Šareni dućan je nakladnik ali i dućan iz Koprivnice većinom glazbenog usmjerenja. Kako će se izdanja ove naklade predstaviti na ovogodišnjem DORF-u, red je da Krunoslav Jajetić, glavni i odgovorni ponešto kaže o svemu tome...

Tko ili što je ŠARENI DUĆAN i kako je sve počelo?

Šareni dućan smo moja žena Saša i ja. Dućan ko dućan smo otvorili 1993. a izdavaštvom smo se počeli baviti 1997. Po struci sam naftni inženjer i radio sam u INI 10 godina, a onda sam dao otkaz i otvorio knjižaru-papirnicu-CD shop koju smo zbog šarenila artikala nazvali Šareni dućan. Stari mi je radio u knjižari cijeli život i valjda sam preko njega zavolio taj posao, a glazbu sam manijački slušao i pratio još od osnovne škole. Kasnije sam radio kao DJ (rock usmjerenja) u disco klubu i na radiju, skupio par tisuća ploča... skupljao sam i stripove i polako počeo s knjigama...

Koja je bila prva knjiga koju ste objavili?

Povodom koncerta Nicka Cavea u Zagrebu 1997. objavili smo njegovu knjigu pjesama King ink 2. Ideja da se počnem baviti izdavanjem knjiga ima začetke u glazbenom izdavaštvu kad sam s prijateljima imao nezavisnu diskografsku firmu Blind Dog Records. Prije toga sam koprivničkim novovalnim bendovima organizirao i objavio kazetu KC ROCK 82, a kasnije s prijateljima i KC ROCK 83. Upravo pripremamo te materijale da ih objavimo zajedno na CD-u.

Kakva sve izdanja i knjige se mogu pročitati u ediciji Šarenog dućana?

Knjige koje objavljujemo mogle bi se svrstati u neku ladicu pop kulture - radimo knjige koje imaju veze s glazbom, filmom, stripom, a u posljednje vrijeme ima i par "kulturnijih" naslova iz sfere umjetnosti i kazališta. Naslove biram po nekim svojim kriterijima iz područja koja me zanimaju - nije mi bitno jesu li na top listi ili nisu, nego da mi se sviđaju i da bi ih želio čitati. Onda računam da ima bar 500-600 ljudi u Hrvatskoj koji imaju sličan ukus, što se pokazalo točnim i na taj način smo prodali skoro sve knjige, a neke i doštampavali.

Da li postoje neke knjige koje su Vam najdraže i koje biste izdvojili ispred ostalih?

Osim knjiga iz područja glazbe, izdvojio bih Tatarsku pustinju - jednu od najboljih koje smo objavili, ali nažalost i jednu od najlošije prodavanih. Drag mi je i Rashomon jer sam knjigu kompilirao uz pomoć prevoditelja Vladimira Devidea, kojeg sam nazvao kad sam u tv programu pročitao da je Kurosawa snimio film po Akutagawinim pričama. Još bih možda izdvojio, makar mi je to prilično teško, Harmsa i Hamsuna.

Da li postoje neke knjige koje biste željeli imati pod okriljem Šarenog dućana, a još niste uspjeli to ostvariti?

Želio bih objaviti pjesme Toma Waitsa i već duže vrijeme čekamo odgovor od vlasnika prava. Žao mi je što nismo mogli dobiti prava za autobiografiju Johnnyja Casha pa smo uzeli prava za biografiju koja nam je ponuđena koja je OK, ali nije tako dobra. I inače, više volim objaviti riječi i misli samog autora, nego nekog novinara ili pisca koji o njemu piše. Tu se razilazim s većinom fanova koji vole pročitati i malo žutila, a koje autori u svojim autobiografskim bilješkama obično preskaču ili puštaju selektivno.

Što mislite o organizaciji i općenito o DORF-u i da li biste nešto promijenili? Da li ste vidjeli poneki film od prošlogodišnjih ili ovogodišnjih DORF filmova?

Drago mi je da sam uspio vidjeti neke filmove, a nadam se da ću i par ovogodišnjih. O DORFU mislim sve najbolje, kao i o svim izdanjima i manifestacijama koje su vezane uz rock glazbu, i zahvaljujem što ste nas ove godine pozvali kao goste. Veseli me što ste festival uopće pokrenuli i uspjeli u manjoj sredini, kao što je i moja, tako da na neki način zajedno razbijamo ustaljeno mišljenje kako sve zanimljive stvari moraju doći iz Zagreba ili nekog većeg centra.

Hvala i sretno. Drž'te se!

pedja // 01/03/2008