U zagrebačkom klubu KSET, 23. siječnja 2003. održan je koncert prestižnog europsko-američkog improvizatorskog trija "The Thing", kojeg je osnovao švedski improvizator, saksofonist, multi-instrumentalist & dirigent Mats Gustaffson s dvojicom Norvežana: kontrabasistom Ingebrigtom Haker-Flatenom & bubnjarem Paalom Nillsen-Loveom. Mats Gustaffson poznat je zagrebačkoj publici & od ranije, kao & spomenuti Norvežani koji na popisu stalnih suradnika imaju Kena Vandermarka, Pata Methenyja & Jeba Bishopa. Nakon trogodišnjeg djelovanja & glazbenog stvaranja u hommage pokojnom afroameričkom trubaču & multi-instrumentalistu Donu Cherryju, "The Thing" prerasta u kvartet s dolaskom trubača & multi-instrumentalista Joea McPheeja. Njihov drugi CD, "She Knows" objavljen je na mladoj & agilnoj etiketi "Crazy Wisdom", koja široj javnosti predstavlja suvremenu glazbu iz krugova improvizirane glazbe, bluesa & klasične glazbe, u kombinacijama koje nakon pristojnog odaziva publike tek čekaju svoj kritički happy end. Stilsku raznovrsnost & pristup "Crazy Wisdom" prepoznali su & čelnici "Universal Music", te su preuzeli njihovu distribuciju, tako da je njihova izdanja moguće nabaviti & u nas, posredstvom "Aquariusa".

Na programu kvarteta, svoje su mjesto našle originalne Cherryjeve kompozicije, kao & "Baby Talk" gitarista Jamesa Blooda Ulmera, "Down By The Water" PJ Harvey & svevremena "Lonely Woman" Ornettea Colemana.

SLSNBMN: Vaš afinitet prema glazbi Dona Cherrya dte iskazali već 1995. kad ste u duetu s bubnjarem Hamidom Drakeom objavili CD "For Don Cherry". Što vas privlači Cherryjevoj glazbi: prvo ste mu posvetili album, a sad & improvizirate na njegove skladbe?

mg~ Don Cherry & njegovo djelo je glavno nadahnuće za mene kao & za ostatak benda. Tako da pokušavamo ostvariti neke verzije njegove glazbe. Mislim da je previše podcijenjen u povijesti jazza. Važan je barem kao najveći Ornettijanac, ako ne ništa drugo. Važan je & za situaciju s glazbom u Švedskoj, u kojoj je dugo vremena živio. Njegov je učinak neizmjeran & snažan. Mislim da je njegova ostavština ono za što se treba dobro pobrinuti.

SLSNBMN: Zaljubljenici u glazbu, glazbenici & kritičari slažu se da je njegov doprinos raznolik: po otvorenoj strukturi kompozicije, kao & prihvaćanje mnogih svjetskih glazbi. Svirao je & afričke instrumente. Da li biste što dodali?

mg~ Mislim da je presudan njegov pristup & spremnost da iskuša povezati raznorodne stvari: bilo da je riječ o afričkoj ili indijskoj, laponskoj, američkoj ili afro-američkoj tradiciji. Sve bi to potrpao u kantu, promiješao & nešto bi izišlo van. Mislim da to vrijedi za sve nas. Imamo potrebu da probavamo & budemo otvoreni, proučavamo razne tradicije & ostvarimo nešto osobno, po čemu nas se poštuje; & u tom, bio je pionir. Mislim da je bio važan na mnogo raznih razina. Uveo je slobodnu improvizaciju u Švedsku u vrijeme kada nitko nije znao što ona zapravo jest; nitko! & uspijevalo mu je ostati otvoren, cijelo to vrijeme.

SLSNBMN: Volio je surađivati s muzičarima raznolikih estetika, poput Sonnyja Rollinsa, Charlieja Rousea & Alberta Aylera...

mg~ kao & s Rip, Rig & Panic, Mandingo Grass. Što je, u biti, bilo lako.

SLSNBMN: Spomenuli ste laponsku glazbenu tradiciju. Iskoristit ću priliku da mi kao Laponac porijeklom opišete laponsku narodnu glazbu.

mg~ U laponskoj narodnoj glazbi koristi se samo glas. Teško je odrediti parametre glazbe. Riječ je o usmenoj predaji, samo pjevanje je vrlo monotono. Pjesme mogu biti o svačemu: o jelenima, o vjetru ili o ljudima u selu.

SLSNBMN: Prilikom izvedbe vaše skladbe Hidros one - za devet improvizatora & dirigenta, u zagrebačkom KSET-u s Nu Ensembleom, na tišim ste dijelovima bili nezadovoljni žamorenjem publike. Da li ste u situaciji svoj rad ikad prezentirati u prostoru koji odgovara potrebama takve produkcije?

mg~ Nije nužno da se ljudi u potpunosti koncentriraju na tihim dijelovima, no bitno je da slušaju što se događa. U situaciji kada sviram u manjim sastavima, kao ovim večeras, buka mi toliko ne smeta, jer sam koncentriran na druge stvari.

Ostatak intervjua ovdje.

ralph djavi // 27/01/2009