Koncert u organizaciji Muzičke omladinske organizacije Novog (MONO) bio je zamišljen kao svojevrsni pokušaj da se prikupe sredstva za registraciju same udruge MONO. U sklopu ovog istog programa, udruga je uključila i promociju zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida, te dva dana kasnije i samu osnivačku skupštinu povodom registriranja udruge. Da li im je to uspjelo u potpunosti, stvar je posve materijalne prirode u koju nisam dovoljno upućen... Večer su otvorili domaći susjedi, kvartet Her Mess iz Banja Luke koji su više iznenadili sa svojim scenskim nastupom nego li sa glazbenim materijalom. U potpunosti se baziraju na ritmici i energičnom nastupu vokalista, ali im je glazbeni dio dosta "tanak" i stilski poprilično razjedinjen. Uglavnom, repertoar im je sastavljen od kombinacija vlastitih i cover materijala, a sama izvedba dosta nezgrapna, tako da je za dobar dio ponuđenog menia bilo teško dokučiti radi li se o obradama poput primjerice "Fras u šupi" (Električni orgazam), "Rock'n'roll" (Led Zeppelin) ili nekim trećim, četvrtim, petim itd. obradama ili, pak, pokušajima da iste sintagme tekstova, sličnih riffova i glazbeno neujednačenih stilova pretoče u sklop vlastitih aranžmana pod paskom autorskih kompozicija. Zbog toga se u cijeloj njihovoj atmosferi osjetila karika koja nedostaje, a to je prije svega vrlo dobro poznata manifestacija kod većine mladih rock sastava da uobliče osobeni glazbeni aranžman u temeljitosti bez obzira bio on njihov autorski ili "gažerski", "tezgaroški" pristup. S podosta zvučne kakofonije i stilskog nesklada, koncert su gotovo nepotrebno završili zastranivši u nemuštom punk-rocku ostavivši iza sebe nekih 40 minuta svirke prelistavajući hard rock, new wave, garažni rock i alternativne stilove u čudnim oblicima koji su se ne pretjerano osobito dojmili vrlo malenom broju posjetitelja koji su tek počeli pristizati u dvoranu nakon njihova nastupa. Tek nakon Her Mess dolazi istinski pravo uzbuđenje - Mental Harakiri. Ovaj jedan od trenutno ponajboljih metal orijentiranih hrvatskih sastava dolazi iz Zagreba, te su ovim koncertom potvrdili sve one pohvale nakon ovogodišnjeg HGF-a da velikim koracima grabe prema samom vrhu ovoprostornog undergrounda (a možda i šire). Što zbog dosta slabog odaziva publike na samu predgrupu koja je ostavila dosta blijed dojam, a što i zbog činjenice da je veliki dio posjetitelja počeo ulaziti u dvoranu samo zbog lokalnog DJ Lema koji je nastupao nakon koncerta, Mental Harakiri se pošteno istrošio u prvih pola sata. Njihov glavni adut i ovaj puta bila je iznimno energična svirka podebljana repetativnim bubnjarskim taktovima prožetim plesnim h/c utjecajima, melodičan bas, uravnotežena gitara (od prostorne i rasplinute kroz vidljivu energiju, sve do bučne i riffovima omeđene), te izuzetni frontman Marko koji s podjednakim adrenalinom izvodi i one (ako se to tako u njegovom slučaju može reći) tiše i ciktavije, gotovo krvavo obojene glasovne dionice. Tek nakon dobrih pola sata uspjeli su impresionirati nadolazeću publiku, pa su ostatak koncerta sami vodili "vodu na svoj mlin" time što su u nekih 3-4 navrata izbacivali mnoštvo vlastitih cd-ova u publiku nakon čega je nastala prava pomutnja i gotovo savršen "feedback" kojem su u stvari težili od samog početka nastupa. Sa zvučne strane, daleko bolje su funkcionirali na ovogodišnjem HGF-u gdje im je ton majstor Bixi odlično producirao zvuk odstranivši neželjeni nesrazmjer monitora, pojačala, zvučnih boksova i mikrofonije što ovdašnji tonac Damir iz POP-a (partnerski omladinski program iz Banja Luke) očito nije znao, a vjerojatno je smatrao i da takva redukcija zvuka jednom metal sastavu nije potrebna. Ipak, unatoč ne prekvalitetnom zvuku, Mental Harakiri se pokazao kao vrlo vrijedan i trenutno važan predstavnik tuzemne metal scene. Moderni su, ne koketiraju sa kolažima zvukova i različitih stilova, a ako to rade, onda rade vrlo vješto i gotovo aranžmanski neprimjetno. Sva četvorka je u principu vrlo samozatajnog karaktera, no na sceni su odmjereno opaki i nadasve puni energije. Naravno, kada se ovako stvari poslože, tada to i vrlo dobro osjeti publika koja i ovaj puta u Novome nije ostala nimalo hladna i sasvim je sigurno da će prisutni posjetitelji na najbolji mogući način urezati njihov koncert u sjećanje. Pred sastavom je trenutno podosta dugačka turneja (čak je i Grčka u igri), pa im predstoji dobro sakupljanje kondicije za predstojeće nastupe.

Nakon koncerta Her Mess i Mental Harakiri usljedila je prava fešta koju je priredio lokalni as, mlađahni DJ Lema ali u jednom posve drugom i za ovu priliku neshvatljivom stilu - technu. Svaka čast Lemi, ali fakat nije jasno čemu nakon metala večer okončati sa plesnom elektronikom... Ah, da. Treba malo pokupiti materijalnih sredstava za prijavu udruge MONO. S uspjehom!

horvi // 05/11/2006