home > interwju > Leut Magnetik

kontakt | search |

Leut Magnetik

Scena: 5 Splićana na obali zagrebačkog mora Jarun na plaži pred Aquariusom, oprema standardna: kava, cigarete i cvike na glavi. I sunce. Jedan od njih je novinar al se pravi da nije. Ostala čet'ri su članovi nekog banda Leut Magnetik. A ka priča se o balunu, ženama i 'šta ima novog i starog'. O tučama između kvartova i respektiranjima određenih kvartova između sebe. Uobičajena priča za 5 Splićana sa kavom na plaži. A dobro nam je ka'. Samo nam fale kupaće. Odjednom jedan od njih vadi diktafon. Muk, šta će sad bit - pitanja se roje glavom? "Ala brale, ovo je neki novinar. Zajeba nas je" - govore. "Počet će nas rešetat pitanjima…aj ća, opet će nas davit pitanjima"! Shvaćaju kojeg je tipa diktafon. Starog i ofucanog. "Nema se love za novi" - pravda se novinar. Četvorka se smije diktafonu. Karlo, Vojo, Tudor i Kova izruguju se novinaru koji mijenja boje od ružičasto-crvene do modro-zelene. Novinar razmišlja o osveti, bilo krvnoj-bilo vokalno-literarnoj. Zaboravija je Vojo da mu je novinar poznanik iz ulice. "A šta'š. Moran. Takva in je karma. Sami su si krivi" - misli novinar i trlja ruke. "Sad ćete vidit boga svog, ne zva se ja Mate Zmaj!" - govori novinar. Opet muk. Kapi znoja počimlju teć sa glava dotadašnjih prika koji su se malkice preračunali, jelte. Novinar vadi tekicu. "Ala brale, pa nema ni printer!" - govore oni, i bez obzira na znoj i strah ponovo prasnu u zli smijeh. Novinar kipti od bijesa. Glava mu poprima oblik dimnjaka iz kojeg se puši. Ko u crtiću o 'Tomu & Jerryu'. "Sad je dosta" - govori novinar. Prst mu se opasno približava rec. dugmetu. Ovoga puta četvorka mijenja boje. Novinar se smije. Lights, camera - ACTION!

legenda: V-Vojo ; T - Tudor ; Ko - Kova ; K - Karlo

Prvo općenito pitanje: što ima novo?

T: Ništa, ono…
V: Imamo neke nove aranžmane…
K: Kod tebe?(smjeh)

Ništa, ludilo…sunce, plaža i to..20 sklekova(smjeh)

V: Kraj ljeta, ništa pametno nema novog.
T: Tek čekamo nove stvari.
Ko: Sad će nove stvari…sad će sve novo.

Sjećam vas se još iz doba "Klana mrkog tartufa" kad ste svirali na blues festivalu u Splitu. To su bile druge prilike i drugi ljudi - što se od tada promijenilo u vašim životima?

K: Ala, najbolje pitanje ikad, nitko se ne sjeća Tartufa!
V: A ono, skupili smo band i snimili ploče. Razvilo se ono što se započelo u tom bandu.
T: U biti, radimo podlogu za Tartufe tako da kad jednom krenu da to bude to! Sad kad Leuti naprave neku promidžbu, onda ćemo mi sa Tartufima izaći!

Da, bilo je puno zbunjenih faca kad ste svirali tu večer.

T: To je bio blues vikend, a mi smo došli s orguljama, bassom i gostima na bubnju i saxu. Bilo je zbunjenih ljudi..
V: Ali vidiš, to je ista postava..
T: Da, nas četiri smo svirali. Točnije Vojo i ja, a Karlo i Kova su bili gosti(smjeh). I tako ti to dođe.

Izašao je novi album, kako bi ste vi njega opisali?

V: Kupi pa slušaj je naš opis.(smjeh)
Ko: Dobro je..

Što on vama znači?

Ko: Manifestaciju sile…
T: Album znači da će netko za 20 godina imati album i da će nekako biti sačuvan taj zvuk i moći će reći "vidi što su radili 2005".
K: Mislim neki underground, što će pametni ljudi slušat…pametni underground.
Ko: Kolekcionari, eto.(smjeh)
V: Ako nisi izdao, nisi napravio ništa jer ljudi zaborave svirati što su svirali i što su slušali na koncertima…
T: Taj album je zapravo naše zadnje dvije godine života. Glazbenog. Te dvije godine smo bili takvi, a za dvije godine tko zna. Te dvije godine smo i slušali tu glazbu i puno smo išli vani. Po klubovima, po partyima. Tada smo počeli ići po partyima. Prije nismo nikad išli i tad smo počeli i tako da je realno da se to odrazilo na album i glazbu.

Punky-disco-electro-trash. Slažete li se sa definicijom albuma?

Ko: Sve to izbaci, ne vjerujemo ti mi u te definicije…
T: Plesna glazba..
K: Pop-rock…
(svi): Eee, pop-rock.
Ko: Cro pop-rock.(smjeh)

Ok, da se onda odmah povežem s popom. U jednom intervjuu ste izjavili da ovim albumom vaša instrumentala vizija pop glazbe dolazi u prvi plan. Znači li to da se vi smatrate pop bandom ili?

V: Što ti je pop, sve što se izda na kraju krajeva jer pop je na kraju vezan ili za ples ili..
T: Ako su Talking Headsi ili Roxy Music pop, onda se mi možemo nadati da ćemo jednog dana biti pop. A i Sex Pistolsi su bili pop band(smjeh). Pop je popularno, znači sve što ima nekakve ljude koji dođu na koncert u principu se može nazvati pop.

U najširoj definiciji..

T: Da, u najširoj, naravno. A u najužoj što je pop? George Michael?
Ko: Za pop se vežu loše stvari..
T: Ja ne bi htio da budemo "urbana glazba", jer kakva što je to "urbana glazba"? Mislim da je glazba-glazba i ne može biti urbana ili ruralna.
K: Mi smo svirali po selima najvećim i bilo nam je najbolje! Ljudi su skužili i bilo im je super, pa je i nama bilo super i što sad znači ta "urbana glazba".
T: Sad se ljudi kod nas bore da budu "urbani". "Urbana scena".
K: Nema "urbane scene" u hrvatskoj, Zagreb je velika provincija. A Split je selendra.
[ Tudor ]

Tudor   © Igor Kozličić

Ok, idemo dalje. Neke pjesme su izravno povezane sa Splitom, ljudima koji žive u njemu, lokacijama poput (diskoteke)Metropolis, sa "Karmelovim snom"..

Svi: Ajme pa on sve zna…
T: Jebate…

..znači li to da vaša inspiracija dolazi isključivo iz te sredine?

K: Da, ali je oblikujemo na taj način da svatko može skužiti da smo vezani lokalno..
T: Da, ti znaš jer si iz Splita. "Karmelov san" smo napisali za Karmela(jedan od ključnih ljudi splitskog undergrounda u zadnjih 10 godina, čovjek koji je, na neki, sebi svojstven način nesvjesno definirao razmišljanje mnogih pojedinaca iz Splita, konkretno i mene samog, op.a.) kad nam je dao da sviramo u njegovoj prostoriji besplatno. Radili smo tu pjesmu, imala je dobar groove i njemu se svidjela pa smo je nazvali "Karmelov san". "Metropolis" je Metropolis. Jer smo tamo dosta visili..

Postoji li u Leut Magnetiku poriv, mogućnost ili želja da se probijete na inozemno tržište? I što mislite da bi time, ukoliko takva želja postoji, postigli?

V: Pa nama..što nas više ljudi čuje to je nama draže. Bilo bi nam drago da odsviramo koji koncert vani, ali sad nije nužno..Jedina stvar na koju u principu mislimo…
T: Mi radimo na tome i imati ćemo definitivno koncerte vani. Već je dogovoren termin nastupa za Amsterdam.. Ali je stvar u tome da to nije nikakav ambiciozan pothvat, to je jednostavno pothvat da sam ja gore puštao nekim ljudima naš novi CD i da im se svidjela pa je šteta ne odsvirat. Znači, dodatnih 50 ili 500 ljudi. Ili 50.000(smjeh).
Ko: Dobar izlet. Ono, solo otići negdje, odsvirat i vidjeti kako se ponaša strana publika prema našoj glazbi.
T: Neki DJ vani sad puštaju našu glazbu…Točnije pjesmu "Beat Boy".
V: A sad, da mi razmišljamo o nekom proboju, to ne.
T: Ne moramo to mi misliti, to menadžer mora misliti. O tome mora razmišljati mašinerija, ne može band razmišljati o tome. Band može nadat da će raditi glazbu za James Bonda, ali to praktički vrlo malo ovisi o bandu, o onima koji stvaraju glazbu. To ovisi o onima koji zarađuju na stvaranju glazbe. Oni moraju srediti proboj vani, što band može napraviti?
K: Ja mislim da bi uspijeli u Japanu…
Ko: Ja isto mislim tako..
K: Ako ikako možemo…(smjeh)
V: To su ambicije. Ne, što se tiče izlaska vani-sviranja nekog koncerta-ok. Mislim, cijela ta priča oko MTV-a-to je sve nama drago, ali ne zanosimo se oko toga da ako smo bili na MTV-u da ćemo sad baš postati novi U2.
K: Jer ako ne hraniš mašineriju od 700 ljudi sa svojom glazbom ili pojavom, onda zaboraviš odmah te stvari. Jer mi hranimo samo sebe s ovim. I to slabo(smjeh).
Ko: Taman da kupim mami cvijeće subotom..

Što vam se čini, koji je album do sada ostvario više uspjeha - Leut Magnetik ili debi?

V&T(govore naizmjence): Po meni je Leut Magnetik zato što smo sa debijem uspijeli samo zadržati ljude koje smo već osvojili koncertima. Mi smo svirali puno koncerata prije nego smo objavili album. I čini mi se da smo tada samo ljude koji su nas koncertno nekako zapamtili zadržali. A na naše koncerte dolaze ljudi koji slušaju, ono, heavy metal pa dođu i kažu: "Ja ne slušam ovu glazbu, ali ovo je zakon!". U Rijeci su na naš koncert došli ljudi koje nikad ne bi zamislio na našem koncertu i izašli sa najvećim mogućim komplimentima. Tako da biramo "Leut Magnetik" definitivno.
T: Prvi je bio kompilacija. Jer smo mi te stvari stvarali za sebe, pa smo onda dobili priliku s tim materijalom snimiti ploču. I to baš tu u Aquariusu, na Inkubatoru. Tako da je normalno bilo da nećeš raditi nove pjesme, već da ćeš sa pjesmama kojima si osvojio to takmičenje snimiti ploču. Ali to i nije baš imalo koncepta. Bilo je reggae pjesama, jedna ova stvar-druga ona stvar…to su stvari koje su nama došle dvije-tri godine prije toga. A novi album smo radili tako da nijedna pjesma ne strši i da sve bude cjelina. I nije nam fora imati hit. I nije nam bilo interesantno imati pjesmu koja će držati album, a da ostalih 10 publika prima po "skip-skip"(misli na opciju na playeru) principu. Bio je koncept da imamo 11 pjesama od kojih možda nijedna neće biti hit, ali da sve ima koncepciju. Dakle, više konceptualni album nego album koji nosi singlove i hitove.

Ok, ovo pitanje bi moglo biti malo "teško". Ima li puno smisla svirati ovakvu glazbu s obzirom da je ukus domaće publike takav da vrište za hitovima i traže instant-zabavu, instant-hitove?

Ko: Ima smisla…
V: Da, iznenadiš se stvarno. Iznenadiš se, npr. mi smo svirali ovo ljeto u Sisku i na Krku. Na punti na Krku, a to su stvarno male sredine. I ne znam kad je bio bolji feedback od ljudi.
T: Iznenadiš se. Čini mi se da smo u misiji ili u ratu.
V: Materijalno se ne isplati.
T: Da, materijalno se ne isplati, ali ono..ali definitivno, ja sam baš sretan.
K: I to je naša ideja. Ne da ono-dođeš, odsviraš koncert i gledaš u publiku kao na neke debile koji su sad tu pijani i moraju sterilizirati svoje pijanstvo, iskakati se i revati na neki poznati refren što su ga 100 puta čuli ili ako ćeš naći neku curu ili obrnuto. To onda znači da je koncert dobar. Mi smo se postavili prema tome tako. Sviramo, uživamo i ako je nama dobro bude i njima. Shvate to ljudi.
T: Skuže ljudi kad je tebi na bini ono baš zakon...Nama ljudi kažu: "Kako ste ludi, mi vas znamo-vi niste toliko ludi". Istina, ja nisam toliko lud kad sjedim bez ičega i pijem kavu. Tada nisam lud kao, recimo neki ljudi koji su ludi i na bini i na kavi. Ali kad počnem svirati tu glazbu, proradi mi neki enzim i to je to-počnem skakati. Baš sam nedavno rekao da bi htio jednom biti na našem koncertu u publici. Da me izbace oni, da samo slušam. A pare idu.(smjeh)

Ima li na koncertima previše želja publike za nastupima Saše iz T.B.F.-a?

Svi: nema…
T: Bilo ih je prije jedno godinu i pol dana kad je T.B.F. radio na Maxonu i tad smo se mi dogovorili sa Sašom oko svega toga na zajedničku inicijativu…Jednostavno, sa Sašom smo super i radio nam je na novoj ploči pjesmu "P.R.". On je jedan od većih obožavatelja ovog albuma za koji kaže da mu je odličan. Ali jednostavno…
V: Malo je bila frka pri prijelazu iz jedne u drugu fazu pa je bilo i reakcija tipa "gdje je Saša, gdje je Saša", ali…
T: Zamijenio ga je Kova i možda ga je čak i potukao na nekim podlogama…(smjeh) Ali bilo je situacija, npr. prošlo ljeto nam se jedan tip u Zadru derao "Alles gut, Alles gut". A mi ono, prasak od smijeha.(smjeh)

Ok, ja sam sad otprilike gotov. Hoćete reći nešto za kraj ili?

T: Kraj!
K: Kraj!
Ko: Kraj!
V: Kraj!

Epilog:
Novinar se smije. Tko se mača lača - la kukarača. "Vratit ćemo ti za ovo"-prijeti se četvorka. Tudor vadi ultrasonični pištolj. Kova uzima mačetu. Kazinoti i Vojo montiraju shrinker. Novinar je isječen, umanjen i razoren ultrasoničnim pištoljem. Neprijatelj eliminiran. Odlaze sa mjesta zločina, nitko ne smi ništa reć jer će ga progutat demokratski mrak. Diktafon je zgažen, dokazi uklonjeni.

(dvi i kvarat ure posli)

"Igoreee! Igoreee!" - viču prike sa Terapije. Od Igora ni traga. Četvorka ih sumnjičavo posmatra sa terase Aquariusa. Sijevaju in munje iz očiju. Prike shvaćaju šta se desilo, no nema dokaza da bi se okrivilo zločince. Nalaze diktafon. Otvaraju ga i shvaćaju da je četvorka uništila uređaj, ali je kaseta ostala čitava. "Njegov trud nije uzaludan, sad ćemo ih sredit" - govore i kreću put officea sa misijom objavljivanja senzacionalnog teksta koji će potući sve rekorde čitanosti, a opasnu četvorku smjestiti u pržun. Četvorka se opet znoji. The end!

igor kozličić // 20/02/2006


PS: (uvod i epilog su plod nasilne mašte autora, neprospavane noći, previše kofeina i malo Milch Shnitea - da ne bi nešto pomislili krivo, op.a.)
Share    

> interwju [last wanz]

cover: Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

| 29/03/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

| 27/02/2020 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Damar & Castaway Souls

Intervju: Damar & Castaway Souls

| 25/09/2019 | promo guy |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*