Klavir je uvijek bio dio mene

Od 20. do 22. listopada 2016. u Koncertnoj dvorani "Blagoje Bersa" na Muzičkoj akademiji u Zagrebu održat će se festival Jazz.hr/jesen. Nastupit će međunarodni Justin Kauflin Trio, međunarodni sastav pjevačice Vesne Pisarović s programom "Naša velika pjesmarica" i poljski Pawel Kaczmarczyk Audiofeeling Trio. Čast da otvori festival, ali i sezonu manifestacija Jazz.hr, pripala je američkom slijepom pijanistu Justinu Kauflinu, novoj zvijezdi na svjetskoj jazz sceni koji će na dan koncerta održati i glazbenu radionicu.Kauflin se kao četverogodišnjak počeo baviti glazbom pohađajući satove violine koju je učio svirati Suzuki metodom, da bi se nekoliko godina kasnije posvetio klaviru. Već kao petnaestogodišnjak počeo je profesionalno nastupati. Nakon deset godina učenja klasične violine i klavira, kao srednjoškolac je odlučio svirati jazz klavir i odmah je osvojio kritičare i publiku. Veer Magazine ga je 2011. proglasio jazz umjetnikom godine.

Jazz kao jezik

Kauflinov odnos s mentorom, legendarnim trubačem Clarkom Terryjem, u čijem je sastavu svirao, ovjekovječen je u višestruko nagrađivanom dokumentarnom filmu "Keep On Keepin' On". Zahvaljujući prijateljstvu s Terryjem, zapazio ga je slavni Quincy Jones koji je bio oduševljen njegovim sviranjem i izrazio želju da postane Kauflinov menadžer. Nakon što su potpisali ugovor Kauflin je 2013. i 2014. bio dio Quincy Jones' World Tours, Jonesova ga agentura zastupa i predstavlja diljem svijeta, a Jones producira njegove albume. Producirao je i njegov novi, treći CD "Dedication" koji će Kauflin sa svojim triom predstaviti na zagrebačkom koncertu. Na tom je albumu demonstrirao sklonost prema post bopu, sjajnu tehniku, pristup koji podsjeća na vokalni, te maštovitost i osjećajnost. Ulazak u elitno društvo jazz glazbenika potvrdio je sudjelovanjem na snimanju albuma "Oscar, With Love" posvećenog velikom Oscaru Petersonu, na kojem se pojavljuje uz velikane jazza kao što su Michel Legrand, Ramsey Lewis, Chick Corea, Kenny Barron, Monty Alexander, Hiromi i drugi.

Na koncertu u Zagrebu izvodit će skladbe s albuma "Dedication", jazz standarde, ali i obrade skladbi njemu omiljenih umjetnika koji ne djeluju na području jazza, kao i nekoliko posve novih koje će biti na albumu što će ga snimiti sljedeće godine.

Što će biti tema vaše glazbene radionice u Zagrebu?
Jazz kao jezik te kako razviti vlastiti pristup koristeći taj jezik i tradiciju.

Zašto volite govoriti tim jezikom?
Volim ga jer to je glazba koja mi omogućuje da se bavim svime što sam dosad naučio, da se referiram na sve što sam iskusio. Tada jazz, ali i ono što nije jazz, imaju ravnopravnu ulogu na pozornici. Jazz mi omogućuje da otkrijem i s drugima podijelim spoznaju o tome tko sam zaista. Jeste li zato odlučili biti pijanist?
Zapravo, nikad nisam odlučio postati pijanist. To je uvijek bilo prisutno u mom životu, klavir je uvijek bio dio mene.

Lekcija iz poniznosti

Tko je bio vaš idol kada ste počeli svirati?
Prvi veliki jazz utjecaj na mene je izvršio pijanist Bill Evans. Volio ga je moj tadašnji učitelj klavira pa sam, naravno, to preuzeo od njega. Njegova osjećajnost i istinski demokratski pristup sviranju u trio formaciji i na mene su izvršili ogroman utjecaj.

Kako to da je Harold Mabern, koji je podcijenjen jazz pijanist, utjecao na vas?
Harold je sa mnom podijelio toliko nevjerojatnih iskustava i priče koje su mi dale uvid u živote glazbenika koje obožavam. Također ukazao mi je na to da nitko nikad nije u potpunosti razvio svoje sposobnosti i da nitko nikad nije čuo sve. Neprestano me izazivao, poticao da razvijam svoje sposobnosti prepoznavanja složenih harmonija i pasaža. Tijekom predavanja rijetko je nešto objašnjavao riječima. Sve je bilo sadržano u glazbi. Sve što je bilo potrebno reći, rečeno je kroz naša glazbala.

Kako je bilo raditi na snimanju albuma "Oscar, With Love" posvećenog još jednom vašem idolu - Oscaru Petersonu?
Oscar je glazbeno i privatno bio vrlo blizak s mojim mentorom Clarkom Terryjem. Zahvaljujući CT-ju, s kojim sam u to doba provodio puno vremena, imao sam priliku razgovarati s Oscarom prije nego što je preminuo. To je bio trenutak koji nikad neću zaboraviti. Nakon što je Clark preminuo, Oscarova supruga Kelly Peterson prišla mi je i predložila da sudjelujem u tom projektu. Bio sam iznimno počašćen što sam bio uključen jer Oscar je bio jedan od onih rijetkih kompletnih glazbenika. Ispoljavao je nevjerojatan spoj moći i osjećanosti, profinjenosti i duše. Poput Clarkea, Oscar je kroz svoju glazbu isijavao čistu radost.

Zašto je prijateljstvo s trubačem i vokalistom Clarkom Terryjem bilo važno za vaše kreativno djelovanje?
Poznanstvo s Clarkom nije bio važno samo za moju glazbu, bilo je važno za sve u mojem životu. Upoznao sam ga još dok sam studirao na sveučilištu William Paterson. U to je vrijeme živio u blizini škole, a ja bih ga redovito posjećivao.Vrijeme koje sam proveo s njim promijenilo je moj život na tako mnogo načina. On mi je pokazao kako moja glazba treba i može doći izravno iz mog života, kako treba biti odraz moje osobnosti.

Kako je bilo svirati s njim?
Sviranje s Clarkom bila je lekcija iz poniznosti i pouka o grooveu. Njegov je ushit glazbom zarazan i to prožima cijeli sastav.

Uvijek je zračio pozitivnom energijom, radošću. Je li se to odrazilo i na vaše izvedbe?
Svaki put kad nastupam, trudim se uhvatiti djelić radosti koju je Clark dijelio s drugima svakoga trenutka svojeg života. Uspijem li donijeti dio te radosti, smatrat ću se uspješnim.

Uzbudljivo i zastrašujuće

Što vas je nadahnulo na pisanje skladbe "For Clark"?
"For Clark" je prilično jednostavna zahvala CT-ju i odraz našeg odnosa. Volim držati otvorenima sve mogućnosti, tako da svaki put kad ju sviram mogu s glazbenicima i publikom podijeliti nešto drugo.

Kako vas je zapazio Quincy Jones?
Upoznao sam ga u Clarkovu domu u Arkansasu. Dogodilo se da smo ga posjetili istodobno što znači da sam bio blagoslovljen provesti dan s obojicom. Zanimljivo je da smo Quincy i ja, iako je on više od pedeset godina stariji od mene, obojica bili Clarkovi učenici.

Što vas je ponukalo da snimite glazbu za album "Dedication" koji je on producirao?
Taj album donosi niz posveta važnim osobama u mojem životu, uključujući Clarka Terryja, Mulgrewa Millera, druge učitelje i moju mamu. To je također bilo preispitivanje važnosti posvećivanja života nećem uzvišenijem. Za mene, to je bila moja katolička vjera.

Je li vas tonavelo na pisanje skladbe "Thank You Lord"?
Osjećam da naslov te skladbe sasvim dovoljno govori o tome. Neizmjerno sam zahvalan Bogu za toliko stvari. Kad se čini da riječi nisu dovoljno dobre, osjećam da mi glazba pomaže potpunije izraziti tu zahvalnost.

Što vam je najvažnije kao skladatelju?
Poštenje.

Što vas nadahnjuje u skladanju?
Nadahnuće može doći iz bilo kojeg izvora. Uglavnom ga izvlačim iz osobnog iskustva. Bez života glazba je prazna, on joj daje smisao.

Što vam je najvažnije kao improvizatoru?
Baš kao i kod skladanja, stremim stvaranju glazbe zasnovane na iskrenosti.

Zašto volite svirati solo?
Izvođenje glazbe solo pruža nevjerojatne mogućnosti za istraživanje i spontano izražavanje. Klavir postaje prazno platno, a moje emocije i iskustva u tom trenutku postaju boje koje koristim prilikom slikanja na tom platnu. To je jednako uzbudljivo i zastrašujuće.

Jesu li ponekad zastrašujuće komunikacije s članovima trija?
Baš kao u životu, neočekivanih situacija može biti i na pozornici. Slično tome, kada se takve stvari događaju, prilagođavamo im se. Jako su važne fleksibilnost i naša sposobnost da u takvim situacijama brzo reagiramo.Upravo zbog toga što toliko jazza uključuje komunikaciju kroz tradiciju slušanja, mnogo od onoga što želim komunicirati sadržano je u onome što sviram. S druge strane, uvijek odgovaram ostalim članovima trija na temelju onoga što su mi poručili kroz svoju glazbu. Grupa radi najbolje kad svi pažljivo slušamo jedni druge.

Koji je vaš cilj u stvaranju glazbe?
Kao i mnogi od majstora na koje sam se ugledao, nadam se da ću i ja donijeti radost svima koji su spremni i željni poslušati moju poruku.

Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 2. listopada 2016.)

promo guy // 18/10/2016