U sklopu ženskog punk-anarho festa koji je trajao tri dana (13., 14. i 15. IV), posjetili smo centralni događaj - koncert koji je umjesto najavljena tri izvođača, barem na flyerima i plakatima, donio samo nastup Evazije. Na samom ulazu dočekao nas je natpis: Thyria (Italija) - otkazali zbog sranja na granici, a kada sam upitao momka koji mi je prodao kartu da li su barem gosti iz BiH, Unutrašnja generacija stigli, rekao je da nema problema. Ajde dobro...

A unutra, na petak 13. umjesto zvukova punka i pogo plesaljke dočekalo me iznenađenje u obliku elektronskog-popa koji se vrtio uoči, te između svakog nastupajućeg banda. Tako sam fino gledao angažiranu punk masu kako prodaje majice, bedževe, cd-ove i slične artikle, te cupka na Denis & Denis, Yazoo, Kraftwerk (koji se vrtio barem 5-6 puta), Ultravox... i s nevjericom se pitao nisam li došao na krivo mjesto. Usput mi jedan punker dobacio "...evo, sad nam i šovinisti dolaze na koncerte". Prvi na binu izlaze Evazija, mladi kvartet iz Zagreba koji uz tri vrlo mlade djevojke (bas, vokal i gitara) u postavi ima i jednog muškog člana na bubnjevima. Ne znam šta je to s angažiranim punk bandovima, no isti slučaj kao i na nedavnom PYAF festivalu u Bosanskom Novom, i ove punkerice su poput Rapa Nui više pričale nego li svirale. Tako su, najavivši sam festival, pričale paralelno na dva jezika - engleskom i hrvatskom, ističući da je to zbog njihovih gostiju iz Rumunjske, Njemačke i još ponekih zemalja, te da im je glavni pokretač rada globalizacija engleskog jezika koji prijeti mnogim jezicima, te zbog toga one svoje skladbe pjevaju na hrvatskom, ukrajinskom, makedonskom, poljskom, rumunjskom i još nekim jezicima. Sviraju tipični punk/hc s povremenim ulascima u brutalniji glazbeni tijek, skladbe su im po običaju, vrlo kratke, angažirane (o svemu i svačemu) i od svega prikazanog večeras imale su najbolji feedback. Nakon pauze u kojoj se neprestano okretao Kraftwerk i isključivo electro-pop, dolazi Kajla, također mlađahni ženski kvartet sa samo jednim muškim članom - bubnjarem Dolibasije. Oni su također iz Zagreba, te su nešto mekšeg i puno "slađeg" zvuka koji ustvari i nije tipični punk, već plesni new-wave koji djeluje kao kombinacija ranih Pretendersa, Filma, Blondie, The Police..., te su me nesumnjivo podsjetile na sve one ex-Yu sastave iz zlatne ere novog vala, a osobito na izvođače s legendarne kompilacije "Artistička radna akcija". Djevojke su imale veliku tremu, ali su nesumnjivo uživale, posebno plavokosa gitaristica i mala simpatična crkokosa djevojka na bas gitari. Imaju solidne sekvence i vrlo dobar komercijalni potencijal pri čemu izmjenjuju tekstove na engleskom i hrvatskom jeziku. Za razliku od Evazije, Kajla je bila nenajavljeni sastav i tijekom dotadašnje svirke čitavo vrijeme sam zujao po KSET-u neću li negdje ugledati ekipu iz BiH sastava Unutrašnje emigracije. No, njih nigdje...

Gotovo cijelo vrijeme čekajući Unutrašnju emigraciju i u međuvremenu slušajući electro-pop, nisam niti obraćao pažnju na izvješenu zastavu na pozornici na kojoj je pisalo Zluradi Paradi. Bio je to treći sastav večeri i mogu reći da su pravo iznenađenje. Imaju čak četiri vokala (dva muška i dva ženska!!!), te prateću ekipu u kojoj su momci na basu, bubnjevima i gitari. Vrlo su otkačeni, neprestano se zabavljaju, veseli su i kad bi još malčice poradili na vlastitoj glazbi imali bi vrlo dobrih atributa i za možda širi medijski uspjeh. Inače su vrlo uvjerljivi, te sam tek nakon koncerta saznao da dolaze iz Beograda. Više o njima na www.zluradi-paradi.anarhija.org (nadam se da je adresa ok zbog brzine kojom mi ju je ispisao jedan od članova sastava). A onda, već je bila skoro ponoć i shvatih da ništa od Unutrašnje emigracije. KSET se zatvara, te sretoh bubnjara Kajle i Dolibasije (inače i suradnik Terapije) koji mi je rekao da je još prije došlo do promijena u samom programu, no one nisu na vrijeme objavljene u popratnim medijima. Valjda je to tako i trebalo izgledati na petak 13.!

horvi // 17/04/2007