Sljedeći tjedan počinje 9. DORF. Jedan od filmova koji će se prikazati u sklopu festivala je i "Sonic Doom: The Movie". Tim povodom porazgovarali smo s glavnim i odgovornim u filmu...

Što je Sonic Doom: The Movie?

Sonic Doom: The Movie je dokumentarac, možda je u ovom slučaju rockumentarac pravi trendi izraz, koji govori o jednom komadu zagrebačke stoner/rock povijesti. Radnja filma dotiče period od 2006. do 2010. godine i fokusirana je na bendove Cojones i Umor te na DIY label Sonic Doom Records, koji su uz pomoć nekoliko ljudi sami oformili s ciljem izdavanja i promoviranja domaćih žanrovski podobnih bendova. I dan danas bendovi rade i sviraju, ali su napustili ideju SDR-a i nastavili raditi svatko samostalno.

Kako je došlo do ideje za dokumentiranjem materijala upravo bendova Umor i Cojones?

Najzaslužniji za to je gitarist Umora, Branimir Božak koji je počeo snimati putovanja, pa su s jedne kamere prešli na nekoliko. To je taman bio period kad se pojavio YouTube pa je svatko mogao objaviti svoje filmiće da ih ceo svet vidi. Super stvar za promociju benda, bar u tom trenutku. No, mislim da su dečki to počeli snimati iz razloga da to jednostavno snime i da ovjekovječe trenutke putovanja po Europama. Nisu vjerojatno razmišljali kako će to jedan dan završit u filmu. Kako si danas, s odmakom od godine dana, zadovoljan s učinjenim?

To je bio prvi pravi filmski poduhvat za mene. Cijeli život nešto snimam i montiram, 99% toga je neka šala i zezancija, a ovaj 1% je ozbiljan te se odnosi upravo na Sonic Doom: The Movie. Totalni sam amater, nisam učio režiju niti montažu, tj. samo-naučio sam u smjeru u kojem paše. Ima dosta stvari koje bi sad napravio drugačije, ali kad u par mjeseci snimiš novi materijal, editiraš stari te slažeš koncept filma od preko 40 minuta, mislim da mogu bit poprilično zadovoljan. Problem je što nikad nisam zadovoljan sa stvarima koje napravim, a još sam i šlampav (hahaha).

Kakve su reakcije benda, koliko se film puta pogledao na youtubeu, da li si zadovoljan s tom količinom?

Svi akteri su reagirali…. najbolje je reći - sjetno. Jer kad nakon toliko godina netko posloži priču i posluži taj film tim istim glumcima na njihovom TV-u doma, mislim da su sjećanja navrla momentalno. Svatko bi odradio priču na neki svoj način, ali mislim da su svi na koncu zadovoljni učinjenim. Film se pogledao na YouTubeu oko 4000 puta. Pratio sam malo analyticse koji kažu da su ga gledali diljem Europe, što me ne čudi, jer oba benda su respektirana u europskim underground rock krugovima.

Ove godine film je na DORFu? Da li ćeš probati i na neke druge festivale ili je već bio negdje?

Na DORF-u je isključivo iz razloga da neki drugi ljudi koje možda nužno ova glazba i ne interesira, vide kako je biti mladi hrvatski bend i cijeli svoj život, prvotno vrijeme i novac, podariti glazbi. Hrvatski bendovi vani ne postoje, osim nekolicine koja s druge strane gotovo i ne postoji u Hrvatskoj, ak se razmemo. Ovo je prvi festival za SD:The Movie. Ne mogu reći da ću slat na još neke festivale, ali tko zna. Ako mi se učini korisnim, zašto ne.

Kakvi su planovi za dalje? Da li se nude neki bendovi za snimanje?

Bilo je nekih ponuda, štoviše zanimljivih, od kojih su neke započele snimanjem, a završile pozivanjem u bend, ali niti jedno niti drugo ne želim raditi kao profić. Ovaj film je nastao jer sam prijatelj sa ovim ljudima. Još jednom naglašavam da sam filmski amater i da niti ne želim pokušavati raditi neke nove projekte jer mislim da ima puno talentiranih i obrazovanih ljudi koji se bave filmom. Ja živim svoj život i dalje na Radio Studentu, tjeram ljude groznom mjuzom i bookiram bendove za Vintage Industrial Bar. Slobodno vrijeme? Što je to? :)

Pa onda da krenemo i na taj segment. Na Radio studentu imaš emisiju "Ludwine kronike", a krenuo si i s istoimenim programom u Vintage Industrial baru. Emisija ide već neko vrijeme. Za one koji ne znaju, koji su termini i kakva je koncepcija emisije?

Emisija ide svaki utorak u 20h i traje dok me portir ne potjera s faksa. Ono što ja volim forsat je netipičan, totalno neformatirani program. Naravno vrtim pjesme domaće i strane, nove i stare, ali u principu promoviram samo ono što ja osobno volim ili ako mi se učini da je okej ponekad prekršiti taj ego-level. Vrtim mjuzu koju i ne možete čuti niti na jednom radiju, ponajviše ekstremnu, neću reći opskurnu, jer to je vani sve neka vrsta mainstream undergrounda. Jako puno slušam i stalno kopam staro i novo, žanrovski jako široko. To me sve opusti i onda kroz usta izlazi loš humor i retardirani govor, ali mislim da je to ljudima okej. Osim onima kojima idem na živce. :) Kako si zadovoljan s početkom koncertnog programa? Da li ti sam zoveš i pitaš bendove da dođu ili ti se mogu javiti bendovi koji bi htjeli svirati u sklopu programa? Da li se ograničavaš na neki muzički žanr ili su svi dobrodošli?

Jako sam zadovoljan i zahvalan Luki i Dedi iz VIB-a što su me pozvali da radim s njima na programu. Mislim da je dovoljno reći da smo u kratkom periodu zaredali strana imena poput Madballa, The Businessa, Crowbara, Sick Of It Alla i još nekih koje za sad ne smijem otkrit. Program je raznolik tako da tu ima stvarno svega, od garagea, rockabillya, rocka, punka, metala, popa i tko zna čega ne. Izvođači pak dolaze s područja Balkana, Europe, Amerike i Azije. Svaka majka svoje dijete hvali, ali kad sam razmislim o svemu mislim da trenutno imamo najbogatiji program u Zagrebu. Ne smijem zaboraviti niti Good Vibrations svake srijede koji je glavni kanal za sve domaće bendove koji nisu dovoljno mainstream da bi zarađivali od air-playeva na radijima i televizijama.
Jednom mjesečno odradim i jedan gig pod imenom 'Ludwine Kronike predstavljaju:' Jedan je bio u veljači, jedan je 19. ožujka i jedan je 2. travnja. Bendovi su super, ali manje poznati, no mislim da tko god dođe da bi se mogao osjećati kao ona ekipa koja je bila na koncertu Nationala u Ksetu '91. godine, što je danas neki najkultniji trenutak za svakog indie hipstera.

Vjerojatno imaš u planu i neke nove aktivnosti, ali o tome ćemo neki drugi puta. :-)
Onda ću reći da nemam pa da prestanem trkeljat jednom za svagda, laka mi zemljica, a vas Gospodin blagoslovio. :-)

pedja // 06/03/2015