata, pa smo onda s nekima uspjeli nešto i dogovoriti. Nije to baš neko postignuće, jer sviramo jako rijetko van Hrvatske, osim u Sloveniji gdje nas često zovu. Inače, vrlo je teško svirati u inozemstvu. Da bi se pokušalo potrebno je biti ozbiljan, uporan, svirati zanimljivu muziku koja nadilazi isključivo lokalne okvire i slati užasno puno ponuda na sve strane. Naravno, ni to nije garancija za uspjeh. Mi smo bili zadnji put na dvotjednoj turneji prošle godine u Danskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji i super nam je bilo.
Iako su tekstovi vaših pjesama većinom podređeni glazbi/ugođaju/cjelovitom dojmu Šumskih, s obzirom na činjenicu da dolazite iz Hrvatske, zanima nas kako ste prihvaćeni kad nastupate izvan granica, te, po vašim riječima, na koji način glazba po vama može nadrasti jezične/kultorološke i ostale "barijere"?
Nadamo se da je naša glazba dovoljno zanimljiva da nepoznavanje hrvatskog jezika kod stranaca ne izaziva probleme. Meni osobno je muzika bitnija od teksta, pa se ne opterećujem time da ne razumijem o čemu pjeva neki strani bend ako mi je sam po sebi dobar. Glazba može nadrasti jezične i kulturološke barijere izvornošću i originalnošću i u tom smislu je za bend dobro da pjeva na svom jeziku.
Pošto na svim albumima Šumski broje 3 člana (gitara, bas, bubanj) što se instrumentacije tiče, nadgradnja u studiju je uvijek prisutna, no, jeste li ikada imali potrebe/želje "ušumskiti" još pokojeg člana/instrumentalistu ili je broj 3 (po nekima idealan broj za band) vaš standard?
Nije nas uvijek bilo 3. Prvu godinu dana s nama je drugu gitaru svirao Javor Jeić koji je poznat kao autor špice za Dnevnik i autor svih stvari grupe Stampedo. Prije dvije godine smo godinu dana svirali s analognim sintesajzeristom Hrvojem Nikšićem koji je i svirao na našem zadnjem albumu. Često smo imali potrebu proširiti postavu s dodatnim ljudima, ali teško je naći prave ljude, pa smo uglavnom trojica, što isto nije loše.
Zajedno ste 13 godina, vježbate, snimate, trudite se i stvarate nove materijale, a s druge strane situacija u zemlji je takva da se i nema gdje puno svirati, dakle ni provjeriti interakciju s publikom i zaraditi nešto. Na koji način ste vi ipak uspjeli pomiriti te dvije uzajamno povezujuće a tako teško (nekima) ostvarive krajnosti?
Nemamo velika očekivanja, a trudimo se napraviti što više. Sviramo gdje možemo, a sve pare koje zaradimo ulažemo u bend, dakle ne zarađujemo, jer je to nemoguće i ne očekujemo to.
Kada ste počinjali, po gradu, po zidovima na najrazličitijim mjestima bio je sprejem uz pomoć šablone ispisan vaš logotip. Otkud vam ta ideja i koliko je koristila u predpredstavljanju šumskih. Znate li da je grupa CLASH izvela nešto slično?
Tada smo bili mladi i nadobudni i htjeli smo svima reći da postojimo. Kako je naš logo vrlo simpatičan grafit je bio prava prilika.
Uzori?
Nemamo neke uzore koji su presudni za ono sto sviramo. Ima različitih bendova koje volimo. Meni se sviđaju npr. El Guapo, Blurt, Captain Beefheart, Mari Boine. Novi album od Einsturzende Neubauten je odličan.
Ronioci su nastali (kao i prošli album) u studiju Bojana Kotzmutha, KOZMO. Na koji način ste realizirali snimanje, čini nam se da ste uz određenu dozu prijateljstva s Bojanom u njegovom studiju imali neograničene vremenske uvjete i puno mogućnosti rada, eksperimenta. Je li tome tako i koliko ste zadovoljni samim konačnim zvukom?
Zadovoljni smo zvukom i vrlo je ugodno raditi u Kozmu, jer su to ljudi koji znaju raditi i imaju široke poglede na glazbu, što je jako bitno pri radu u studiju. Nismo imali neograničene vremenske uvjete u studiju, ali su nam je Bojan izašao u susret u svakom slučaju.
Kako objašnjavaš činjenicu da unatoč 3 albuma, iznimnoj popularnosti u neovisnijim, subkulturnim miljeima scene, neospornoj sviračkoj i autorskoj zrelosti do sada niste postali dionicima onog dijela scene koji se uvjetno naziva pop, a realno gledajući zarađuje novac isključivo od svoje glazbe (nastupi, gostovanja na TV, izvođački tantijemi, …)?
Ne opterečujem se time.
"Shangai core balkan pop disco moscow spagetti rock" ili pak "analogni rock iz šume Striborove" i tome sličo - uglavnom stoji uz tekstove o vama. Je li to zafrkancija ili objektivnost, kako bi se vi sami odredili?
Od samog početka smo se i sami poigravali s nekim polu-izmišljenim žanrovskim terminima koji opisuju to što sviramo. Stvar je u tome da ne sviramo neki određeni žanr pa je teško ukratko reći što sviramo, iako bi se širem smislu moglo reći da je to alternativni pop.
"Tekstovi pjesama donose intiman, osoban ugođaj uz neizbježne maštovite igre riječi i asocijacija", glazba je takva kakva jeste - kako, kojim redoslijedom nastaju vaše pjesme?
Prije su pjesme nastajale uglavnom na probi, dok smo improvizirali. Već dugo vremena Jura piše tekstove i smišlja rifove koje na probi uobličavamo u muziku.
Kakvu ulogu ima grad Zagreb u zvuku Šumskih? Što za vas predstavlja i znači Zagreb?!
Zagreb je grad u kojem živimo i koji nam je ok. Ulogu u zvuku Šumskih ima takvu da je zvuk Šumskih nastao baš u Zagrebu.
Možeš li izdvojiti najbolje pjesme s dosadašnjih albuma?
Psycho-country, Sakupljači bilja, Cvrčak se budi, Prebacivač, Laguna, 3 kućice, Partizani, Jasques Tati ide na more, Baba spava, Mali sat, Ubićemo, Sayonara, James Brown, Ronioc, Odlazak se odgađa, Ako misliš da si brz...
Očekujete li ikakvu "službenu" potvrdu kvalitete "Ronioca" (glazba, aranžmani produkcija, dizajn - Porin, Crni mačak i sl?)
Ne razmišljamo previše o tome. Prijavili smo se za Porin, ali nismo nominirani. Navijali smo u startu za Mancea, koji je i zasluženo nominiran za nagradu za najbolji alternativni album.
Očekujete li nakon objave "Ronioca" rast potražnje za vama na HR koncertnom "međuprostoru" - porast eventualnih svirki u HR? Je li to moguće i ima li se gdje svirati?
Uvijek nakon što objavimo album se poveća interes organizatora za naše koncerte, ali to su prilično mali razmjeri, pa ne očekujemo ništa posebno. Album smo nedavno promovirali u Sloveniji, a promocija u Močvari je bila jako uspješna. Imali smo i 3 odlična gosta koji su učestvovali i na albumu - Svena, Pavlicu i Stanka. U Hrvatskoj je jako malo mjesta za svirati, u Sloveniji puno više.
Gdje vidiš Šumske unutar cjelokupne domaće glazbene scene i tko po tebi s domaće off-scene ima kvalitetu koju bi vrijedilo provjeriti?
Vidimo se kao bend koji vrijedi provjeriti. Treba provjeriti i Mancea i Polja lavande.
Klub Močvara i vaš udio u radu?
Ja sam jedan od voditelja kluba, a ostali iz benda su podržavaoci iz sjenke. Močvarina izdavačka kuća Zvuk Močvare nam je izdala zadnji album Ronioci.
Što se trenutno događa s KEKERE AQUARIUM, izdavačkom kućicom koju vodiš?
Spava.
Poruka Šumskih za ljude koji još nisu "zalutali" unutar njihovog područja (nisu vas imali prilike slušati)?
Evo jedne stare pjesme za kraj koju je napisao naš bivši član Javor kojeg ovog prilikom pozdravljamo:
Ti mi ličiš baš na cvrčka
Reče mornar s glavom hrčka
Bum! Tres! Pras!
Nestade ga u taj čas!
okhrk // 02/06/2004