New Level su konačno objavili debi album. Moćan, agresivan i energičan. Pravi domaći proizvod na svjetskom nivou za inozemno tržište. Još prije točno 6 godina sam ih gledao kao specijalne goste HGF-a 2008. u Zaboku kad su imali 14 godina i zvali su se Demolition Adict. Frontmen Ivan Smud me ovom prilikom ispravio, zvali su se Damaged Addiction, ali su tada ovi dječaci ostavili sjajan dojam s autorskim pjesmama kombiniravši thrash Metallice, Pantere i Sepulture. Dvije godine kasnije su se prijavili u takmičarsku konkurenciju, te su prvo nastupali na polufinalnom takmičenju u Saxu gdje su na samom početku svirke gotovo odustali od nastupa. Svađali su se na pozornici, pola benda se pokupilo sa bine, ali su ipak na nagovor organizatora i uz podršku publike uspjeli iskoristiti svojih pola sata i razorili strašnom i brutalnom energijom. Na finalu 2010. u zabočkom Regeneratoru odnijeli su uvjerljivu pobijedu i tada nitko od prisutnih nije sumnjao u njihovu kvalitetu. Imali su u prosjeku 15-16 godina, a zvučali su kao tridesetogodišnjaci s barem 5-6 albuma iza sebe. I onda su nestali sa scene, uslijedila su brojna previranja i nesuglasice u postavi, pa su malo svirali, pa se opet povukli. I bilo ih je i nije. Izgledalo je da su čak i odustali, da su se rasturili i da će im ta titula osvajača HGF-a biti još jedna u nizu pobjedničkih demo izvođača koji poput nekih primjera nikada nisu uspjeli opravdati tron godine i očekivanja velikih nada. Kao da će otići u zaborav bez ikakvog opipljivog i snimljenog dokumenta.

Ipak su radili, oformili novu postavu i danas imaju cirka 20-21 godinu, taman su zreli za debi makar su ga mogli ostvariti i znatno ranije. Smud je u međuvremenu pustio kosu i kad mi se pojavio na vratima stana gotovo ga nisam prepoznao. Očekivao sam kratkog plavokosog momka, a kad tamo, pravi čupavi metalac. Zasjeli smo za stol uz povremeno glasanje mojih pasa i zahtjeve mog klinca koji mu se stalno penjao na ramena, potakali si gemište i krenuli na preslušavanje albuma. Pohvalio mi se da je tog dana 11.III 2014. upravo završen cijeli proces oko masteringa, omota i prženja cd-ova, te da sam prvi izvan cijele prateće ekipe koji sluša cakum-pakum glanc novi proizvod, ono što se kaže, ispod čekića.

Materijal odlično gruva i udara odmah od prve. Ima svega, ali o tome u recenziji. Inače, Smud se predstavio kao vrlo jednostavan momak. Nepretenciozan, nimalo bahat ili arogantan u stavu kao što mladići njegovog kalibra i godišta znaju biti. Prepotentni, nadobudni i puni sebe. Osjetio sam da je proces rada iziskivao mnogo truda i vremena, da se kroz rad sve to kanaliziralo u pozitivnom smjeru koji smiruje. Poput teškog i mukotrpnog posla kada na koncu više nemate volje da trabunjate o njemu već da uživate u rezultatu vlastitih htijenja. Elem, objavili ste prvi album. Reci nešto o njemu.

SMUD: Prvi album se zove "Ready 'n' Loud" i spoj je pjesama kroz godine rada. Napokon je ugledao sunce dana. Izdavač je Orso, udruga za promicanje alternativne glazbe. Išli smo na tu foru, a da ne bude self-released, da ipak bude pod nekom kućom. I ljepše se vidi, za neku daljnu promociju je onda lakše. Deset pjesama je gore. Starih, novih, 35 minuta...

Maloprije smo ga zajedno preslušali i mogu ti reći da je fenomenalan. Pun je energije i imate sjajne gitariste. Kak' se zovu dečki?

SMUD: Hvala. Adrian i Fio. Adrian je od početka u bendu, prije je svirao bas, al' smo ga 'apdejtali' na gitaru kad je došlo do raspada sistema, on je rekao da više ne želi svirati bas. Da mu je to ponižavajuće jer je znao da može bolje. Kaj se desilo s vama u onom međuvremenu? 2010. ste pobijedili na HGF-u i onda vas dost' dugo nije bilo u javnosti.

SMUD: Tad je Drage sviro' bubanj. On je bio od nas stariji jedno 7-8 godina i nismo se baš slagali najbolje makar se danas slažemo bolje nego ikad. Svaki dan se družimo, ali tada to nije funkcioniralo. Danas je on bubnjar u Bravementu, u Polarityiju svira bas, nedavno je izašao iz još jednog benda. Svira posvuda i odličan je. Uglavnom, tada je to bio raspad sistema. Gitarista Delić, onaj prvi s kojim smo pobijedili na HGF-u je izašao. Ma nije izašao, nego smo ga izbacili, bio je najslabija karika u bendu. Sa njim ne bi došli daleko. Tad je došao Fio na gitaru i to je funkcioniralo jedno vrijeme, bilo je dosta live svirki, ali sa Dragim jednostavno nije išlo, pa je došo Jurica Jakuš na bubanj. On je bubnjar APEXA, još uvijek je s njima jer svi zajedno sviramo u istoj garaži na Trešnjevki. I tako smo krenuli s Jakušem, ali on nije bio najspremniji jer je nakon Drage to trebalo odsvirati. I prošle su godina-dvije, ali on sad svira kak' treba. Koliko dugo kao bend postojite?

SMUD: Od 2007. smo počeli s imenom Damaged Addiction i odma smo svirali iste godine na HGF-u kao gosti kod Golubeka na trgu. (lapsuz, bilo je to 2008). To je bila naša prva svirka gdje smo vidli da nešto može biti od tog benda, tog se sjećamo svi. Ta nam je svirka trebala da skužimo da se trebamo truditi dalje i rekli smo sljedeće godine ćemo se prijaviti na HGF - i nismo (hahaha). Nego kasnije. Ali dobro, kad smo napravili prvu demo snimku i kad se to sve malo uozbiljilo. Tad smo 2007. imali 14 godina. Ja sam imao 14 godina, ostali su imali 13.

Novi album. Prvi. I vjerojatno najdraži. Jako, jako dugo vam je trebalo da ga napravite.

SMUD: I najduži po vremenu stvaranja. To je zbog svih tih problema u bendu, promijenili smo dosta članova, dosta ljudi je prošlo kroz bend, tako da smo ja i Adrian jedini iz originalne postave. Sad je to konačno krenulo jer smo našli ljude koji vjeruju u to da nešto može biti od toga. Snimali smo ga zadnjih 6 mjeseci.

Čekaj, pa imali ste vi još prije onu snimku koja je osvanula na kompilaciji HGF-a. Ono što ste bili snimali u studiju kod Trulog.

SMUD: Da. To je bila "Bad people", starija pjesma iz 2008. Ta ista snimka se nalazi i na albumu isto kao i sve te starije pjesme, sve smo ih objavili. Neke od tih riffova je napravilo dijete od 14-15 godina, ali zvuče kao, pa mislim šta da se sad tu nešto hvališem...

Po meni to zvuči kao da su to napravili ljudi od 35-40 godina.

SMUD: Velim, neke riffove je zaista napravilo dijete. Roman koji je tada radio muziku imao je samo 15 godina. On je svirao gitaru 4 godine i sam je te stvari napravio doma. Slušao je Metallicu, Machine Head i Panteru i napravio je originalne riffove.

A kaj ste vi prije voljeli slušati?

SMUD: Ja sam najviše volio Metallicu, to mi je bilo, ono, otkriće svemira. Ustvari, prvi album koji sam od njih čuo bio je "St. Anger" i tu se osjeti malo ta žestina. Meni je to odličan album i to kaj ljudi pljuju po njemu malo seru bezveze. Prvo, Metallica nije objavila ništ loše osim onoga s Lou Reedom. Da je neki bend došao iz ničega i napravio "St. Anger" bio bi megapopularan, ali ljudi su od Metallice očekivali Metallicu i zbog toga je popljuvan. Dobro, Lars je tu eksperimentirao sa snerom koji zvuči kao kanta, solaže nema ni jedne, ali vokali... Za to nemere niko reć' ništa. Meni je najbolji dio albuma ti vokali i tekstovi, te energija. To je bio groove i više nije bio thrash onakav kakav su radili prije. Pazi ja sam bio klinac i vidio sam spot "St. Anger" i to je bilo to, zakačilo me na prvu. I onda sam otkrio "Kill'em All", "Ride The Lightning", "Master Of Puppets", "...And Justice For All", "Black Album", tad je sve krenulo. Dalje smo krenuli s Panterom, Iron Maiden sam slušao puno. A slušao sam i starije bendove - Thin Lizzy, Deep Purple, Pink Floyd, Ronnie James Dia sam volio slušati, Black Sabbath, ali vidiš, Judas Priest mi nikad nije legao. A od novih albuma Lamb Of God mi je pravi favorit.

Tematika pjesama na albumu? Gdje se kreće? Gdje se ljudi i publika mogu naći?

SMUD: Pa u svim pjesmama se mogu naći svi koji se bore za nešto u što vjeruju. Za sve što ljudi žive i protiv čega se bore. Recimo protiv nepravde i ono što ljudi vide svaki dan, to se sve može naći u našim tekstovima. Sve tematike su iste, na tu foru, kao da si sam protiv svih i da sve moraš sam raditi da bi postigao nešto. Ima naravno ljudi koji će ti nešto pomoći, ali bez tvoje volje i bez tvoje želje nećeš ništa ostvariti. Prije ovog interviewa si mi rekao da si bik u horoskopu. Znači tvrdoglav i uporan da ćeš ostvariti ono što si naumio.

SMUD: Možda mi je malo dugo trebalo, ali jesam nakon dosta godina.

Osjeća se u lirici da se postavljaš na prilično arogantan način.

SMUD: Pa jest. Arogantan i agresivan, ima tu svega. Agresivnost jest, to je metal, ako nemaš takav stav onda nisi za takav žanr.

Evo, uskoro će vam ići spot za naslovnu pjesmu "Ready 'n' loud".

SMUD: E, to je jedina pjesma za koju nisam napisao tekst. To je napisao Marin Bušić, dečko s kojim radimo, on je napravio i spot, ali je shvatio kakve tekstove ja inače pišem. Odličan je tekstopisac, puno piše i napravio je jedan sličan mojim tekstovima. Pjesma govori o tome da trebaš biti ustrajan u tome da dođeš do nečega. I taj cijeli put snimanja i stvaranja albuma i ljudi koji su bili u bendu i otišli, cijeli taj proces, sve te svirke koje smo prošli, govna jeli, svašta, sve se to nalazi u toj pjesmi makar ima dvije kitice i tri refrena. Sada smo spremni i glasni. Sve je to opisano u toj pjesmi.

Osjeća se u nekim pjesmama da evocirate i mnogo mržnje. I puno punkerskog, hardcoreaškog.

SMUD: Mržnju protiv nepravde. To je r'n'r sve ustvari. Punkerski jest isto tako u nekim pogledima. Treba se upustiti u sve to, znači bilo kakve životne situacije koje ti nešto znače i do kojih ti je stalo. Treba s mudima raditi, a ne moljakati i misliti da će se nešto dogoditi samo od sebe. Neće.

Što te inspiriralo da pišeš baš takve tekstove?

SMUD: Moj stav prema životu. Sve što radim idem glavom kroz zid i puno puta sam se zabio u taj zid. Nikad nisam stao i rekao ne da mi se, to je teško i neka to radi netko drugi umjesto mene. Znači treba zapeti, zagristi i napraviti nešto.

Tehnički podaci albuma...

SMUD: Sniman je u tonskom studiju Jura u Zagrebu, kod Jure Havidića. Njegov sin je bio ko-producent, a producent je bio Leo Anđelković. S njime smo i počeli raditi, s njime smo radili i prvi demo. Kroz godine s njime radimo cijelo vrijeme i on je postavio cijelu sliku zvuka kak' to treba izgledati, a tehnički dio studija je napravio Ivan Havidić. Vokali su snimani kod Škunce u studiju jer nam za njih nije bio potreban toliki studio. Na kraju je sve snimljeno analogno, sve preko pojačala, živog bubnja i nije miksano preko kompjutera nego preko pulta, baš onako kak' se snimalo nekad. Uglavnom ja sam težio tome da bude živi zvuk, a ne da bude napeglano ko' da je MTV.

Što dalje?

SMUD: Mi nemamo što baš i previše tražiti u Hrvatskoj. Svirati ćemo, normalno, gdje god se bude moglo. Ali naš teren je inozemstvo. Ovaj materijal kojeg smo napravili vani bi mogao dobro proći. Staviti ćemo ga svuda, po svim sajtovima gdje ljudi skidaju mjuzu, pa nek' se sluša i onda ćemo se pokušati isfurati vani. To je to.

Fala na odvojem vremenu.

SMUD: I tebi također na gemištu, pa se vidimo na promociji u Vintageu.

Nažalost, na koncert koji se održao večer kasnije, 12.III 2014. nisam mogao doći. Spopao me umor svakodnevnih obaveza na poslu, ali to su sasvim drugačije stvari koje nemaju veze s ovim kontekstom.

horvi // 26/03/2014

> vidi sve fotke // see all photos