Orphan Society se nakon godinu dana hibernacije vraćaju na scenu velikim povratničkim koncertom u KSETu (29/05), gdje najavljuju neviđeni spektakl za gledatelje. O tome i o svačemu drugome pričali smo s Orphanom G, šefom i gitarištom benda.

Tko su Orphan Society i odakle ideja za imenom?

Orphan Society je rock bend iz Zagreba, koji smo osnovali ja i Zadranin Tonči Janković početkom 2005., nakon što smo se obojica vratili iz Rumunjske, gdje smo se upoznali! U početku smo samo znali da želimo svirati autorski rock pa smo stilski dosta vrludali, no kada je krajem 2006. starog bubnjara za bubnjevima zamijenio još jedan Zadranin, Damir Medić, u tom trenutku smo počeli precizno artikulirati vlastiti glazbeni izričaj. Orphan Society je danas bend koji svira malo tvrdji alternativni rock s primjesama progresive. Ime bendu sam dao ja, a zašto bas Orphan Society, to ću reći jedom kad Orphan Society vise ne bude poštojao. Inace, Orphan Societies u SAD-u predstavljaju institucije za zbrinjavanje djece bez roditelja.

Da li ste prije Orphan Society svirali po drugim bendovima i kojima?

Sviram gitaru, pa cini mi se oduvijek! Krajem 90-ih sam bio vokal benda HighWay, koji nikada nije ozbiljno zaživio, ali su neke ideje iz tog razdoblja utkane u Orphan Society! Bubnjar Damir je prije svirao u punk rock bandu Sketch te je takodjer bio jedan od suosnivača kultnog zadarskog benda Branko, koji nažalost vise ne poštoji. Pjevač Josip je srpski Hrvat, dakle srpski državljanin, koji u Zagrebu studira, on takodjer u Srbiji ima jedan side bend naziva Prepreka na desnoj traci, koji je trenutno u stanju hibernacije. A klavijaturist/basist Tonči je oduvijek svirao po nekim manje poznatim bendovima kao pridruženi član, ali je tek u Orphan Societyu sav njegov talent došao do punog izražaja.

Nije Vas bilo neko vrijeme. Zašto? Te tko ili što se promijenilo otada u Vasim zivotima?

Da, nije nas bilo godinu dana. Razlog je bila teška bolest koja me je iznenada skrpala negdje u ovo vrijeme prošle godine. Imao sam kongestivno zatajenje srca, srčani mišić mi je bio uništen! Od toga je umro i Jim Morrison, to je bolest od koje se umire ili ti transplantiraju srce pa te nekako spase. Ja sam bio te sreće da Bog izgleda ima neke planove sa mnom pa sam se nekim čudom sam od sebe
regenerirao. To se dogadja, ali vrlo rijetko i medicina nema suvisle odgovore kako je to moguće! Ne moram vam reci da sam od militantnog ateista postao veliki teist i počeo sam cijeniti život i sve one male stvari koje čovjek ne primjećuje dok mu se ne dogodi takvo jedno iskustvo! I na ostale članove benda je to moje iskustvo ostavilo dubok trag.

Opišite Vašu muziku u par riječi?

Dakle kao što rekoh, Orphan Society je bend koji svira tvrdji alter rock s primjesama progresive, a to se ponajviše očituje kroz, po meni vrlo originalno spajanje moje hard rock gitare i Tončijevih
pinkfloydovskih klavirskih melodija. Tu su još i čvrsti Damirov bubanj te vrlo dramatični stihovi na Hrvatskom. Jedan nas fan iz Vukovara je jednom zanimljivo primijetio da sve naše kompozicije prožima jedan čudan, dramatičan mood. Sve se to vjerojatno izrodilo iz toga što smo Tonči, Damir i ja po pitanju glazbe koje slušamo ponešto različitog ukusa. Tonči je pinkfloydovac, Damir hardkoraš, a ja punk rocker i prije svega grunger. Zašto ste se odlučili vratiti?

Mi se u biti sada ne vraćamo, jer nismo nikada ni prestali poštojati. Orphan Society je cijelo ovo vrijeme dok nas nije bilo na pozornicama, marljivo radio u garaži. Razlog našeg izbivanja s pozornica je bio taj što su meni kardiolozi branili nastupe. Medjutim mislim da nam je ovo razdoblje od godinu dana ustvari trebalo, jer smo sada izbrusili svoju svirku do krajnjih granica. Mnogim demo bendovima bi preporučio išto, bez obzira branili im kardiolozi nastupe ili ne, da se zatvore godinu
dana u garažu i vježbaju. Nakon godinu dana bi imali puno vise dobrih bendova nego što trenutno imamo.

Što mislite o današnjoj sceni općenito?

Znaš što ću ti reći, u Hrvatskoj se dobri rock bendovi mogu izbrojiti na prste jedne ruke! Zašto je to tako? Jednostavno zato što od sviranja rocka u Hrvatskoj vise danas nema ama bas nikakve koristi, pa se klinci umjesto da sviraju i unapredjuju svoje skladbe i samu svirku, uglavnom zadržavaju samo na dobrim idejama te pored benda još idu na faks ili rade u nekom skladištu, a rock je posao kao i svaki drugi, ako se u potpunosti ne posvetiš tome, tada ne možeš očekivati dobre rezultate. Poručio bih svima onima koji sad osnivaju neki bend da ako se žele domoći novaca i zgodnih žena, tada neka idu igrat nogomet. S druge pak strane poznati rock bendovi već po deset godina sviraju iste pjesme ili pak rade nešto, ali ustvari žive na slavi albuma s početka karijere. Dakle vrh je u vrlo lošem stanju, a demo baza iz koje bi se trebali regrutirati novi bendovi u još gorem. Tu vjerojatno leži i dio onog vječno spominjanog problema, zašto mladež sluša cajke!

Da li bi izdvojio neki bend ili bendove za koje smatraš da su zasluženo pri vrhu ili ima još nekih koji "kopaju" al nikako da dodju so vrha, a kvalitetom odskaču od drugih!?

Po meni, trenutno najbolji hrvatski demo bendovi, uz Orphan Society su zagrebački Dosh Lee i riječka Carmina Puttana. Oba benda, uključujući i nas, osim što pjevaju na hrvatskom, imaju sve što jedan kvalitetan demo bend treba imati, gotov repertoar solidnih autorskih pjesama, dobro zvuče uživo i imaju ambicija napravit nešto vise od sviranja u vlastitom kvartu. Nitko od nas još nije napravio značajniji dogovor s nekim izdavačem, medjutim, ne znam za njih, ali mi u Orphan Societyu
smo toga u startu bili svjesni. Doslovno nas je bas briga za izdavače, upravo smo u procesu prikupljanja četiri tisuće eura i na jesen idemo snimat nas prvi album, naziva Gehena, koji ćemo
najvjerojatnije objavit za download na našem web siteu, a izdavači neka izdaju Severinu, jebala ih ona, pa se onda nek čude kak klinci slušaju cajke. Tonči i ja nismo osnovali Orphan Society da bi se
domogli novca, slave ili žena, taj bend je nasa terapija i nasa sudbina, a to što nas izdavači samo tapšaju po ramenu, to nas ni malo ne sprječava da ostvarimo ono što smo naumili. To bi poručio i svim ostalim demo bendovima!

Zašto Vas nema na demo festivalima, koji su se u zadnje vrijeme rasprostranili (Novi zvuk u Saxu, Minival u Tvornici, iDEMO fest u Boogaloou, pa već tradicionalni A&M u Puli, HGF u Zaboku...)? Mislite li da ti festivali uopće mogu pomoći bendovima u usponu?

Na neke od tih festivala smo bili pozvani, ali smo nažalost poziv morali odbiti, jer smo dugo pripremali nas povratak i sve ovo što ćemo 29.05. izvesti u Ksetu. Prije smo slali prijave na neke od ovih tradicionalnih festivala, ali smo uvidjeli da to nema smisla, budući da neki od bendova koji su tamo nastupali su višestruko lošiji od nas u sviračkom, kao i u izričajnom smislu, a nasu prijavu vjerojatno nitko nije ni pročitao. Skužili smo da tu nešto ne štima. Uzdaj se use i u svoje kljuse!

Što mislite o Myspace servisu, na kojeg niste ni Vi ostali imuni. Da li su s time bendovi dobili veće mogućnosti za proboj na svjetsku scenu?

Ne samo MySpace, već i druge stvari, poput Erabugs-portala demo bendova, kao i sam Internet u cjelini je otvorio ogromne mogućnosti promocije, kojih prije nije bilo. U tom smislu smo mi koji sada
sviramo puno povlašteniji od onih koji su svirali prije 30 godina, ali s druge strane, neki bend prije nisi mogao slušati doma, ako nisi kupio ploču. Što se pak proboja tiče, ako imaš dobar bend, koji ima
dobre pjesme, tada ces kad tad isplivat na površinu i bez Interneta, a ako ti je bend loš, tada ti ni 100 Internetova neće pomoći! Proboj nekog domaćeg benda na svjetsku scenu? Mislim da je moguć, ali vise volim čut domaći bend koji pjeva na hrvatskom, jer mislim da mi, koji smo odrastali u kvartovima Zagreba, Splita, Osijeka ili Rijeke puno bolje možemo reci što osjećamo na hrvatskom nego na engleskom. Pjesme na engleskom bi trebali ostaviti klincima koji su odrastali u kvartovima New Yorka, Londona ili Bristola!

Što se spremili za Vas povratnički koncert u KSETu?

Sve što se dosad znalo o nama može se lagano zaboraviti. U Ksetu ce se moći vidjeti jedan potpuno novi, višestruko poboljšani Orphan Society. Na kraju krajeva tu je i novi pjevač, kojeg sigurno ne bi pustili u bend da ne pjeva puno bolje nego što sam ja pjevao. Posebno za ovu prigodu na sceni ce nam se pridružiti vokalna solistica Alena Orović, koja ce s nama otpjevati jednu nasu pjesmu i violončelist Matej Hoyt, koji ce odsvirati s nama cak tri naše skladbe. Sve ce biti začinjeno posebnim scenskim nastupom i videoprojekcijama koje je po motivima naših pjesama snimila i sastavila mlada ekipa KALUP Productiona. Mislim da ne moram govoriti da smo se mi u proteklih godinu dana usvirali do beskonačnosti. Sve u svemu, ako nas ne pojedu trema i emocije što nas godinu dana nije bilo na pozornici, mislim da bi oni koji 29.05. budu u Kset, mogli još dugo vremena pričati o tom što su tamo čuli i vidjeli!

Poruka?

Svima koji su ovo pročitali bi poručio neka slobodno vjeruju, sve je moguće! Ja sam prije godinu dana ležao na smrtnoj postelji, a evo me sada, jaci no ikad, pripremam se za ulogu gitariste jednog dana
najjačeg hrvatskog rock benda! Dakle slijedi svoj san i Bog ce te nagraditi, u to možeš biti sigurna/siguran! I da, vidimo se 29.05. u Ksetu!

pedja // 26/05/2008