Netom prije koncerta Kalifornijske skupine "Good riddance" u Ljubljani, imali smo priliku razgovarati sa Russom Rankinom, pjevačem već spomenute skupine i velikim aktivistom. Mi smo mu bili već deveti interview na rasporedu I vjerojatno je Russ već polako bio umoran od odgovaranja na pitanja koja se prečesto ponavljaju, no on je potvrdio sumnju da je dobar sugovornik te da zaista ima što reći punk rock klincima diljem svijeta.

Terapija: bok Russ, kako vam je na turneji…

Good Riddance: na pola smo gotovi, još moramo odraditi 8 koncerata I to sve u Europi.

Terapija: ti si vegan jel? Koliko ti je zapravo teško biti vegan na turnejama? Dali ti uvjek spreme pravu hranu?

Good riddance: pa mi obično imamo unaprijed pripremljen "rider" (popis zahtjeva op. Maxse) koji šaljemo klubovima u kojim sviramo. Ja sam jedini vegan u bendu no ostatak dečki iz benda su vegetarijanci. Zapravo nisam jedini vegan na turneji - jedan od ljudi koji se brinu ya opremu je također vegan. U pravilu uvijek tražimo određen izbor veganske i vegetarijanske hrane, i zapravo je uvijek lakše u Europi nego u Americi gdje nam ponekad znaju reći: "evo tu su ti pommes frittes i kola" I to zapravo bude sve što dobijemo te večeri.

Terapija: jeli skupo biti vegan u americi? Pitam te zato jer kod nas je to još uvijek luksuz.

Good riddance: točno znam što misliš, ja sam vegan od 1993 I onda je sve to bilo puno skuplje nego danas. Danas svatko poznaje barem jednu osobu koja je vegan, to više nije čudno kao nekada. U sjevernoj Americi postoje lanci vegan trgovina I što više ljudi postaje vegan ili vegetarijancima više I više trgovina će se otvarati, fabrike će proizvoditi više robe te će ta ista zbog potražnje biti sve jeftinija. To je čista teorija ekonomije. Terapija: u prošlosti je bilo sasvim normalno na punk rock koncertima vidjeti aktivističku I anarhističku literature, što više nije tako čest slučaj danas.

Good riddance: meni je osobno jako drago kada se distributeri takve literature pojave na našim koncertima. 2004. godine bili smo na turneji koju je organizirala i financirala organizacija PETA I kroz cijelu turneju je sa nama išao jedan njihov član koji je dijelio njihovu literature na čak 3 jezika. Moram se složiti sa tobom da je punk nekada bio politički angažiran - bio je puno više od same zabave. Danas većina klinaca koji ulaze u punk rock scenu ulaze u nju samo zbog zabave, ima i bendova koji nisu angažirani - no ja ne mislim da je to nešto naročito pogrešno i ne smatram se kompetentnim da nekome zbog toga prigovaram.

Terapija: jel ti smatraš da je Good riddance na istoj sceni kao I bendovi koji nisu toliko angažirani, ili su to različite scene?

Good riddance: ja mislim da je to sve isto zapravo, ali gledano sa druge strane moguće je podijeliti agresivnu muziku na 50 različitih etiketa I kategorija. Ne razmišljam zapravo o tome. Zapravo je jako smiješno kako kada god dođemo u Europu na plakatima za naše koncerte piše da sviramo melodični kalifornijski punk rock. Na jednom od koncerata u Poljskoj jedan nas je klinac pitao da mu pričam o kalifornijskoj melodičnoj sceni gdje svi nose preširoke hlače, gdje svi skejtaju I gdje se većinu dana provodi na plaži. Ja sam mu jednostavno morao odgovoriti da je "melodična kalifornijska scena" zapravo europska kreacija, takva scena ne postoji.

Terapija: što misliš o pretpostavki da je internet ubio punk distribuciju? Prije je bilo skroz normalo vidjeti distribucije na punk koncertima, danas je to prava rijetkost.

Good riddance: vidiš, neznam, priznajem da je mnogo lošije nego nekada, no recimo u Pragu je na koncertu bilo jako puno distributera sa svojom robom.

Terapija: pa i LP na vinilu je jako teško danas pronaći

Good riddance: i tu se slažemo. U Santa Cruzu gdje ja živim postoji cool prodavaonica ploča i tamo prodaju većinom punk ploče. Sve ploče koje ja imam, a imam ih zaista mnogo su na vinilu, no kako sam kupio iPod morao sam posuditi CD-e od svojih prijatelja. Ne bih nikada prodao svoje ploče. Vjerojatno internet zaista čini punk distribucije zastarjelim načinom za prodaju muzike jer je danas jako jednostavno pronaći svaku vrstu muzike vrlo jeftino ili čak besplatno.

Terapija: koje ti je stajalište što se tiče skidanja muzike sa globalne mreže?

Good riddance: dio mene to odobrava dok dio mene ne odobrava. Dio mene koji svira u bendu koji živi isključivo od muzike smatra da je to krađa, dok dio mene koji je ko klinac crtao žigove na ruci da bi se prošvercao na koncert misli da je downloadanje cool. Naša izdavačka kuća je nedavno potpisala sa iTunes pa se sada naše pjesme mogu skidati sa mreže za male novce. To bi bila neka sredina, ljudima je lakše doći do naše muzike, a mi još uvjek možemo dobiti nešto novaca za našu muziku. Jednostavno je preočito da prodaja muzike u običnim dućanima opada iz dana u dan.

Terapija: Jel ovaj bend vaš jedini izvor prihoda? Čime se još u životu bavite?

Good riddance: Ja osobno imam još jedan bend i pišem kolumnu u jednom mjesečniku. Luke, naš gitarist je student, Chuck, naš basist radi za "Bell Sports" - oni rade kacige i štitnike za bicikliste, skejtere i bordere. Dakle, Good Riddance nije naš jedini izvor prihoda za život.

Terapija: jel bi se ti mogao deklarirati kao aktivist, kako stoje stvari u bendu što se toga tiče? Jel pogrešno ako ja za tebe mislim da si ti politički aktivist?

Good riddance: Vidiš, ne znam. To je jako čudno jer većina ljudi smatra da je GR politički angažiran bend a zapravo sam ja taj koji je politički osviješten u bendu. Ostatak benda nije baš zainteresiran za takve stvari. Ja sam taj koji se trudi da naši tekstovi imaju poruku za koju se može reći da cjeli bend stoji iza nje. Zaista ne želim reći da smo mi radikalno politički bend - jer to nismo. Možda bi najprecizniji opis za GR bio da je to bend koji je politički i socijalno osviješten, a ne angažiran, jer istina je da doniramo novce mnogim organizacijama, dopuštamo i radimo promociju istima te sviramo dobrotvorne koncerte za te organizacije. Moj osobni prilog svemu tome je moja mjesečna kolumna i intervjui sa ljudima koji su sposobni razlikovati i raditi intervjue sa bendom i sa mnom kao osobom.

Terapija: jesi li ikada imao problema u bendu zbog svojeg političkog angažmana?

Good riddance: nešto malo jesam... zapravo svi u bendu su politički gledano slični meni, no na primjeru "smrtne kazne" se ne slažemo... Luke misli da je on ponekada opravdana dok ja mislim da smrtne kazne ne bi smjele postojati... često pričamo o takvim stvarima, često se i svađamo no nikada ozbiljno. Ja sam osobno aktivan član zelene stranke u americi dok su drugi registrirani kao zeleni ili kao demokrati. Nitko nije republikanac i nitko ne voli predsjednika (smjeh u pozadini). Terapija: ti si jedini strejter u bendu, tko pije u bendu... tko se pobrine da frižider sa pivom ne ostane pun?

Good riddance: ma svi piju osim mene. No uvijek sviramo trijezni, ili barem ne pijani jer želimo dobro odsvirati. Većinom se pije nakon koncerata, no i ako bih znao tko najviše popije ne bih vam rekao (smjeh). Nije "straight edge" za svakoga. Zapravo je jedna od najvećih zabluda o Good riddance ta da smo "straight edge". Ja nikada ne promoviram "straight edge" na stageu, no mnogo strejtera dolazi na naše koncerte jer znaju da sam ja strejt, ja mislim da je to cool.

Terapija: dali je Luke Pabich cijelo vrijeme sa vama u bendu?

Good riddance: mislim da smo odsvirali samo jednu turneju bez njega jer je on bio u školi.

Terapija: kada bi morao odabrati između Dead Kennedys, Circle jerksa or CroMagsa koga bi odabrao?

Good riddance: Dead kennedys! Jedan od prvih bendova koje sam volio. Kod njih sam prvi puta vidio koliko je punk glazba zapravo jaka. Mislim da su oni prvi koji su punk glazbu prikazali kao nešto više od zabave, nešto što u sebi nosi socijalnu poruku. Zbilja su utjecali na mene.

Terapija: koje su glavne razlike između turneja u Americi i turneja u Europi?

Good riddance: negativno je to što u europi ljudi puno više puše, pušite nevjerojatno, 100 puta više nego u Americi. Čovječe, mene bole oči i pluća od dima a oni puše cjelu noć. Čak i pušači u bendu mi znaju ponekada reći; "o bože ovo je odvratno". Dobre su strane turneja u Europi to što srećemo različite ljude, različite kulture. Super mi je kada sviramo u zgradama koje su skoro starije od Američke federacije. Luke je posebno uživao kada smo svirali u Poljskoj jer je Poljak. Iako smo već puno puta svirali u Europi nikada nisam svirao u Hrvatskoj i bilo bi super posjetiti vas. Mislim da je Slovenija najistočnija zemlja gdje smo svirali.

Terapija: najegzotičnije mjesto gdje ste svirali, al da nisu havaji (smjeh)?

Good riddance: svirali smo u Japanu, to je bilo nevjerojatno, ogromna kulturološka razlika. Ti iz Hrvatske i ja iz Amerike možemo reći da imamo neke sličnosti u običajima i slično, no Japan je priča za sebe. Nismo imali nikakvih problema tamo osim što nam je za sve trebao prevoditelj. Moj drugi bend (Only crime) je bio u Japanu i nismo imali prevoditelja. Kako zapravo većina ne priča engleski bilo je jako smiješno u restoranima jer smo morali naručiti nešto što ne znamo kako se zove a bogme nit pročitati.

Terapija: naše zadnje pitanje, ono koje postavljamo gotovo svim bendovima koje intervjuiramo - dal bi svirali na vjenčanju?

Good riddance: dal bi što? Molim (zbunjen i začuđen op. Maxse)? Tko se ženi - vi se ženite? Ja bih svirao, to bi mogao biti moj poklon nekome tko mi je drag... no ako nekoga ne poznajem vjerojatno bih ga tražio da mi plati barem putne troškove. Nekoliko puta su neki ljudi na našim koncertima zaprosili svoje djevojke, no sigurno bi htjeli svirati i na vjenčanju.

Terapija: to bi bilo to... hvala ti Russ.

Good riddance: Hvala tebi.

maxse // 19/03/2006

PS: Fotografije, pitanja i razgovor: Maxse & Nina